1  2  3  4  5  6  7  8  9  10  11  12  13  14  15  16  17  18  19  20  21  22  23  24  25  26  27  28  29  30  31  32  33  34  35  36  37  38  39  40  41  42  43  44  45  46  47  48 

Kniga proroka Ijezekiilja

Slavjanskij tekst

1

1 I bysť v tridesjatoje leto, v četvertyj mesjac, v pjatyj deň mesjaca, i az bych posrede plenenija pri rece Chovar: i otverzošasja nebesa, i videch videnija Božija.
2 V pjatyj deň mesjaca, sije leto pjatoje plenenija carja Ioakima,
3 i bysť slovo Gospodne ko Ijezekiilju synu Vuzijevu, svjaščenniku, v zemli Chaldejstej pri rece Chovar. I bysť na mne ruka Gospodňa,
4 i videch, i se, duch vozdvizajajsja grjaďaše ot severa, i oblak velikij v nem, i svet okrest jego, i ogň blistajajsja:
5 i posrede jego jako videnije ilektra posrede ogňa, i svet v nem: i posrede jako podobije četyrech životnych. I sije videnije ich, jako podobije čeloveka v nich:
6 i četyri lica jedinomu, i četyri krila jedinomu,
7 i goleni ich pravy, i pernaty nogi ich, i iskry jako blistajuščajasja meď, i legka krila ich,
8 i ruka čeloveča pod krilami ich na četyrech stranach ich:
9 i lica ich, i krila ich četyrech deržaščajasja drug druga, lica že ich četyrech ne obraščachusja vnegda choditi im: koježdo prjamo lica svojego choždachu.
10 I podobije lic ich, lice čelovečeje i lice lvovo odesnuju četyrem, i lice telčeje ošujuju četyrem, i lice orleje četyrem:
11 (i lica ich) i krila ich prosterta svyše četyrem, kojemuždo dva soprjažena drug ko drugu, i dva pokryvachu verchu telese ich, i koježdo prjamo licu svojemu iďaše:
12 ideže ašče bjaše duch šestvujaj, iďachu i ne obraščachusja.
13 I posrede životnych videnije, jako uglija ogňa gorjaščago, jako videnije svešč soobraščajuščichsja posrede životnych, i svet ogňa, i ot ogňa ischoždaše jako molnija:
14 i životnaja tečachu i obraščachusja, jako videnije vezekovo.
15 I videch, i se, kolo jedino na zemli deržaščejesja životnych četyrech:
16 i videnije koles i sotvorenije ich, jako videnije Farsisa, i podobije jedino četyrem: i delo ich bjaše, jakože ašče by bylo kolo v kolesi:
17 na četyri strany ich šestvovachu: ne obraščachusja, vnegda šestvovati im,
18 niže chrebty ich, i vysota bjaše im. I videch ta, i plešča ich ispolnena očes okrest četyrem:
19 i vnegda šestvovati životnym, šestvovachu i kolesa deržaščesja ich: i vnegda vozdvizatisja životnym ot zemli, vozdvizachusja i kolesa.
20 Ideže ašče bjaše oblak, tamo bjaše i duch, ježe šestvovati: šestvovachu i životnaja, i kolesa vozdvizachusja s nimi, zane duch žizni bjaše v kolesech.
21 Vnegda iďachu sija, iďachu (i kolesa), i vnegda stojati im, stojachu (i kolesa s nimi), i jegda vozdvizachusja ot zemli, vozdvizachusja s nimi (i kolesa), jako duch žizni bjaše v kolesech.
22 I podobije nad glavoju životnych jako tverď, jako videnije kristalla, prostertoje nad krilami ich svyše:
23 i pod tverdiju krila ich prosterta, parjašče drug ko drugu, komuždo dva sprjažena, prikryvajušče telesa ich.
24 I slyšach glas kril ich, vnegda parjachu, jako glas vod mnogich, jako glas Boga Saddai: i vnegda choditi im, glas slova jako glas polka: i vnegda stojati im, počivachu krila ich.
25 I se, glas prevyše tverdi suščija nad glavoju ich: vnegda stojati im, nizpuskachusja krila ich.
26 I nad tverdiju, jaže nad glavoju ich, jako videnije kamene sapfira, podobije prestola na nem, i na podobii prestola podobije jakože vid čeloveč sverchu.
27 I videch jako videnije ilektra, jako videnije ogňa vnutr jego okrest: ot videnija čresl i vyše i ot videnija čresl daže do dolu videch videnije ogňa, i svet jego okrest:
28 jako videnije dugi, jegda jesť na oblacech v deň dožďa, tako stojanije sveta okrest.

2

1 Sije videnije podobije slavy Gospodni. I videch, i padoch nic, i slyšach glas Glagoljuščago, i reče ko mne: syne čeloveč, stani na nogi tvoja, i vozglagolju tebe.
2 I priide na ma duch, i vzja ma, i vozdviže ma, i postavi ma na nogach moich, i slyšach Jego glagoljušča ko mne.
3 I reče (Gospoď) ko mne: syne čeloveč, poslju ťja Az k domu Izrailevu, ogorčevajuščym Ma, iže ogorčiša Ma: sami i otcy ich otvergošasja Mene do dnešňago dne:
4 i synove žestokoličnii i tverdoserdečnii. Az poslju ťja k tem, i rečeši k nim: tako glagolet Adonai Gospoď:
5 ašče ubo uslyšat, ili ubojatsja, zane dom ogorčevajaj jesť, i poznajut, jako prorok jesi ty posrede ich.
6 I ty, syne čeloveč, da ne uboišisja ich, ni užasajsja ot lica ich: zane razsverepejut i obydut ťja okrest, posrede bo skorpijev ty živeši: sloves ich ne ubojsja i ot lica ich ne užasajsja, zane dom ogorčevajaj jesť:
7 i vozglagoleši slovesa Moja k nim, ašče ubo uslyšat, ili ubojatsja, zane dom prognevajaj jesť.
8 I ty, syne čeloveč, poslušaj Glagoljuščago k tebe, ne budi ogorčevajaj, jakože dom preogorčevajaj: otverzi usta tvoja i snežď, jaže Az daju tebe.
9 I videch, i se, ruka prosterta ko mne, i v nej svitok knižnyj:
10 i razvi jego predo mnoju, i v tom pisana byša predňaja i zadňaja: i vpisano bjaše v nem rydanije i žalosť i gore.

3

1 I reče ko mne: syne čeloveč, snežď svitok sej, i idi i rcy synom Izrailevym.
2 I otverzoch usta moja, i napita ma svitkom sim
3 i reče ko mne: syne čeloveč, usta tvoja sneďat, i črevo tvoje nasytitsja svitka sego dannago tebe. I snedoch jego, i bysť vo ustech moich jako med sladok.
4 I reče ko mne: syne čeloveč idi i vnidi v dom Izrailev, i glagoli slovesa Moja k nim:
5 jako ne k ljudem glubokorečivym i kosnojazyčnym posylaem jesi, k domu Izrailevu,
6 niže k ljudem mnogim inojazyčnym, inorečivym, ni ťjažkim jazykom suščym, ichže ne razumel by jesi sloves: ašče že i k tacem poslal bych ťja, to i tii poslušali byša tebe:
7 a dom Izrailev ne voschoščet poslušati tebe, poneže ne choťjat slušati Mene, jako ves dom Izrailev nepokorivi suť i žestokoserdi:
8 i se, dach lice tvoje silno protivu lica ich, i prju tvoju ukreplju protivu pri ich:
9 i budet, vsegda krepčae kamene dach prju tvoju: ne ubojsja ich, ni užasajsja lica ich, zane dom razgnevajaj jesť.
10 I reče ko mne: syne čeloveč, vsja slovesa, jaže glagolach s toboju, vozmi v serdce tvoje i ušima tvoima poslušaj:
11 i šed vnidi v plen k synom ljudij tvoich, i rečeši k nim i vozglagoleši k nim: tako glagolet Adonai Gospoď: ašče ubo poslušajut i ašče ubo povinutsja.
12 I vzja ma duch, i slyšach glas za soboju trusa velika, glagoljuščich: blagoslovena slava Gospodňa ot mesta Jego.
13 I videch glas kril životnych skriljajuščichsja drug ko drugu, i glas koles deržaščsja ich, i glas trusa velika.
14 I duch vozdviže ma i vzja ma, i poidoch voznesen vo ustremlenii ducha mojego, i ruka Gospodňa bysť na mne krepkaja.
15 I vnidoch v plenniki voznesen, i obydoch živuščyja na rece Chovar, i sedoch tu sedm dnij, choďa posrede ich.
16 I bysť po sedmich dnech slovo Gospodne ko mne glagolja:
17 syne čeloveč straža dach ťja domu Izrailevu, da slyšiši slovo ot ust Moich i vospretiši im ot Mene.
18 Vnegda glagolati Mi bezzakonniku: smertiju umreši: i ne vozvestiši jemu, ni soglagoleši, ježe ostatisja bezzakonniku i obratitisja ot puti svojego, ježe živu byti jemu: bezzakonnik toj v bezzakonii svojem umret, krove že jego ot ruki tvojeja vzyšču.
19 I ty ašče vozvestiši bezzakonniku, i ne obratitsja ot bezzakonija svojego i ot puti svojego (bezzakonna): toj bezzakonnik vo bezzakonii svojem umret, a ty dušu tvoju izbaviši.
20 I jegda sovratitsja pravednik ot pravd svoich i sotvorit sogrešenije: i dam muku pred nim, toj umret, jako ty ne vospretil jesi jemu, i vo gresech svoich umret, zane ne pomanutsja pravdy jego, jaže sotvori: krove že jego ot ruki tvojeja vzyšču.
21 Ty že ašče vozvestiši pravednomu, ježe ne sogrešiti, i toj ne sogrešit: pravednyj žizniju poživet, jako vospretil jesi jemu, i ty tvoju dušu izbaviši.
22 I bysť na mne ruka Gospodňa, i reče ko mne: vostani i izydi na pole, i tamo vozglagoletsja k tebe.
23 I vostach i izydoch na pole: i se, tamo slava Gospodňa stojaše, jakože videnije i jakože slava Gospodňa, juže videch na rece Chovar, i padoch na licy mojem.
24 I priide na ma duch i postavi ma na nogu mojeju: i glagola ko mne i reče mi: vnidi i zatvorisja srede domu tvojego.
25 I ty, syne čeloveč, se, dašasja na ťja uzy, i svjažut ťja imi, i ne izydeši ot sredy ich:
26 i jazyk tvoj privjažu k gortani tvojemu, i onemeješi i ne budeši im v muža obličenija, poneže dom razgnevajaj jesť:
27 i vnegda glagolati Mi k tebe, otverzu usta tvoja, i rečeši k nim: sija glagolet Adonai Gospoď: slyšaj da slyšit, i ne pokarjajajsja da ne pokarjaetsja, zane dom preogorčevajaj jesť.

