1  2  3  4 

Vtoroje poslanije apostola Pavla Timofeju

Slavjanskij tekst

1

1 Pavel, Apostol Iisus Christov voleju Božijeju, po obetovaniju žizni, jaže o Christe Iisuse,
2 Timofeju vozljublennomu čadu: blagodať, milosť, mir ot Boga Otca i Christa Iisusa Gospoda našego.
3 Blagodarju Boga, Jemuže služu ot praroditelej čistoju sovestiju, jako neprestannuju imam o tebe pamať v molitvach moich deň i nošč,
4 želaja videti ťja, pominaja slezy tvoja, da radosti ispolňusja,
5 vospominanije prijemlja o suščej v tebe nelicemernej vere, jaže vselisja prežde v babu tvoju Loidu i v mater tvoju Jevnikiju: izvesten že jesm, jako i v tebe.
6 Jejaže radi viny vospominaju tebe vozgrevati dar Božij živuščij v tebe vozloženijem ruku mojeju:
7 ne bo dade nam Bog ducha stracha, no sily i ljubve i celomudrija.
8 Ne postydisja ubo strastiju Gospoda našego Iisusa Christa, ni mnoju juznikom Jego: no spostraždi blagovestvovaniju (Christovu) po sile Boga,
9 spasšago nas i prizvavšago zvanijem svjatym, ne po delom našym, no po Svojemu blagovoleniju i blagodati dannej nam o Christe Iisuse prežde let večnych,
10 javlšejsja že nyne prosveščenijem Spasitelja našego Iisusa Christa, razrušivšago ubo smerť i vozsijavšago žizň i netlenije blagovestvovanijem,
11 v neže postavlen bych az propovednik i Apostol i učitel jazykov.
12 Jejaže radi viny i sija straždu: no ne styždusja. Vem bo, Jemuže verovach, i izvestichsja, jako silen jesť predanije moje sochraniti v deň on.
13 Obraz imej zdravych sloves, ichže ot mene slyšal jesi, v vere i ljubvi, jaže o Christe Iisuse.
14 Dobroje zaveščanije sobljudi Duchom Svjatym živuščim v nas.
15 Vesi li sije, jako otvratišasja ot mene vsi, iže ot Asii, ot nichže jesť Figell i Jermogen.
16 Da dast (že) milosť Gospoď Onisiforovu domu, jako mnogaždy ma upokoi i verig moich ne postydesja,
17 no prišed v Rim, toščneje vzyska ma i obrete:
18 da dast jemu Gospoď obresti milosť ot Gospoda v deň on: i jeliko vo Jefese posluži mi, dobreje ty vesi.

2

1 Ty ubo, čado moje, vozmogaj vo blagodati, jaže o Christe Iisuse,
2 i jaže slyšal jesi ot mene mnogimi svideteli, sija predažď vernym čelovekom, iže dovolni budut i inych naučiti.
3 Ty ubo zlopostraždi jako dobr voin Iisus Christov.
4 Niktože (bo) voin byvaja objazujetsja kupljami žitejskimi, da vojevode ugoden budet.
5 Ašče že i postraždet kto, ne venčaetsja, ašče ne zakonno mučen budet.
6 Truždajuščemusja delatelju prežde podobaet ot ploda vkusiti.
7 Razumej, jaže glagolju: da dast ubo tebe Gospoď razum o vsem.
8 Pominaj (Gospoda) Iisusa Christa vostavšago ot mertvych, ot semene Davidova, po blagovestvovaniju mojemu,
9 v nemže zlostraždu daže do uz, jako zlodej: no slovo Božije ne vjažetsja.
10 Sego radi vsja terplju izbrannych radi, da i tii spasenije ulučat ježe o Christe Iisuse, so slavoju večnoju.
11 Verno slovo: ašče bo s Nim umrochom, to s Nim i oživem:
12 ašče terpim, s Nim i vocarimsja: ašče otveržemsja, i Toj otveržetsja nas:
13 ašče ne verujem, On veren prebyvaet: otreščisja bo Sebe ne možet.
14 Sija vospominaj, zasvidetelstvuja pred Gospodem, ne slovopretisja, ni na kujuže potrebu, na razorenije slyšaščich.
15 Potščisja sebe iskusna postaviti pred Bogom, delatelja nepostydna, pravo pravjašča slovo istiny.
16 Skvernych že tščeglasij otmetajsja: naipače bo prespejut v nečestije,
17 i slovo ich jako gaggrena žir obrjaščet: ot nichže jesť Imenej i Filit,
18 iže o istine pogrešista, glagoljušča, jako voskresenije uže bysť: i vozmuščajut nekotorych veru.
19 Tverdoje ubo osnovanije Božije stoit, imuščeje pečať siju: pozna Gospoď suščyja Svoja, i: da otstupit ot nepravdy vsjak imenujaj ima Gospodne.
20 V velicem že domu ne točiju sosudi zlati i srebrjani suť, no i drevjani i gliňani: i ovi ubo v česť, ovi že ne v česť.
21 Ašče ubo kto očistit sebe ot sich, budet sosud v česť, osvjaščen i blagopotreben Vladyce, na vsjakoje delo blagoje ugotovan.
22 Pochotej junych begaj, deržisja že pravdy, very, ljubve, mira so vsemi prizyvajuščimi Gospoda ot čistago serdca.
23 Buich že i nenakazannych sťjazanij otricajsja, vedyj, jako raždajut svary:
24 rabu že Gospodňu ne podobaet svaritisja, no tichu byti ko vsem, učitelnu, nezlobivu,
25 s krotostiju nakazujušču protivnyja, jeda kako dast im Bog pokajanije v razum istiny,
26 i vozniknut ot diavolskija seti, živi ulovleni ot nego v svoju jego volju.