4

1 I ty, syne čeloveč, vozmi sebe plinfu i položi ju pred licem tvoim, i da napišeši na nej grad Ijerusalim,
2 i da dasi okrest jego ograždenije, i da sogradiši nad nim zabrala i obložiši jego ostrogom, i da postaviši okrest jego polki i da učiniši postavlenija strelnic okrest:
3 ty že vozmi sebe skovradu železnu, i da položiši ju v stenu železnu meždu toboju i meždu gradom, i da ugotoviši lice tvoje naň, i budet v zatvore, i zatvoriši i: znamenije sije jesť synom Izrailevym.
4 Ty že da spiši na levem boku tvojem, i da položiši nepravdy domu Izraileva na nem, po čislu dnij pjaťdesjat i sto, v ňaže pospiši na nem, i vozmeši nepravdy ich.
5 I Az dach tebe dve nepravdy ich v čislo dnij, v devjaťdesjat i sto dnij, i vozmeši nepravdy domu Izraileva.
6 I soveršiši sija, i pospiši na desnych rebrech tvoich vtoroje, i vozmeši nepravdy domu Iudina četyredesjať dnij, deň za jedino leto položich tebe.
7 I na zaključenije Ijerusalima da ugotovaeši lice tvoje, i myšcu tvoju utverdiši, i proročestvovati budeši na nego.
8 I se, Az dach na ťja uzy, i ne prevratišisja ot rebr tvoich na rebra tvoja, dondeže skončajutsja dnije zaključenija tvojego.
9 Ty že (syne čeloveč) vozmi sebe pšenicu i jačmeň, i bob i ljašču, i proso i pyro, i vložiši ja v sosud jedin gliňan: i sotvoriši ja sebe v chleby, i po čislu dnij, v ňaže spiši na rebrech tvoich, devjaťdesjat i sto dnij jasti budeši onyja.
10 Jaď že tvoja, juže jasti budeši, vesom dvadesjať sikl na deň, ot vremene do vremene snesi sija.
11 I vodu meroju piti budeši, i šestuju časť ina ot vremene do vremene ispiješi.
12 I opresnok jačmennyj snesi ja, v lajne motyl čelovečich sokryeši ja pred očima ich
13 i rečeši: sija glagolet Gospoď Bog Izrailev: tako sneďat synove Izrailevy chleb svoj nečist vo jazycech, amože razsyplju ja.
14 I rech: nikakože, Gospodi Bože Izrailev! Se, duša moja ne oskvernilasja v nečistote, i mertvečiny i zverojadiny ne jadoch ot roždenija mojego daže donyne, niže vnide vo usta moja vsjakoje maso merzko i skvernavo.
15 I reče ko mne: se, dach tebe motyla govjažaja vmesto motyl čelovečich, i sotvoriši chleby sebe v nich.
16 I reče ko mne: syne čeloveč, se, Az sotru utverždenije chlebnoje vo Ijerusalime, i sneďat chleb vesom i vo oskudenii, i vodu meroju i v pagube ispijut,
17 jako da skudni budut chlebom i vodoju: i pogibnet čelovek i brat jego, i istajut v nepravdach svoich.

5

1 Ty že, syne čeloveč, vozmi sebe meč ostr pače britvy striguščago, priťjaži jego sebe i vozloži jego na glavu tvoju i na bradu tvoju: i vozmi preves vesov, i razmeriši ja.
2 Četvertuju časť da sožžeši na ogni srede grada po ispolneniju dnij zatvorenija:
3 i da vozmeši četvertuju časť i sožžeši ju srede grada, četvertuju že časť sodrobiši mečem okrest jego, i četvertuju časť razsypleši vetrom: i meč izvleku vsled ich.
4 I vozmeši ottudu malo ich čislom i vvjažeši ja vo odeždu tvoju: i ot techže vozmeši ješče i vveržeši ja srede ogňa i sožžeši ja na ogni: i ot togo izydet ogň na ves dom Izrailev. I rečeši vsemu domu Izrailevu:
5 sija glagolet Adonai Gospoď: sej Ijerusalim, posrede jazykov položich jego, i strany, jaže okrest jego.
6 I rečeši: izmeni opravdanija Moja pače jazykov, i zakony Moja pače stran, jaže okrest jego: poneže opravdanija Moja otrinuša i po zakonom Moim ne chodiša v nich.
7 Sego radi tako glagolet Adonai Gospoď: poneže vina vaša pače jazyk, iže okrest vas, i ne chodiste i zakonech Moich i opravdanij Moich ne sotvoriste, no i po sudom jazyčeskim, jaže okrest vas, ne sotvoriste:
8 sego radi sija glagolet Adonai Gospoď: se, Az na ťja, i sotvorju srede tebe sud pred jazyki,
9 i sotvorju srede tebe, ichže ne sotvorich i ichže ne sotvorju podobnych im ktomu, po vsem merzostem tvoim.
10 Sego radi otcy sneďat čad srede tebe, i čada sneďat otcev: i sotvorju v tebe sudy, i razseju vsja ostavšaja ot tebe po vsemu vetru.
11 Sego radi živu Az, glagolet Adonai Gospoď, voistinnu poneže svjataja Moja oskvernil jesi vsemi merzosťmi tvoimi, i Az otrinu ťja, i ne poščadit oko Moje, i Az ne pomiluju ťja.
12 Četverť tebe smertiju potrebitsja, i četverť tebe gladom skončaetsja srede tebe, četverť že tebe padet mečem okrest tebe, četverť že tebe razsyplju po vsemu vetru, i meč izvleku vsled ich.
13 I skončaetsja jarosť Moja i gnev Moj na nich, i utešusja, i uveďat, jako Az Gospoď glagolach vo rvenii Mojem, vnegda skončati mi gnev Moj na nich.
14 I položu ťja v pustyňu i vo ukoriznu jazykom suščym okrest tebe i pred vsjakim prochoďaščim.
15 I budeši vo stenanije i užas, nakazanijem i paguboju vo jazycech, iže okrest tebe, jegda sotvorju v tebe sudy vo gnev i v jarosť i vo otmščenije jarosti Mojeja: Az Gospoď glagolach:
16 i jegda poslju strely glada na ňa, i budut vo skončanije, i poslju rastliti vy, i glad soberu na vy, i sotru utverždenije chleba tvojego,
17 i ispušču na ťja glad i zveri ljuty, i umuču ťja, smerť že i krov projdut skvoze ťja, i meč navedu na ťja okrest: Az Gospoď glagolach.

6

1 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
2 syne čeloveč, utverdi lice tvoje k goram Izrailevym i prorcy k nim,
3 i rečeši: gory Izrailevy, slyšite slovo Gospodne, sija glagolet Adonai Gospoď goram i cholmom, i kamenem i debrem: se, Az navedu na vy meč, i potrebjatsja vysoty vašja:
4 i sokrušatsja trebišča vaša i kumirnicy vašja, i povergu jazvenych vašich pred kumiry vašimi:
5 i dam trupy synov Izrailevych pred kumiry ich i rastoču kosti vašja okrest trebišč vašich.
6 I vo vsem selenii vašem opustejut grady, i vysokaja vaša pogibnut, jako da potrebjatsja trebnicy vaši i sokrušatsja, i prestanut kumiry vaši, i otvergutsja kumirnicy vašja, i potrebjatsja dela vaša:
7 i padut jazvenii posrede vas, i poznaete, jako Az Gospoď.
8 I ostavlju ježe byti ot vas izbegšym ot meča vo jazycech, i v razsypanii vašem vo stranach,
9 i pomanut Ma ucelevšii ot vas vo jazycech, amože byša pleneni: kljachsja bo serdcu ich bludivšemu i otstavšemu ot Mene i očesem ich bludivšym vsled načinanij ich: i biti imut lica svoja o zlobach, jaže tvoriša vo vsech merzostech svoich,
10 i poznajut, jako Az Gospoď ne tune glagolach sotvoriti im vsja zlaja sija.
11 Tako glagolet Adonai Gospoď: vosplešči rukoju i vostrepli nogoju i rcy: blagože, blagože o vsech merzostech zloby domu Izraileva: jako mečem i gladom i smertiju padut.
12 Dalnii smertiju skončajutsja, a bližnii mečem padut: ostavšii že i obderžimii gladom skončajutsja: i skončaju gnev Moj na nich,
13 i uveste, jako Az Gospoď, jegda budut jazvenii vaši srede kumir vašich okrest trebišč vašich, na vsjacem cholme vysocem i na vsech versech gornich, i pod dubom sennym i pod vsjakim drevom čaščnym, ideže dajachu voňu blagouchanija vsem kumirom svoim.
14 I prostru ruku Moju na ňa, i položu zemlju v pagubu i v potreblenije ot pustyni Devlafa, ot vsego selenija ich: i poznaete, jako Az Gospoď.

7

1 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
2 i ty, syne čeloveč, rcy: sija glagolet Gospoď: zemli Izraileve konec priide, konec priide na četyri krai zemli.
3 Prišel jesť konec, nyne konec tebe, i ispušču jarosť Moju na ťja, i otmšču tebe po putem tvoim, i dam na ťja vsja merzosti tvoja.
4 Ne poščadit oko Moje na ťja, i ne pomiluju, zane puť tvoj na ťja dam, i merzosti tvoja srede tebe budut, i uvesi, jako Az Gospoď.
5 Temže sija glagolet Adonai Gospoď: zlo jedino zlo, se, idet.
6 Konec prišel jesť, priide konec, vosta na ťja, se, priide.
7 Priide pletenije na ťja živuščago na zemli: priide vrema, približisja deň, ne s molvoju, niže s bolezňmi.
8 Nyne izblizu izliju gnev Moj na ťja i skončaju jarosť Moju na tebe, i osuždu ťja po putem tvoim i dam na ťja vsja merzosti tvoja.
9 Ne poščadit oko Moje, i ne pomiluju, zane puti tvoja na ťja dam, i merzosti tvoja posrede tebe budut, i poznaeši, jako Az Gospoď bijaj.
10 Se, deň Gospodeň prichodit, se, konec prišel jesť, izyde pletenije, i procvete žezl,
11 prozjabe ukorizna, i sokrušit utverždenije bezzakonnika: i ne s pliščem, ni s potščanijem: i ne ot nich suť, i nesť krasy v nich.
12 Priide vrema, približisja deň: kupujaj da ne radujetsja, i prodajaj da ne plačetsja, jako gnev na vse množestvo ich.
13 Zaneže priťjažavajaj ko prodajuščemu ktomu ne vozvratitsja, i ješče v žizni živuščemu, jako videnije na vse množestvo ich ne vozvratitsja, i čelovek vo očesech žizni svojeja ne ukrepitsja.
14 Vostrubite truboju i razsudite vsja, i ne budet grjaduščago na rať, jako gnev Moj na vse množestvo ich.
15 Rať otvne s mečem, glad že i smerť izvnutr: iže na poli mečem skončaetsja, suščich že vo grade glad i smerť skončaet.
16 I ucelejut spasennii ot nich i budut na gorach jako golubicy skorbjašče: i vsech izbiju, kojegoždo v nepravdach jego.
17 Vsja ruki razslabejut, i vsja stegna okaljajutsja mokrostiju.
18 I prepojašutsja vo vretišča, i pokryet ja užas: i na vsjacem licy sram na nich, i na vsjacej glave pleš.
19 Srebro ich na stognach poveržetsja, i zlato ich prezreno budet: srebro ich i zlato ne vozmožet izbaviti ich v deň gneva Gospodňa, duši ich ne nasyťjatsja, i čreva ich ne napolňatsja, zane kazň nepravostej ich bysť.
20 Izbrannyja utvari v gordyňu položiša ja, i obrazy merzostej svoich i gnusnosti sotvoriša ot nich: sego radi dach onaja im v nečistotu.
21 I predam ja v čuždija ruce, ježe razgrabiti ja, i gubitelem zemli v korysti, i oskverňat ja.
22 I otvrašču lice Moje ot nich, i oskverňat stražbu Moju, i vnidut v ňa neopasno, i oskverňat ja:
23 i sotvorjat matež, poneže zemlja polna suda krove, i grad poln bezzakonija.
24 I privedu zlyja jazyki, i nasleďat domy ich: i otvrašču veličanije kreposti ich, i oskverňatsja svjataja ich.
25 I molenije priidet, i vzyščet mira, i ne budet.
26 Gore na gore budet, i vesť na vesť budet, i ne budet videnije ot proroka, i zakon pogibnet ot žerca i sovet ot starec.
27 Car vosplačetsja, i kňaz oblečetsja v pagubu, i ruki ljudij zemli razslabejut: po putem ich sotvorju im i po sudom ich otmšču im, i urazumejut, jako Az Gospoď.

8

1 I bysť v leto šestoje v šestyj mesjac, v pjatyj deň mesjaca, az sedech v domu mojem, i starejšiny Iudiny seďachu predo mnoju, i bysť na mne ruka Adonaja Gospoda.
2 I videch, i se, podobije muža, ot čresl jego i daže do nizu ogň, ot čresl že jego v verch jego jakože videnije zari i jako vzor ilektra.
3 I prostre podobije ruki i vzja ma za verch glavy mojeja, i vzja ma duch srede zemli i srede nebese i vede ma vo Ijerusalim v videnii Božii na preddverije vrat vnutrennejšich zrjaščich na sever, ideže be stolp i obraz revnosti priťjažavajuščago.
4 I se, tu bjaše slava Gospoda Boga Izraileva po videniju, ježe videch na poli.
5 I reče ko mne: syne čeloveč, vozzri očima tvoima na sever. I vozzrech očima moima na sever, i se, ot severa ko vratom zrjaščym na vostok trebnika, ideže obraz rvenija sego vo vchode.
6 I reče ko mne: syne čeloveč, videl li jesi, čto sii tvorjat? Bezzakonija velika dom Izrailev tvorit zde, ježe udaljatisja ot svjatyň Moich: i ješče obrativsja uzriši bolšaja bezzakonija.
7 I vvede ma ko predvratiju dvora, i videch, i se, skvažňa jedina v stene.
8 I reče ko mne: syne čeloveč, raskopaj stenu. I raskopach, i se, dver jedina.
9 I reče ko mne: vnidi i vižď bezzakonija zlaja, jaže tvorjat sii zde.
10 I vnidoch i videch, i se, vsjakoje podobije gada i skota, sujetnaja gnušenija i vsjacyi kumiry domu Izraileva napisani byša na stene vsjudu okolo.
11 I sedmdesjat mužej ot starejšin domu Izraileva, i Ijezonia syn Safanov posrede ich stojaše pred licem ich, i kijždo kadilnicu svoju imejaše v ruce svojej, i dym kadila voschoždaše.
12 I reče ko mne: videl li jesi, syne čeloveč, jaže starcy domu Izraileva tvorjat zde, kijždo ich na loži tajnem svojem, zane reša: ne vidit Gospoď, ostavil Gospoď zemlju.
13 I reče ko mne: ješče obratisja, i uzriši bezzakonija bolšaja, jaže sii tvorjat.
14 I vvede ma v preddverije vrat domu Gospodňa zrjaščich na sever: i se, tamo ženy seďaščyja plačuščjasja o Fammuze.
15 I reče ko mne: syne čeloveč, videl jesi, i ješče uzriši merzosti ich bolšyja sich.
16 I vvede ma vo dvor domu Gospodňa vnutrennij, i v preddverije chrama Gospodňa, meždu Jelamom i meždu žertvennikom, jako dvadesjať i pjať mužej, zadňaja svoja davšich ko chramu Gospodňu, i lica ich prjamo k vostoku: i sii poklaňajutsja na vostok solncu.
17 I reče ko mne: videl jesi, syne čeloveč, jeda malo domu Iudinu, ježe tvoriti bezzakonija, jaže sotvoriša zde? Poneže napolniša zemlju bezzakonija, i obratišasja razgnevati Ma: i se, sii prostirajut lozu aki rugajuščesja Mne:
18 i Az sotvorju im s jarostiju: ne poščadit oko Moje, i ne pomiluju: i vozzovut vo ušy Moi glasom velikim, i ne uslyšu ich.

9

1 I vozopi vo ušy moi glasom velikim, glagolja: približisja otmščenije grada: i kijždo imejaše sosudy istreblenija v ruce svojej.
2 I se, šesť mužej idoša ot puti vrat vysokich zrjaščich na sever, i kojemuždo sekira (pogublenija) v ruce jego: i muž jedin posrede ich oblečen v podir, i pojas ot sapfira o čreslech jego: i vnidoša i staša bliz žertvennika meďanago.
3 I slava Boga Izraileva vzyde ot Cheruvimov suščaja na nich v nepokrovennoje domu: i prizva muža obolčena v podir, iže imejaše na čreslech svoich pojas.
4 I reče Gospoď k nemu: projdi srede grada Ijerusalima i dažď znamenija na lica mužej steňaščich i boleznujuščich o vsech bezzakoniich byvajuščich srede ich.
5 I sim reče, slyšašču mne: idite vo grad vsled jego, izsecyte i ne poščadite očima vašima i ne pomilujte:
6 starca i junošu i devu, i mladency i ženy izbijte v potreblenije: a ko vsem, na nichže jesť znamenije, ne prikasajtesja: ot osvjaščennych Moich načnite. I načaša ot mužej starych, iže beša vnutr v domu.
7 I reče k nim: oskvernite dom, i napolnite puti mertvecev ischoďašče, i izsecyte (suščich vo grade).
8 I bysť vnegda sečachu ich, ostach az i padoch nic, i vozopich i rech: gore, (gore,) o, ljute mne, Adonaju Gospodi! Jeda potrebljaeši Ty ostanki Izrailevy, jegda razlivaeši jarosť Tvoju na Ijerusalim?
9 I reče ko mne: nepravda domu Izraileva i Iudina vozveličisja zelo zelo, jako napolnisja zemlja ljudij mnogich, i grad napolnisja nepravd i nečistot, jako reša: ostavil jesť Gospoď zemlju i ne vidit Gospoď.
10 I Az jesm, i ne poščadit oko Moje, ni pomiluju, puti ich na glavy ich dach.
11 I se, muž, obolčenyj v podir i prepojasan pojasom o čreslech svoich, otveščavaše, glagolja: sotvorich, jakože zapovedal mi jesi.

10

1 I videch, i se, verchu tverdi suščija nad glavoju Cheruvimov, jako kameň sapfirovyj, podobije prestola na nich.
2 I reče k mužu oblečenomu vo utvar: vnidi srede koles, jaže pod Cheruvimami, i napolni gorsti tvoja uglija ognennago ot sredy Cheruvimov i razsypli na grad. I vnide predo mnoju:
3 Cheruvimi že stojachu odesnuju domu, vnegda vchoždaše muž, i oblak napolni dvor vnutrennij.
4 I vozdvižesja slava Gospodňa ot Cheruvimov v nepokrovenije domu, i napolni dom oblak, i dvor napolnisja sijanija slavy Gospodni:
5 i glas kril Cheruvimskich slyšašesja daže do vnešňago dvora, jakože glas Boga Saddai glagoljuščago.
6 I bysť vnegda zapovedaše mužu oblečenomu vo utvar svjatuju, glagolja: vozmi ogň ot sredy koles, iže srede Cheruvimov. I vnide i sta bliz koles.
7 I prostre Cheruvim ruku svoju v sredinu ogňa suščago srede Cheruvimov, i vzja i vdade v ruce obolčenomu vo utvar svjatuju, i vzja i izyde.
8 I videch Cheruvimy, i se, podobije ruk čelovečich pod krily ich.
9 I videch, i se, četyri kolesa stojachu deržaščesja Cheruvimov: kolo jedino deržašesja jedinago Cheruvima, i kolo jedino deržašesja drugago Cheruvima: vzor že koles jakože vzor kamenija anfraksa:
10 i vzor ich podobije jedino četyrem, akiby bylo kolo v kolesi:
11 vnegda iďachu, na četyri časti ich iďachu, i ne obraščachusja vnegda iďachu: jako, na neže mesto ašče zrjaše načalo jedino, iďachu (vsled jego), i ne obraščachusja, vnegda iti im.
12 Vsja že telesa ich i chrebty ich, i ruce ich i krila ich i kolesa polna očes okrest četyrech koles.
13 Kolesam že sim vozzvasja gelgel, slyšašču mne.
14 Četyri že lica kojemuždo ich: jedinomu lice cheruvimle, lice že drugomu lice čelovečo, tretije že lice lvovo i četvertoje lice orleje.
15 I vzjašasja Cheruvimi: sije jesť životnoje, ježe videch na rece Chovar.
16 I jegda iďachu Cheruvimi, iďachu i kolesa ich, i sii deržachusja ich: i vnegda vozdvizachu Cheruvimi krila svoja, ježe vozvysitisja ot zemli, ne obraščachusja kolesa ich, i ta deržachusja ich:
17 jegda stojachu tii, stojachu i oni, i vnegda vozvyšachusja tii, vozvyšachusja i oni s nimi: zane duch žizni be v nich.
18 I izyde slava Gospodňa ot nepokrovenija domu i vzyde na Cheruvimy.
19 I vozdvigoša Cheruvimi krila svoja i vozvysišasja ot zemli predo mnoju: jegda izydoša tii, i kolesa deržachusja ich: i staša nad preddverijem vrat Domu Gospodňa, jaže protivu vostoku, i slava Gospoda Boga Izraileva be nad nimi svyše.
20 Sije životnoje jesť, ježe videch pod Bogom Izrailevym na rece Chovar, i poznach, jako Cheruvimi suť.
21 Četyri lica jedinomu, i četyri krila jedinomu, i podobije ruk čelovečich pod krily ich.
22 I podobije lic ich: sija lica suť, jaže videch pod slavoju Boga Izraileva pri rece Chovar vozzrenije ich: i sija koždo prjamo licu svojemu iďachu.