3

1 Sije že vežď, jako v poslednija dni nastanut vremena ljuta.
2 Budut bo čelovecy samoljubcy, srebroljubcy, veličavi, gordi, chulnicy, roditelem protivjaščiisja, neblagodarni, nepravedni, neljubovni,
3 neprimiritelni, (proderzivi, voznoslivi, prelagatae,) klevetnicy, nevozderžnicy, nekrotcy, neblagoljubcy,
4 predatele, nagli, napyščeni, slastoljubcy pače neželi bogoljubcy,
5 imuščii obraz blagočestija, sily že jego otvergšiisja. I sich otvraščajsja.
6 Ot sich bo suť ponyrjajuščii v domy i pleňajuščii ženišca oťjagoščennyja grechami, vodimyja pochoťmi različnymi,
7 vsegda učaščjasja i nikoliže v razum istiny priiti moguščyja.
8 Jakože Iannij i Iamvrij protivistasja Moiseju, takožde i sii protivljajutsja istine, čelovecy rastlenni umom (i) neiskusni o vere.
9 No ne preuspejut boleje: bezumije bo ich javleno budet vsem, jakože i onech bysť.
10 Ty že posledoval jesi mojemu učeniju, žitiju, privetu, vere, dolgoterpeniju, ljubvi, terpeniju,
11 izgnanijem, stradanijem, jakova mi byša vo Antiochii, (i) vo Ikonii, (i) v Listrech: jakova izgnanija prijach, i ot vsech ma izbavil jesť Gospoď.
12 I vsi že choťjaščii blagočestno žiti o Christe Iisuse, gonimi budut:
13 lukavii že čelovecy i čarodeje preupejut na goršeje, prelščajušče i prelščaemi.
14 Ty že prebyvaj v nichže naučen jesi i jaže vverena suť tebe, vedyj, ot kogo naučilsja jesi:
15 i jako izmlada svjaščennaja pisanija umeješi, moguščaja ťja umudriti vo spasenije veroju, jaže o Christe Iisuse.
16 Vsjako Pisanije bogoduchnovenno i polezno (esť) ko učeniju, ko obličeniju, ko ispravleniju, k nakazaniju ježe v pravde,
17 da soveršen budet Božij čelovek, na vsjakoje delo blagoje ugotovan.

4

1 Zasvidetelstvuju ubo az pred Bogom i Gospodem našim Iisus Christom, choťjaščim suditi živym i mertvym v javlenii Jego i Carstvii Jego:
2 propoveduj slovo, nastoj blagovremenne i bezvremenne, obliči, zapreti, umoli so vsjakim dolgoterpenijem i učenijem.
3 Budet bo vrema, jegda zdravago učenija ne poslušajut, no po svoich pochotech izberut sebe učiteli, češemi sluchom:
4 i ot istiny sluch otvraťjat, i k basnem ukloňatsja.
5 Ty že trezvisja o vsem, zlopostraždi, delo sotvori blagovestnika, služenije tvoje izvestno sotvori.
6 Az bo uže žren byvaju, i vrema mojego otšestvija nasta:
7 podvigom dobrym podvizachsja, tečenije skončach, veru sobljudoch:
8 pročeje ubo sobljudaetsja mne venec pravdy, jegože vozdast mi Gospoď v deň on, pravednyj Sudija: ne tokmo že mne, no i vsem vozljublšym javlenije Jego.
9 Potščisja skoro priiti ko mne.
10 Dimas bo mene ostavi, vozljubiv nynešnij vek, i ide v Soluň: Kriskent v Galatiju, Tit v Dalmatiju: Luka jedin jesť so mnoju.
11 Marka pojem privedi s soboju, jesť bo mi blagopotreben v službu.
12 Tichika že poslach vo Jefes.
13 Felon, jegože ostavich v Troade u Karpa, grjadyj prinesi, i knigi, pače že kožanyja.
14 Aleksandr kovač mnoga mi zla sotvori: da vozdast jemu Gospoď po delom jego:
15 ot negože i ty sebe bljudi, zelo bo protivitsja slovesem našym.
16 V pervyj moj otvet niktože bysť so mnoju, no vsi ma ostaviša: da ne vmenitsja im.
17 Gospoď že mne predsta i ukrepi ma, da mnoju propovedanije izvestno budet, i uslyšat vsi jazycy: i izbavlen bych ot ust lvov.
18 I izbavit ma Gospoď ot vsjakago dela lukava i spaset vo Carstvije Svoje Nebesnoje: Jemuže slava vo veki vekov. Amiň.
19 Celuj Priskillu i Akilu i Onisiforov dom.
20 Jerast osta v Korinfe: Trofima že ostavich v Milite boljašča.
21 Potščisja prežde zimy priiti. Celujet ťja Jevvul i Pud, i Lin i Klavdia i bratija vsja.
22 Gospoď Iisus Christos so duchom tvoim. Blagodať s vami. Amiň.

{pokazať odnu glavu na stranice}