11

1 I vozdviže ma duch i vozvede ma ko vratom domu Gospodňa, jaže prjamo zrjat na vostok: i se, pred preddverijem vrat jako dvadesjať i pjať mužej: i videch srede ich Ijechoniju syna Iazerova i Faltiju Vaneova, starejšiny ljudskija.
2 I reče Gospoď ko mne: syne čeloveč, sii mužije pomyšljajuščii sujetnaja i sovet tvorjaščii lukav vo grade sem,
3 glagoljuščii: ne v nove li sogradišasja domove? Sej jesť konob, my že masa.
4 Sego radi prorcy na ňa, prorcy, syne čeloveč.
5 I napade na ma Duch Gospodeň i reče ko mne: glagoli, sija glagolet Gospoď: tako rekoste, dome Izrailev, i umyšlenija ducha vašego Az vem:
6 umnožiste mertvecy vašja vo grade sem i napolniste puti jego jazvennych.
7 Togo radi tako glagolet Adonai Gospoď: mertvecy vaši, jaže izbiste srede jego, tii suť masa, a sej konob jesť, i vas izvedu ot sredy jego.
8 Meča boitesja, i meč navedu na vas, glagolet Adonai Gospoď:
9 i izvedu vas ot sredy jego i predam vas v ruce čuždich i sotvorju v vas sud:
10 mečem padete, na gorach Izrailevych suždu vam, i uveste, jako Az Gospoď:
11 toj ne budet vam v konob, i vy ne budete posrede jego v masa: na gorach Izrailevych suždu vam,
12 i uveste, jako Az Gospoď, jako po zapovedem Moim ne chodiste i sudov Moich ne sotvoriste, no po obyčaem jazykov suščich okrest vas sotvoriste.
13 I bysť vnegda proricati mi, i Faltia syn Vaneov umre: i padoch nic i vozopich glasom velikim, glagolja: gore mne, ljute mne, Adonaju Gospodi! Na skončanije li tvoriši Ty ostanki Izrailevy?
14 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
15 syne čeloveč, bratija tvoja i mužije plena tvojego i ves dom Izrailev skončasja, imže rekoša živuščii vo Ijerusalime: daleče udalitesja ot Gospoda, nam dana jesť zemlja v nasledije.
16 Sego radi rekoch: sija glagolet Adonai Gospoď: jako otrinu ja vo jazyki i razseju ja po vsej zemli, i budu im vo osvjaščenije malo vo stranach, amože vnidut tamo.
17 Sego radi rcy: sija glagolet Adonai Gospoď: i priimu ja ot jazyk i soberu ja ot stran, ideže razsejach ja v nich, i dam im zemlju Izrailevu:
18 i vnidut tamo i otvergut vsja merzosti jeja i vsja bezzakonija jeja ot neja:
19 i dam im serdce ino i duch nov dam im, i istorgnu kamennoje serdce ot ploti ich i dam im serdce ploťjano,
20 jako da v zapovedech Moich choďat i opravdanija Moja sochraňat i sotvorjat ja: i budut Mi v ljudi, i Az im budu v Boga.
21 A ichže serdce po gnusnostem ich i po bezzakonijem ich chodit, puti tech na glavy ich položu, glagolet Adonai Gospoď.
22 I vozdvigoša Cheruvimi krila svoja, i kolesa deržaščajasja ich: slava že Boga Izraileva be na nich svyše ich.
23 I vzyde slava Gospodňa ot sredy grada i sta na gore, jaže bjaše prjamo grada na vostok.
24 I duch vzja ma i prinese ma na zemlju Chaldejsku v plenniki, v videnii, Duchom Božiim.
25 I vzydoch ot videnija, ježe videch, i glagolach ko plennikom vsja slovesa Gospodňa, jaže pokaza mne.

12

1 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
2 syne čeloveč, posrede nepravd ich ty živeši, iže oči imut videti, i ne viďat, i ušy imut, ježe slyšati, i ne slyšat, zane dom preogorčevajaj jesť.
3 I ty, syne čeloveč, sotvori sebe sosudy plenničeski, i plenen budi dnem pred nimi, i preselen budi ot mesta tvojego na mesto drugoje pred nimi, jako da viďat, zane dom prognevljajaj jesť.
4 I da izneseši sosudy tvoja, jako sosud plenničeskij, dnem pred očima ich: ty že izydeši v večer pred nimi, jakože ischodit plennik.
5 Prokopaj sebe stenu, i da izydeši skvoze ju pred nimi.
6 Na ramenech vzjat budeši i pokroven izydeši, lice tvoje pokryeši, i da ne vidiši zemli, poneže čudo ťja dach domu Izrailevu.
7 I sotvorich tako vse, jeliko mi zapoveda Gospoď: i sosudy iznesoch jako sosudy plenničy dnem, i v večer prokopach sebe stenu rukoju, i otaj izydoch, i na ramena vzjat bych pred nimi.
8 I bysť slovo Gospodne zautra ko mne glagolja:
9 syne čeloveč, ne reša li k tebe dom Izrailev, dom prognevljajaj: čto ty tvoriši?
10 Rcy k nim: tako glagolet Gospoď Bog: ko kňazju i starejšinam Ijerusalimlim, i vsemu domu Izrailevu, iže suť srede ich,
11 rcy, jako az čudesa tvorju, jakože sotvorich, sice im budet: vo preselenii i vo plenenii izydut.
12 I kňaz srede ich na ramena vzjat budet, i otaj izydet skvoze stenu, i prokopaet, ježe jemu izyti skvoze ju, lice svoje pokryet, da ne vidim budet očesy, i sam zemli ne uzrit.
13 I prostru mrežu Moju naň, i jat budet vo oderžanii Mojem, i vvedu jego v Vavilon v zemlju Chaldejsku, i ne uzrit jeja, i tamo skončaetsja.
14 I vsja, iže okrest jego, pomoščniki jego, i vsja zastupajuščyja jego razseju po vsem vetrom, i meč izliju vsled ich:
15 i uveďat, jako Az Gospoď, jegda razsyplju ja vo jazyki i razseju ja po stranam:
16 i ostavlju ot nich mužy v čislo ot meča i ot glada i ot smerti, jako da poveďat vsja bezzakonija ich vo jazycech, amože vnidut: i uveďat, jako Az Gospoď.
17 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
18 syne čeloveč, chleb tvoj s bolezniju snesi i vodu tvoju so stradanijem i skorbiju ispiješi.
19 I rečeši k ljudem zemli: sija glagolet Adonai Gospoď živuščym v Ijerusalime na zemli Izraileve: chleby svoja s nedostatkom sneďat i vodu svoju s paguboju ispijut: jako da pogibnet zemlja so ispolnenijem svoim, v nečestii bo vsi živuščii v nej.
20 I gradi ich naselennii opustejut, i zemlja ich v pogibel budet, i uveste, jako Az Gospoď.
21 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
22 syne čeloveč, kaja pritča sija vam na zemli Izraileve, glagoljuščym: dolgi dni, pogibe vsjakoje videnije?
23 Sego radi rcy k nim: tako glagolet Adonai Gospoď: otvrašču pritču siju, i potom ne rekut pritči toja dom Izrailev, jako rečeši k nim: približišasja dnije i slovo vsjakago videnija.
24 Zane ne budet ktomu vsjakoje videnije ložnoje, i volchvujaj ugodnaja srede synov Izrailevych.
25 Jako Az Gospoď vozglagolju slovesa Moja, vozglagolju i sotvorju i ne prodolžu ktomu: vo dni vašja, dome prognevajaj, reku slovo i sotvorju, glagolet Adonai Gospoď.
26 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
27 syne čeloveč, se, dom Izrailev preogorčevajaj glagoljušče glagoljut: videnije, ježe sej vidit, na dni mnogi, i na vremena dolga sej proricaet.
28 Sego radi rcy k nim: sija glagolet Gospoď Bog: ne prodolžatsja ktomu vsja slovesa Moja, jaže vozglagolju: jako vozglagolju slovo i sotvorju, glagolet Adonai Gospoď.

13

1 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
2 syne čeloveč, prorcy na proroki Izrailevy proricajuščyja i rečeši prorokom proricajuščym ot serdca svojego, i prorcy i rečeši k nim: slyšite slovo Gospodne,
3 sija glagolet Adonai Gospoď: ljute proricajuščym ot serdca svojego, choďaščym vsled ducha svojego, a otňud ne viďaščym.
4 Jakože lisicy v pustyni, (tako) prorocy tvoi (byša), Izrailju!
5 Ne staša na tverdi i sobraša stada k domu Izrailevu: ne vostaša glagoljuščii v deň Gospodeň,
6 viďaščii ložnaja i volchvujuščii sujetnaja, glagoljušče: tako glagolet Gospoď, Gospoď že ne posla ich, i načaša vozstavljati slovo.
7 Ne ložnoje li ubo videnije videste i volchvovanija sujetnaja rekoste? I glagolete, reče Gospoď: Az že ne glagolach.
8 Sego radi rcy: sija glagolet Adonai Gospoď: poneže slovesa vaša lživa i volchvovanija vaša sujetna, togo radi, se, Az na vy, glagolet Adonai Gospoď,
9 i prostru ruku Moju na proroki viďaščyja lžu i proveščavajuščyja sujetnaja: v nakazanii ljudij Moich ne budut, i v pisanii domu Izraileva ne vpišutsja, i v zemlju Izrailevu ne vnidut, i uveďat, jako Az Adonai Gospoď.
10 Poneže prelstiša ljudij Moich, glagoljušče: mir, mir: i ne bjaše mira: i sej sograždaet stenu, a oni pomazujut ju, padetsja.
11 Glagoli k pomazujuščym ju: padetsja, i budet tuča potopljajuščaja, i dam kamenije strelnoje v svuzy ich, i padutsja, i vetr vozdvižušč razmeščet, i razsjadetsja.
12 I se, padesja stena, i ne rekut li k vam: gde jesť pomazanije vaše, imže pomazaste?
13 Togo radi sija glagolet Adonai Gospoď: i navergu burju razorjajuščuju so jarostiju, i tuča potopljajušči gnevom Moim budet, i kamenije strelnoje navedu jarostiju vo skončanije:
14 i raskopaju stenu, juže pomazaste, i padetsja, i položu ju na zemli, i otkryjutsja osnovanija jeja, i padetsja, i skončaetesja so obličenijem i poznaete, jako Az Gospoď:
15 i skončaju jarosť Moju na stene i na pomazujuščich ju, i padet. I rekoch k vam: nesť steny, ni pomazujuščich jeja,
16 prorocy Izrailevy, proricajuščii na Ijerusalim i viďaščii jemu mir, i nesť mira, glagolet Adonai Gospoď.
17 I ty, syne čeloveč, utverdi lice tvoje na dščeri ljudij tvoich, na proricajuščyja ot serdca svojego, i prorcy na nich,
18 i rečeši: sija glagolet Adonai Gospoď: gore sšivajuščym vozglavijcy pod vsjakij lakoť ruki i sotvorjajuščym pokryvala nad vsjakuju glavu vsjakago vozrasta, ježe razvratiti dušy: duši razvratišasja ljudij Moich, i duš snabdevachu:
19 i oskvernavljachu Ma u ljudij Moich, gorsti radi jačmene i radi ukrucha chleba, ježe izbiti dušy, imže ne podobaše umreti, i oživiti dušy, imže ne podobaše žiti, proveščajušče ljudem Moim, poslušajuščym lživych proveščanij.
20 Sego radi sija glagolet Gospoď: se, Az na vozglavija vaša, imiže vy razvraščaete dušy tamo: i ottorgnu ja ot myšcej vašich, i poslju dušy, jaže vy razvraščaste dušy ich na razsypanije,
21 i rasterzaju pokryvala vaša, i otimu ljudi Moja ot ruki vašeja, i ktomu ne budut v rukach vašich na razvraščenije, i poznaete, jako Az Gospoď:
22 poneže razvraščaste serdce pravednago nepravedno, Az že ne razvraščach jego, i ukrepljaste ruce bezzakonniku, ježe otňud ne obratitisja jemu ot puti jego zlago i živu byti jemu,
23 sego radi ne uzrite lži, i volchvovanija ktomu ne imate volchvovati: i izbavlju ljudi Moja ot ruk vašich, i uveste, jako Az Gospoď.

14

1 I priidoša ko mne mužije ot starec Izrailevych i sedoša predo mnoju.
2 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
3 syne čeloveč, mužije sii položiša pomyšlenija svoja na serdcach svoich i mučenije nepravd svoich postaviša pred licem svoim: ašče otveščajaj otveščaju im?
4 Sego radi glagoli k nim i rečeši im: sija glagolet Adonai Gospoď: čelovek čelovek ot domu Izraileva, iže ašče položit mysli svoja v serdcy svojem i mučenije nepravdy svojeja učinit pred licem svoim i priidet ko proroku, Az Gospoď otveščaju jemu o sich, imiže deržitsja mysl jego:
5 jako da ukloňat dom Izrailev po serdcam ich udalenym ot Mene pomyšleňmi ich.
6 Sego radi rcy domu Izrailevu: sija glagolet Gospoď Bog: obratitesja i otvratitesja ot načinanij vašich i ot vsech nečestij vašich, i obratite lica vaša ko mne:
7 zane čelovek čelovek ot domu Izraileva i ot prišelcev prišedšich ko Izrailevi, iže ašče udalitsja ot Mene i položit mysli svoja na serdcy svojem i mučenije nepravdy svojeja učinit pred licem svoim i priidet ko proroku ježe voprositi jemu Mene, Az Gospoď otveščaju jemu, v nemže deržitsja on,
8 i utveržu lice Moje na čeloveka togo i položu jego v pogibel i v potreblenije i izvergu jego ot sredy ljudij Moich, i uveste, jako Az Gospoď.
9 I prorok ašče prelstitsja i rečet slovo, Az Gospoď prelstich proroka togo, i prostru ruku Moju naň i potreblju jego ot sredy ljudij Izrailevych.
10 I priimut nepravdu svoju po nepravde voprošajuščago, i po nepravde takožde proroku budet,
11 jako da ne prelščaetsja ktomu dom Izrailev ot Mene, i da ne oskverňajutsja ktomu vo vsech gresech svoich, i budut Mi v ljudi, Az že budu im v Boga, glagolet Adonai Gospoď.
12 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
13 syne čeloveč, zemlja ašče sogrešit Mi, ježe pastisja grechom, i prostru ruku Moju na ňu i sotru utverždenije chlebnoje i pušču na ňu glad i vozmu s neja čeloveki i skoty,
14 i ašče budut sii trije mužije srede jeja, Noje i Daniil i Iov, tii vo pravde svojej spasutsja, glagolet Adonai Gospoď:
15 ašče i zveri zlyja napušču na zemlju i umuču ju, i budet v pagubu, i ne budet prochoďaščago skvoze ju ot lica zverej,
16 i ašče budut trije sii mužije srede jeja, živu Az, glagolet Adonai Gospoď, ni synove, ni dščeri ich spasutsja, no tokmo sii jedini spasutsja, a zemlja v potreblenije budet:
17 ašče že navedu na tu zemlju meč i reku: meč da projdet zemlju, i vozmu ot neja čeloveka i skota,
18 i trije mužije sii budut srede jeja, živu Az, glagolet Adonai Gospoď, ne izbavjat ni synov, ni dščerej svoich, no tii jedini spasutsja:
19 ašče že i smerť pušču na zemlju onu i izliju jarosť Moju na ňu v krovi, ježe potrebiti ot neja čeloveki i skoty,
20 Noje že i Daniil i Iov budut posrede jeja, živu Az, glagolet Adonai Gospoď, ni synove, ni dščeri ne ostanut im, tii že vo pravde svojej spasutsja i izbavjat dušy svoja.
21 Sija glagolet Adonai Gospoď: ašče že i četyri mesti Moja ljutyja pušču na Ijerusalima, meč i glad, i zveri ljuty i smerť, ježe potrebiti ot nego čeloveki i skoty,
22 i se, ostavleni v nem spasennii ot nego, sii izvedut syny i dščeri: se, tii izydut k vam, i uzrite puti ich i pomyšlenija ich, i raskaetesja o zlych, jaže navedoch na Ijerusalim, vsja zlaja, jaže navedoch naň,
23 i utešat vas: poneže uzrite puti ich i pomyšlenija ich, i urazumejete, jako ne vsuje sotvoril jesm vsja, jelika sotvorich v nem, glagolet Adonai Gospoď.

15

1 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
2 syne čeloveč, čto bylo by drevo loznoje ot vsech dreves grozdnych, suščich vo drevesech dubravnych?
3 Ašče vozmut ot nego drevo, ježe sotvoriti delo? I ašče vozmut kol ot nego, ježe obesiti na nem kij libo sosud?
4 Razve ježe ognevi predastsja na potreblenije, letneje očiščenije jego potrebljaet ogň, i izčezaet do konca: jeda potrebno budet na delo?
5 I ješče celu jemu sušču ne budet na delo, kolmi pače ašče ogň je popalit do konca, budet li na delo potom?
6 Sego radi rcy: sice glagolet Gospoď Bog: jakože loza vinogradnaja vo drevech dubravnych, juže dach na potreblenije ognevi, tako dam živuščyja vo Ijerusalime:
7 i dam lice Moje na ňa, ot ogňa izydut, i ogň pojast ja: i uveďat, jako Az Gospoď, jegda utverždu lice Moje na nich:
8 i dam zemlju v pagubu, zane vpadoša v grech, glagolet Adonai Gospoď.

16

1 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
2 syne čeloveč, zasvidetelstvuj Ijerusalimu bezzakonija jego
3 i rečeši: sija glagolet Adonai Gospoď dščeri Ijerusalimstej: koreň tvoj i bytije tvoje ot zemli Chananejski: otec tvoj Amorreanin i mati tvoja Chetteanyňa:
4 i roždenije tvoje, v oňže deň rodilasja jesi, ne objazaša sosec tvoich, i vodoju ne omyša ťja na spasenije, ni soliju osoliša, niže pelenami poviša:
5 i ne poščade tebe oko Moje, ježe sotvoriti tebe jedino ot vsech sich, postradati čto o tebe, i otveržena byla jesi na lice polja stropotstvom duši tvojeja, v deň v oňže rodilasja jesi.
6 I proidoch skvoze ťja i videch ťja smešenu vo krovi tvojej i rekoch ti: ot krove tvojeja živa budi: i rekoch tebe: vo krovi tvojej život tvoj:
7 umnožajsja, jakože prozjabenije selnoje dach ťja, i umnožilasja jesi i vozveličilasja i vošla jesi vo grady gradov: soscy tvoi vozrastoša, i vlasi tvoi prosvetleša, ty že byla jesi naga i bez krasy.
8 I proidoch skvoze ťja i videch ťja: i se, vrema tvoje, jako vrema vitajuščich: i prostroch krile Moi na ťja i prikrych stud tvoj, i kljachsja tebe i vnidoch v zavet s toboju, glagolet Adonai Gospoď, i byla jesi Mne:
9 i omych ťja vodoju i opoloskach krov tvoju ot tebe i pomazach ťja jelejem,
10 i oblekoch ťja v pestroty i obuch ťja v červleny, i prepojasach ťja vissonom i vozložich na ťja trichapton,
11 i ukrasich ťja utvariju i vozložich zapjastije na ruce tvoi i grivnu na vyju tvoju,
12 i dach userjazi na nozdri tvoja i kolca vo ušy tvoi i venec chvaly na glavu tvoju:
13 i ukrašenna byla jesi zlatom i srebrom, i odeždy tvoja vissonny i trichapty i ispeščrenija, semidal i med i maslo jala jesi, i byla jesi dobra zelo zelo, i upravilasja jesi na carstvo:
14 i izyde ima tvoje vo jazyki v dobrote tvojej, zane soveršenno be lepotoju v krasote, juže učinich na tebe, glagolet Adonai Gospoď.
15 Ty že upovala jesi na dobrotu tvoju i sobludila jesi vo imeni tvojem i izlijala jesi bluženije tvoje na vsjakago mimochoďaščago, tomu byla jesi, jemuže ne podobaše:
16 i vzjala jesi ot riz tvoich i sotvorila sebe kumiry sošvenyja i sobludila jesi s nimi, i ne vnideši, i ne budet.
17 I vzjala jesi sosudy chvaly tvojeja ot srebra Mojego i zlata Mojego, ot nichže dach tebe, i sotvorila sebe obrazy mužeski, i sobludila jesi v nich.
18 I vzjala jesi rizy svoja ispeščrennyja i odejalasja jesi v ňa, i maslo Moje i fimiam Moj položila jesi pred licem ich,
19 i chleby Moja, jaže dach tebe, semidalom i maslom i medom napitach ťja, i položila jesi ta pred licem ich v voňu blagouchanija. I bysť po sich, glagolet Adonai Gospoď,
20 i vzjala jesi syny tvoja i dščeri tvoja, jaže rodila jesi, i zaklala jesi im v potreblenije. Jeda malo sobludila jesi?
21 I zaklala jesi čada tvoja i dala jesi ja, vnegda prinesla jesi ich na žertvu im.
22 Sije pače vsjakago bluda tvojego i gnusnostej tvoich: i ne pomanula jesi dnij mladenstva tvojego, jegda byla jesi naga i bezobrazna, i smešena vo krovi tvojej žila jesi.
23 I bysť po vsech zlobach tvoich, gore gore tebe, glagolet Adonai Gospoď,
24 i sozdala jesi sebe chram bludničeskij i sotvorila sebe polaganija na vsech stognach:
25 i v načale vsjakago puti sozdala jesi bludilišča svoja i rastlila dobrotu tvoju, i razložila goleni tvoja vsjakomu mimochoďaščemu i umnožila jesi blud tvoj:
26 i sobludila s synmi Jegipetskimi sosedy tvoimi debeloplotnymi, i mnogaždy bludila jesi, ježe razgnevati Ma.
27 I se, prostru ruku Moju na ťja i otvergu zakony tvoja i predam ťja dušam nenaviďaščym tebe, dščerem inoplemennikov, sovraščajuščym ťja s puti tvojego, imže nečestvovala jesi.
28 I sobludila jesi s synmi Assirovymi i niže tako nasytilasja jesi: i sobludila i ne nasytilasja,
29 i umnožila zavety tvoja ko zemli Chananejstej, Chaldejstej, i niže v sich nasytilasja jesi.
30 Čto sotvorju serdcu tvojemu, glagolet Adonai Gospoď, vnegda tvoriši vsja sija dela ženy bludnicy proderzyja? I sobludila jesi tregubo vo dščerech tvoich.
31 Jegda sogradila jesi bludilišče tvoje v načale vsjakago puti i vysokaja tvoja sotvorila jesi na vsech stognach, i ne byla jako bludnica sobirajuščaja naem.
32 Žena ljubodejnica podobna tebe, ot muža svojego vzemljušči naem,
33 vsem bludivšym s neju dajaše naem: i ty dala jesi naem vsem račitelem tvoim i obremeňala ich, ježe prichoditi im k tebe otvsjudu v bluženija tvoja.
34 I bysť v tebe soprotivno obyčaju žensku vo bluženii tvojem, i s toboju sobludivšym, vmesto ježe by dati tebe naem, i naem ne dadesja tebe, i bysť v tebe soprotivno.
35 Sego radi slyši, bludnice, slovo Gospodne.
36 Sija glagolet Adonai Gospoď: zane izlijala jesi meď tvoju, i otkryetsja sram tvoj vo bluženii tvojem ko račitelem tvoim, i vo vsja pomyšlenija bezzakonij tvoich, i vo krovi čad tvoich, jaže dala jesi im:
37 sego radi, se, Az na ťja soberu vsja pochotniki tvoja, s nimiže smesilasja jesi, i vsech, ichže ljubila jesi, so vsemi, ichže nenavidela jesi: i soberu ja na ťja otvsjudu i otkryju zloby tvoja k nim, i uzrjat ves sram tvoj.
38 I otmšču ti otmščenijem ljubodejcy i prolivajuščija krov, i položu ťja vo krovi jarosti i rvenija,
39 i predam ťja v ruce ich, i raskopajut bludilišče tvoje i razorjat vysokaja tvoja, i sovlekut s tebe rizy tvoja i vozmut sosudy chvaly tvojeja, i ostavjat ťja nagu i bezstudnu:
40 i privedut na ťja narody, i pobijut tebe kamenijem i izsekut ťja mečmi svoimi,
41 i zapaljat domy tvoja ognem i sotvorjat v tebe otmščenije pred ženami mnogimi: i obrašču ťja ot bluženija, i najma ktomu ne dasi.
42 I poslju jarosť Moju na ťja, i otimetsja rvenije Moje ot tebe: i počiju i ktomu ne popekusja.
43 Poneže ne pomanula jesi dnij mladenstva tvojego i opečalila Ma vo vsech sich: i se, Az puti tvoja na glavu tvoju dach, glagolet Adonai Gospoď: i tako sotvorila jesi nečestije po vsem bezzakonijem tvoim.
44 Sija suť vsja, jelika rekoša na ťja v pritči, glagoljušče: jakože mati, tako i dščer.
45 Dščer matere tvojeja ty jesi, otrinuvšaja muža svojego i čada svoja: i sestry sestr tvoich, otrinuvšyja mužej svoich i čad svoich: mati vaša Chetteanyňa, a otec vaš Amorrej:
46 sestra vaša starejšaja Samaria, ta i dščeri jeja živuščyja ošujuju tebe: i sestra tvoja menšaja, živuščaja odesnuju tebe, Sodoma i dščeri jeja.
47 No niže po putem ich chodila jesi, niže sotvorila po bezzakonijem ich pone malo, i prevozšla jesi ich vo vsech putech tvoich.
48 Živu Az, glagolet Adonai Gospoď, ne sotvorila Sodoma sija sestra tvoja i dščeri jeja, jakože ty sotvorila i dščeri tvoja.
49 Obače sije bezzakonije Sodomy sestry tvojeja, gordosť v sytosti chleba i vo izjubilii vina, i slastoljubstvovaša ta i dščeri jeja: sije bjaše jej i dščerem jeja: i ruki ubogomu i niščemu ne podajachu,
50 i veličachusja, i sotvoriša bezzakonija predo Mnoju: i otvergoch ja jakože videch.
51 Samaria že pol grechov tvoich ne sogreši: i umnožila jesi bezzakonija tvoja pače onech, i opravdala jesi sestry tvoja vo vsech bezzakoniich tvoich, jaže sotvorila jesi.
52 I ty priimi mučenije tvoje, v nemže rastlila jesi sestry tvoja vo gresech tvoich, imiže bezzakonnovala pače tech, i opravdala ich pače tebe: i ty posramisja i priimi bezčestije tvoje, vnegda opravdati tebe sestry tvoja.
53 I obrašču obraščenija ich, obraščenije Sodomy i dščerej jeja, i obraščenije Samarii i dščerej jeja, i obrašču obraščenije tvoje srede ich,
54 jako da priimeši mučenije tvoje i bezčestna budeši ot vsech, jaže sotvorila jesi vo razgnevanii mojem.
55 I sestra tvoja Sodoma i dščeri jeja vozstavjatsja, jakože beša isperva: i Samaria i dščeri jeja vozstavjatsja, jakože beša isperva: i ty i dščeri tvoja vozstavitesja, jakože beste prežde.
56 I ne byla Sodoma sestra tvoja vo slyšanije vo ustech tvoich vo dnech gordyni tvojeja,
57 prežde otkrovenija zlob tvoich, jakože nyne ukorizna jesi dščerej Sirskich i vsech suščich okrest jeja dščerej inoplemenničich oderžaščich ťja okrest:
58 nečestija tvoja i bezzakonija tvoja ty ponesla jesi ja, glagolet Gospoď.
59 Sija glagolet Adonai Gospoď: i sotvorju v tebe, jakože sotvorila jesi, jakože prezrela jesi ježe prestupiti zavet Moj:
60 i vospomanu Az zavet Moj, iže s toboju vo dnech mladenstva tvojego, i vozstavlju tebe zavet večnyj:
61 i pomaneši puti tvoja i bezčestna budeši, vnegda pojmeši sestry tvoja starejšyja so junejšimi tvoimi, i dam ja tebe na sozidanije, no ne ot zaveta tvojego:
62 i vozstavlju Az zavet Moj s toboju, i uvesi, jako Az Gospoď:
63 jako da pomaneši i usramišisja, i ne budet tebe ktomu otversti ust tvoich ot lica bezčestija tvojego, jegda milostiv budu tebe po vsem, jelika sotvorila jesi, glagolet Adonai Gospoď.

17

1 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
2 syne čeloveč, povežď povesť i rcy pritču na dom Izrailev,
3 i rečeši: sija glagolet Adonai Gospoď: orel velikij, velikokrilyj, dolgij proťjaženijem, ispolň nogtej, iže imať povelenije vniti v Livan, i vzja izbrannyja kedra,
4 i verchi magkosti ostroga, i prinese ja v zemlju Chananejsku, vo grade ograždennem položi ja:
5 i vzja ot semene zemnago i dade je na poli plodne, (da utverdit korenije) nad vodami mnogimi, videno učini je:
6 i prozjabe i bysť v vinograd nemoščen i mal veličestvom, ježe javljatisja loziju jego na nem, i korenije jego pod nim bjaše: i bysť v vinograd, i sotvori rozgi, i prostre otrasli svoja.
7 I bysť orel drugij velik, velikokrilnyj, mnog nogťmi, i se, vinograd sej opletajasja ob nem: i korenije jego k nemu, i lozije svoje ispusti jemu, ježe napajati sebe so grudijem sada svojego.
8 Na poli dobre, na vode mnoze pitaetsja toj, ježe sotvoriti prozjabenija i prinositi plod, ježe byti v vinograd velik.
9 Sego radi rcy: sija glagolet Adonai Gospoď: jeda ispravitsja? Ne korenije li magkoty jego i plod izgnijet? I izschnut vsja letorasli jego, i ne myšceju li velikoju, ni ljuďmi mnogimi ježe istorgnuti jego iz korenija jego?
10 I se, tyet: jeda uspejet? Ne abije li, jegda kosnetsja jemu vetr znojnyj, poschnet suchotoju? So grudijem prozjabenija svojego izschnet.
11 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
12 syne čeloveč, rcy ko domu prognevljajuščemu ma: ne veste li, čto suť sija? Rcy im: se, grjadet car Vavilonsk na Ijerusalim, i vozmet carja jego i kňazja jego, i otvedet ja k sebe v Vavilon:
13 i pojmet ot plemene carska, i zaveščaet s nim zavet, i vvedet jego v kljatve, i starejšiny zemli vozmet,
14 ježe byti v carstvo nemoščno, ježe vesma ne voznositisja, (no) chraniti zavet jego i stojati v nem:
15 i otveržetsja ot nego posylaja posly svoja vo Jegipet dati jemu koni i ljudi mnogi: jeda ispravit? Spasetsja li tvorjaj soprotivnaja? I prestupajaj zavet spasetsja li?
16 Živu Az, glagolet Adonai Gospoď, ašče ne na meste, ideže car vocarivyj jego, iže pochuli kljatvu Moju i iže prestupi zavet Moj, s nim srede Vavilona skončaetsja.
17 I ne v sile velicej, niže v narode mnoze sotvorit s nim faraon braň vo ostroze i v sograždenii strelnic, ježe izjati dušy mnogi.
18 I pochuli kljatvu, ježe prestupiti zavet, i se, dade ruku svoju i vsja sija sotvori jemu: ne spasetsja.
19 Sego radi rcy: sija glagolet Adonai Gospoď: živu Az, ašče ne kljatvu Moju, juže pochuli, i zavet Moj, jegože prestupi, dam na glavu jego:
20 i prostru mrežu Moju naň, i jat budet vo oderžanii jeja: i privedu jego v Vavilon i razsuždusja s nim tamo o nepravde jego, jejuže nepravdova ko Mne:
21 i vsi izbegšii jego i vsi izbrannii so vsemi opolčenii jego mečem padut, i vsja ostavšaja ich razseju po vsemu vetru, i uveste, jako Az Gospoď glagolach.
22 Sego radi sija glagolet Adonai Gospoď: i vozmu Az ot izbrannych kedra vysokago ot vercha i dam ot glavy otraslej jego, serdca ich ostružu i nasaždu az na gore vysoce:
23 i povešu i v gore vysoce Izraileve i nasaždu i, i prorastit otrasl i sotvorit plod i budet v kedr velik: i počijet pod nim vsjak zver, i pod seniju jego počijet vsjaka ptica, i lozije jego paki ustrojatsja:
24 i uvesť vsjako drevo polevoje, jako Az Gospoď smirjajaj drevo vysokoje i voznosjaj drevo smirennoje, i izsušajaj drevo zelenoje i proraščajaj drevo suchoje: Az Gospoď glagolach i sotvorju.

18

1 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
2 syne čeloveč, čto vam pritča sija na zemli Izraileve, glagoljuščym: otcy jadoša terpkoje, a zubom čad ich oskominy byša?
3 Živu Az, glagolet Adonai Gospoď, ašče budet ješče glagolema pritča sija vo Izraili.
4 Jako vsja dušy Moja suť, jakože duša otča, tako i duša synovňa, Moja suť: duša, jaže sogrešit, ta umret, i zobavšago parodki zuby oskominny budut.
5 Čelovek že, iže jesť praveden tvorjaj sud i pravdu,
6 na gorach ne snesť i očes svoich ne vozdvignet na kumiry domu Izraileva, i ženy bližňago svojego ne oskvernavit i k žene v mesjačnych suščej ne približitsja,
7 i čeloveku ne nasilstvujet, zalog dolžniku otdast i chiščenijem ne voschitit, chleb svoj alčnomu dast i nagago oblečet v rizu,
8 i srebra svojego v lichvu ne dast i pribytka ne vozmet, i ot nepravdy otvratit ruku svoju i sud sotvorit meždu mužem i bližnim svoim,
9 i v zapovedech Moich chodil i opravdanija Moja snabdel, ježe tvoriti ta: praveden sej jesť, žizniju žiti imať, glagolet Adonai Gospoď.
10 I ašče rodit syna gubitelja, prolivajuščago krov i tvorjašča grechi,
11 v puť otca svojego pravednago ne chodil, no i na gorach požre, i ženu bližňago svojego oskvernavil,
12 i ubogago i niščago preobide, i chiščenijem voschitil i zaloga ne otdal, i k kumirom položi oči svoi, bezzakonija sotvori,
13 s lichvoju dade i s primnoženijem prijal, sej žizniju ne poživet: vsja sija bezzakonija sotvori, smertiju umret, krov jego na nem budet.
14 Ašče že rodit syna, on že uvidit vsja grechi otca svojego, jaže sotvoril jesť, i uboitsja i ne sotvorit po nim,
15 na gorach ne snesť i očes svoich ne položit k kumirom domu Izraileva, i ženy podruga svojego ne oskvernavit
16 i čeloveka ne nasilstvujet, i zaloga ne uderžit i chiščenijem ne voschitit, chleb svoi alčnomu dast i naga odejet rizoju,
17 i ot nepravdy otvratit ruku svoju, lichvy i primnoženija ne vozmet, pravdu sotvorit i v zapovedech Moich choditi budet: ne skončaetsja v nepravdach otca svojego, (no) žizniju poživet.
18 Otec že jego ašče skorbiju oskorbit i chiščenijem voschitit, soprotivnaja sotvorit posrede ljudij Moich, i umret v nepravdach svoich.
19 I rečete: čto jako ne vzja syn nepravdy otca svojego? Poneže syn pravdu i milosť sotvori, vsja zakony Moja sobljude i sotvori ja, žizniju poživet.
20 Duša že sogrešajuščaja, ta umret: syn ne vozmet nepravdy otca svojego, i otec ne vozmet nepravdy syna svojego: pravda pravednago na nem budet, i bezzakonije bezzakonnika na nem budet.
21 I bezzakonnik ašče obratitsja ot vsech bezzakonij svoich, jaže sotvoril, i sochranit vsja zapovedi Moja i sotvorit sud i pravdu i milosť, žizniju poživet i ne umret:
22 vsja sogrešenija jego, jelika sotvoril, ne pomanutsja jemu: no v pravde svojej, juže sotvoril, živ budet.
23 Jeda chotenijem voschošču smerti grešnika, glagolet Adonai Gospoď, a ne ježe obratitisja jemu ot puti zla i živu byti jemu?
24 I ašče sovratitsja pravednik ot pravdy svojeja i sotvorit nepravdu po vsem bezzakonijem, jaže sotvoril bezzakonnik, vsja pravdy jego, jaže sotvoril jesť, ne pomanutsja: v prestuplenii svojem, imže prestupi, i vo gresech svoich, imiže sogreši, v nich umret.
25 I rekoste: ne upravitsja puť Gospodeň. Slyšite ubo, ves dom Izrailev, jeda puť moj ne upravitsja? Vaš li puť ubo upravitsja?
26 Jegda sovratitsja pravednik ot pravdy svojeja i sotvorit grech, i umret v prestuplenii, ježe sotvoril, v tom umret.
27 I jegda obratitsja bezzakonnik ot bezzakonija svojego, ježe sotvoril, i sotvorit sud i pravdu, toj dušu svoju snabdel jesť:
28 i vide i obratisja ot vsech bezzakonii svoich, jaže sotvori, žizniju poživet i ne umret.
29 I glagolet dom Izrailev: ne upravitsja puť Gospodeň. Jeda puť Moj ne upravljaetsja? O, dome Izrailev, ubo vaš li puť upravljaetsja?
30 (Sego radi) komuždo po puti jego suždu vam, dome Izrailev, glagolet Adonai Gospoď: obratitesja i otveržitesja ot vsech nečestij vašich, i ne budut vam nepravdy v mučenije:
31 otveržite ot sebe vsja nečestija vaša, imiže nečestvovaste ko Mne, i sotvorite sebe serdce novo i duch nov, i sotvorite vsja zapovedi Moja: i vskuju umiraete, dome Izrailev? Glagolet Gospoď.
32 Poneže ne chošču smerti grešnika umirajuščago, glagolet Adonai Gospoď, no ježe obratitisja jemu ot puti svojego i žiti duši jego, glagolet Adonai Gospoď: obratitesja ubo, i živi budete.

19

1 Ty že, syne čeloveč, vozmi plač na kňazi Izrailevy,
2 i rečeši: počto mati tvoja lvica srede lvov poči, posrede lvov umnoži lvičišča svoja?
3 I otskoči jedin ot lvičišč jeja i bysť lev, i naučisja voschiščati voschiščenija i čeloveki snede.
4 I slyšaša o nem jazycy, i jat bysť v rastlenii ich, i privedoša jego vo uzde vo Jegipet.
5 I vide, jako otveden bysť ot neja, i pogibe čajanije jeja: i vzja inago ot lvičišč svoich i lvom učini jego,
6 i živjaše posrede lvov, bysť lev i naučisja voschiščati voschiščenija: čeloveki izjade,
7 i pasjašesja v ljutosti svojej, i grady ich pusty postavi, i pogubi zemlju i ispolnenije jeja glasom rykanija svojego.
8 I daša naň jazycy okrest ot stran i prostroša naň mreži svoja, i v pogublenii ich jat bysť.
9 I položiša jego vo uzde i v kleti, privedoša jego ko carju Vavilonsku i vvergoša jego v temnicu, jako da ne slyšitsja glas jego ktomu na gorach Izrailevych.
10 Mati tvoja jako vinograd i jako cvet šipčan na vode nasažden, plod jego i otrasl jego bysť ot vody mnogi.
11 I bysť jemu žezl kreposti nad plemenem starejšin, i voznesesja v veličii svojem srede lozija: i vide veličestvo svoje vo množestve lozija svojego,
12 i oblomisja v jarosti, i na zemlju poveržen bysť, i vetr znojnyj izsuši plody jego: uvjadoša, i izsše žezl kreposti jego: ogň potrebi jego.
13 I nyne nasadiša jego v pustyni, na zemli bezvodne.
14 I izyde ogň ot žezla izbrannych jego i pojade i, i ne be v nem žezla kreposti jego: plema v pritču plača jesť, i budet plač.

20

1 I bysť v leto sedmoje, v pjatyj mesjac, v desjatyj deň mesjaca, priidoša mužije ot starejšin domu Izraileva voprositi Gospoda i sedoša pred licem moim.
2 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
3 syne čeloveč, glagoli ko starejšinam domu Izraileva i rečeši k nim: tako glagolet Adonai Gospoď: jeda voprositi Mene vy prichodite? Živu Az, ašče otveščaju vam, glagolet Adonai Gospoď.
4 Ašče otmščenijem otmšču im: syne čeloveč, bezzakonija otec ich zasvidetelstvuj im,
5 i rečeši k nim: sija glagolet Adonai Gospoď: ot negože dne izbrach dom Izrailev, i uveden bych plemeni domu Iakovlja i poznan bych im vo zemli Jegipetstej, i prijach ja rukoju Mojeju glagolja: Az Gospoď Bog vaš:
6 v toj deň poďach ja rukoju Mojeju, ježe izvesti ja iz zemli Jegipetskija v zemlju, juže ugotovach im, zemlju kipjaščuju mlekom i medom, sot jesť pače vsech zemel,
7 i rekoch k nim: kijždo merzosti ot očes svoich otveržite i vo tvoreniich Jegipetskich ne oskverňajtesja, Az Gospoď Bog vaš.
8 I otvergošasja Mene i ne choteša poslušati Ma: kijždo merzostej ot očes svoich ne otvergoša i tvorenij Jegipetskich ne ostaviša. I rekoch, ježe izlijati jarosť Moju na ňa i skončati gnev Moj na nich srede zemli Jegipetskija.
9 I sotvorich, jako da ima Moje vesma ne oskvernitsja pred jazyki, v nichže suť tii srede ich, v nichže poznan bych im pred licem ich, ježe izvesti ja iz zemli Jegipetskija.
10 I izvedoch ja iz zemli Jegipetskija i vvedoch ja v pustyňu,
11 i dach im zapovedi Moja, i opravdanija Moja javich im, jaže ašče sotvorit čelovek, živ budet v nich:
12 i subboty Moja dach im, ježe byti v znamenije meždu Mnoju i meždu imi, ježe razumeti im, jako Az Gospoď osvjaščajaj ich.
13 I glagolach ko domu Izrailevu v pustyni: v zapovedech Moich chodite i opravdanija Moja sochranite, ježe tvoriti ja, jaže sotvorit čelovek i živ budet v nich. I razgneva Ma dom Izrailev v pustyni: v zapovedech bo Moich ne chodiša i opravdanija Moja otvergoša, jaže sotvorit čelovek i živ budet v nich: i subboty Moja oskverniša zelo. I rekoch, ježe izlijati jarosť Moju na ňa v pustyni, ježe potrebiti ich.
14 I sotvorich, jako da vesma ima Moje ne oskvernitsja pred jazyki, iz nichže izvedoch ja pred očima ich.
15 I Az vozdvigoch ruku Moju na ňa v pustyni vesma, ježe ne vvesti ich v zemlju, juže dach im, v zemlju tekuščuju mlekom i medom, sot jesť pače vseja zemli:
16 poneže sudby Moja otvergoša i v zapovedech Moich ne chodiša, i subboty Moja oskverniša i vsled pomyšlenij serdca svojego choždachu.
17 I poščade ja oko Moje, ježe potrebiti ich, i ne sotvorich im skončanija v pustyni.
18 I rekoch ko čadom ich v pustyni: v zakonech otec vašich ne chodite i opravdanij ich ne chranite, i ko tvorenijem Jegipetskim ne primešajtesja i ne oskverňajtesja:
19 Az Gospoď Bog vaš: v zapovedech Moich chodite, i opravdanija Moja snabdite i tvorite ja,
20 i subboty Moja osvjaščajte i budet v znamenije meždu Mnoju i meždu vami, ježe vedeti vam, jako Az Gospoď Bog vaš.
21 I razgnevaša Ma, i čada ich v zapovedech Moich ne chodiša i opravdanij Moich ne snabdeša, ježe tvoriti ja: sija bo sotvoriv čelovek živ budet v nich: i subboty Moja oskverniša zelo. I rekoch: izliju jarosť Moju na ňa, ježe skončati gnev Moj na nich v pustyni.
22 I sotvorich, jako da ima Moje vesma ne oskvernavitsja pred jazyki, ot nichže izvedoch ja pred očima ich.
23 I Az vozdvigoch ruku Moju na ňa v pustyni, ježe rastočiti ja vo jazycech i razsejati ja vo stranach,
24 poneže opravdanij Moich ne sotvoriša i zapovedi Moja otrinuša i subboty Moja oskverniša, i vsled kumirov otec ich byša očesa ich.
25 I dach im zapovedi ne dobry i opravdanija, v nichže ne budut živi:
26 i oskverňu ja v dajaniich ich, vnegda provoditi (im) vsjakoje razverzajuščeje ložesna, da pogublju ich, da urazumejut, jako Az Gospoď.
27 Sego radi glagoli k domu Izrailevu, syne čeloveč, i rečeši k nim: sija glagolet Adonai Gospoď: daže do sego razgnevaša Ma otcy vaši vo gresech svoich, imiže sogrešiša ko Mne:
28 i vvedoch ja v zemlju, v ňuže vozdvigoch ruku Moju, ježe dati ju im: i videša vsjak cholm vysok i vsjako drevo prisennoje, i požroša tamo bogom svoim i učiniša tamo jarosť darov svoich, i položiša tamo voňu blagovonija svojego i vozlijaša tamo vozlijanija svoja.
29 I rekoch k nim: čto suť Avvama, jako vy vchodite tamo? I prozvaša ima jemu Avvama daže do dnešňago dne.
30 Sego radi rcy k domu Izrailevu: sija glagolet Adonai Gospoď: ašče vo bezzakoniich otec vašich vy oskverňaetesja i vsled merzostej ich vy sobluždaete,
31 i v prinošenii darov vašich i v narocech vašich, jegda prochoďat čada vaša skvoze ogň: vy oskverňaetesja vo vsech kumirech vašich daže do dnešňago dne, i Az otveščaju li vam, dome Izrailev? Živu Az, glagolet Adonai Gospoď, ašče otveščaju vam i ašče vzydet na duch vaš sije.
32 I ne budet, jakože vy glagolete: budem, jakože jazycy i jakože plemena zemnaja, služiti drevu i kameniju.
33 Sego radi živu Az, glagolet Adonai Gospoď, ašče ne rukoju krepkoju i myšceju vysokoju i v jarosti izlijannej carstvovati budu nad vami:
34 i izvedu vy ot ljudij i priimu vy ot stran, v nichže beste razsejani, rukoju krepkoju i myšceju vysokoju i jarostiju izlijannoju,
35 i privedu vas v pustyňu ljudskuju i razsuždusja s vami tamo licem k licu:
36 jakože sudichsja so otcy vašimi v pustyni zemli Jegipetskija, tako suždu i vam, glagolet Adonai Gospoď:
37 i provedu vy pod žezlom moim i vvedu vy v čisle zaveta,
38 i izberu ot vas nečestivyja i otvergšyjasja: iz zemli bo obitanija ich izvedu ja, i v zemlju Izrailevu ne vnidut, i poznaete, jako Az Gospoď Bog.
39 Vy že, dome Izrailev, sice glagolet Adonai Gospoď: kijždo kumiry svoja otimite, i potom ašče poslušaete Mene, i imene Mojego svjatago ne oskvernavite ksemu v darech vašich i rukotvoreniich vašich:
40 poneže na gore Mojej svjatej, na gore vysoce Izraileve, glagolet Adonai Gospoď, tamo poslužat Mi ves dom Izrailev do konca na zemli, i tamo priimu ja i tamo prisešču na prinošenija vaša i načatki obetov vašich vo vsech osvjaščennych vašich.
41 V voňu blagovonija priimu vy, jegda izvedu vy iz ljudij i priimu vy ot stran, v ňaže rastočeni byste, i osvjaščusja v vas pred očima ljudskima:
42 i uveste, jako Az Gospoď, jegda vvedu vy v zemlju Izrailevu, v zemlju, na ňuže vozdvigoch ruku Moju dati ju otcem vašym:
43 i pomanete tamo puti vašja i vsja merzkija grechi vašja, v nichže oskvernistesja, i posramite lica vaša vo vsech zlobach vašich, jaže sotvoriste:
44 i poznaete, jako Az Gospoď, jegda sotvorju vam tako, jako da ima Moje ne oskvernitsja po putem vašym zlym i po rukotvorenijem vašym rastlennym, dome Izrailev, glagolet Adonai Gospoď.
45 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
46 syne čeloveč, utverdi lice tvoje na jug i vozzri na daroma, i prorcy na dubravu starejšinu nageva
47 i rečeši dubrave nagevove: slyši slovo Gospodne, sija glagolet Adonai Gospoď: se, Az vozgnešču v tebe ogň, i požžet v tebe vsjako drevo zelenoje i vsjako drevo suchoje, ne ugasnet plameň razžženyj, i izgorit v nem vsjako lice ot poludne do severa,
48 i uvesť vsjaka ploť, jako Az Gospoď razžegoch jego, i ne ugasnet.
49 I rekoch: nikakože, Gospodi, Gospodi! Sii glagoljut ko mne: ne pritča li jesť sija glagolema?

21

1 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
2 sego radi prorcy, syne čeloveč, i utverdi lice tvoje na Ijerusalim i vozzri na svjatyni ich, i prorcy na zemlju Izrailevu,
3 i rečeši ko zemli Izraileve: sija glagolet Adonai Gospoď: se, Az na ťja, i izvleku meč Moj iz nožen jego, i potreblju ot tebe nepravednago i bezzakonnago.
4 Poneže potreblju ot tebe nepravednago i bezzakonnika, tako izydet meč Moj iz nožen svoich na vsjaku ploť ot juga daže do severa,
5 i uvesť vsjaka ploť, jako Az Gospoď izvlekoch meč Moj iz nožen jego, i ktomu ne vozvratitsja.
6 I ty, syne čeloveč, vozdochni v sokrušenii čresl tvoich i v boleznech vozsteni pred očima ich.
7 I budet, ašče rekut k tebe: česo radi ty steneši? I rečeši: o vozveščenii, jako grjadet: i sokrušitsja vsjako serdce, i oslabejut vsja ruki, i izdšet vsjaka ploť i vsjak duch, i vsja stegna oskvernavjatsja mokrotoju: se, grjadet i budet, glagolet Adonai Gospoď.
8 I byti slovo Gospodne ko mne glagolja:
9 syne čeloveč, prorcy i rečeši: sija glagolet Adonai Gospoď: rcy: meču, meču! Izostrisja i razjarisja,
10 jako da izsečeši sečenija: izostrisja, jako da budeši v bleščanije i gotov na razsypanije: secy, izničtožaj, otrini vsjakoje drevo.
11 I dade jego ugotovanna, ježe deržati v rukach jego: naostrilsja meč, gotov jesť, ježe dan byti v ruce sekuščago.
12 Vozopij i vosplačisja, syne čeloveč, jako sej bysť v ljudech Moich, sej vo vsech starejšinach Izrailevych: obitajuščii bliz pod meč byša s ljuďmi Moimi: sego radi vosplešči rukama tvoima,
13 jako opravdasja. I čto, ašče i plema otrinetsja? Ne budet, glagolet Adonai Gospoď.
14 I ty, syne čeloveč, prorcy i vosplešči rukama i usugubi meč: tretij meč jazvenym jesť, meč jazvenym velik, i užasiši ja,
15 jako da sokrušitsja serdce ich, i umnožatsja nemoščnii vo vsech vratech ich, predajutsja na usečenije mečnoje: blago ostr bysť na sečenije, blago bysť na blistanije.
16 Prochodi jako molnija, ostrisja odesnuju i ošujuju, amože ašče lice tvoje vostanet:
17 i Az vosplešču rukoju Mojeju k ruce Mojej i napušču jarosť Moju, Az Gospoď glagolach.
18 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
19 i ty, syne čeloveč, učini sebe puti dva, ježe vniti meču carja Vavilonska, ot strany jedinyja izydut načala dva, i ruku ugotovajut v načale puti grada, ot načala puti učiniši,
20 jako vniti meču na Ravvaf synov Ammonich i na Iudeju i na Ijerusalim srede jego.
21 Poneže stanet car Vavilonsk na starem puti, na načale oboich putij, ježe volchvovati volchvovanijem, jakože vskipeti žezlu, i voprošati vajanych i vražiti vo utrobach.
22 I bysť odesnuju jego volšebstvo na Ijerusalim, ježe obstaviti ostrog i ježe otversti usta s voplem i vozvysiti glas so glašenijem trubnym, i jako postaviti ostrog pred vraty jego i nasypati persti i postaviti strelnicy.
23 I toj aki volchvuja im volchvovanije pred nimi, usedmerjaja sedmericy, i toj vospominajaj nepravdy jego pomanuti.
24 Togo radi sija glagolet Adonai Gospoď: poneže vospomanuste nepravdy vašja, vnegda otkryšasja nečestija vaša, jako javitisja grechom vašym vo vsech bezzakoniich vašich i vo vsech načinaniich vašich, poneže vospomanuste, v tech jati budete.
25 I ty, skvernave, bezzakonniče, starejšino Izrailev, jegože grjadet deň vo vrema nepravdy, konec:
26 sija glagolet Gospoď: snimi kidar i otloži venec, sej ne takov budet, smiril jesi vysokoje i voznesl smirennoje:
27 nepravdu, nepravdu, nepravdu položu jego, i toj ne takov budet, dondeže priidet, Jemuže dostoit, i predam Jemu.
28 I ty, syne čeloveč, prorcy i rečeši: se glagolet Adonai Gospoď k synom Ammonim i ko ukorizne ich, i rečeši: meču, meču izvlečenyj na sečenije, izvlečenyj na skončanije, dvignisja, jako da blistaeši:
29 v videnii tvojem sujetnem, i vnegda vražbiti tebe ložnaja, jegda predaešisja ty na vyi jazvenych bezzakonnikov, ichže deň prispe vo vrema nepravdy, konec:
30 vozvratisja v nožny tvoja i ne stani na meste sem, v nemže rodilsja jesi, na zemli tvojej imam ťja suditi:
31 i izliju na ťja gnev Moj, vo ogni gneva Mojego dunu na ťja i predam ťja v ruce mužej varvar, tvorjaščich pagubu:
32 ogňu budeši jaď, krov tvoja budet posrede zemli tvojeja: ne budet tvojeja pamati, zaneže Az Gospoď glagolach.

22

1 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
2 i ty, syne čeloveč, ašče suditi budeši gradu krovej, i javi jemu vsja bezzakonija jego,
3 i rečeši: sija glagolet Adonai Gospoď: o, grade prolivajaj krov srede sebe, ježe priiti vremeni jego, i tvorjaj kumiry na sebe, ježe oskvernitisja samomu:
4 v krovi ich, juže izlijal jesi, sogrešil jesi, i v kumirech tvoich, jaže tvoril, oskvernilsja jesi, i sokratil jesi dni tvoja, i prived vrema let tvoich: sego radi dach ťja na ukoriznu jazykom i na poruganije vsem stranam,
5 bliz tebe i daleče ot tebe suščym, i porugajutsja tebe i vozopijut na ťja: o, nečistyj, preslovutyj i mnog vo bezzakoniich!
6 Se, starejšiny domu Izraileva, kijždo ko svoim užikam smesišasja v tebe, jako da prolijut krov:
7 otcu i materi zloslovjachu v tebe i ko prišelcu obraščachusja nepravdami v tebe: sirotu i vdovicu preobiďachu v tebe:
8 i svjataja Moja uničižachu i subboty Moja oskverňachu v tebe:
9 mužije razbojnicy beša v tebe, jako da prolijut v tebe krov, i na gorach jaďachu v tebe i skverny tvorjachu v tebe:
10 styd otčij otkryša v tebe, i v nečistote seďaščuju obrugaša v tebe:
11 kijždo na ženu podruga svojego bezzakonnovaša, i kijždo nevestku svoju oskverňaše v nečestii, i kijždo sestru svoju, dščer otca svojego, obrugavaše v tebe:
12 mzdy vzimachu v tebe, jako da prolijut krov, lichvu i izbytok vzimachu v tebe: i skončal jesi skončanije zloby tvojeja jaže v nasilii, Mene že zabyl jesi, glagolet Adonai Gospoď.
13 Se ubo, udarju rukoju Mojeju o ruku Moju na ta, jaže soveršil jesi i jaže sotvoril jesi, i na krovi tvoja byvšyja posrede tebe:
14 ašče ustoit serdce tvoje, i ašče preodolejut ruce tvoi vo dnech, v ňaže Az tvorju v tebe? Az Gospoď glagolach, i sotvorju.
15 I razsyplju ťja vo jazycech i razseju ťja v stranach, i oskudejet nečistota tvoja iz tebe,
16 i vladeti budu toboju pred očima jazykov, i poznaeši, jako Az Gospoď.
17 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
18 syne čeloveč, se, byša Mne dom Izrailev smešani vsi s mediju i železom, i so olovom čistym i so svincem, srede pešči srebro smešeno suť.
19 Sego radi rcy: sija glagolet Adonai Gospoď: poneže byste vsi vo smešenije jedino, sego radi, se, Az priimu vas vo sredinu Ijerusalima:
20 jakože prijemletsja srebro i meď, i železo i svinec i olovo čistoje vo sredinu pešči, ježe dunuti na ňa ogňu, da slijutsja, tako priimu vas vo gneve Mojem i v jarosti Mojej, i soberu i sliju vas,
21 i dunu na vy vo ogni gneva Mojego, i slijani budete srede jego:
22 jakože slivaetsja srebro srede pešči, tako slijetesja posrede jego i poznaete, jako Az Gospoď izlijach jarosť Moju na vas.
23 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
24 syne čeloveč, rcy jemu: ty jesi zemlja neodoždimaja, niže dožď bysť na ťja v deň jarosti.
25 Jegože starejšiny srede jego, jako lvy rykajušče, voschiščajušče voschiščenija, dušy izjadajušče nasilijem, bogatstvo i česť prijemljušče, i vdovicy tvoja umnožišasja posrede tebe:
26 i žercy jego otvergošasja zakona Mojego i oskverniša svjataja Moja: meždu svjatym i skvernavym ne razlučachu, i meždu nečistym i čistym ne razdeljachu, i ot subbot Moich pokryvachu oči svoi, i oskverňachu Ma posrede sebe:
27 kňazi jego srede jego jako volcy voschiščajušče pochiščenija, ježe prolijati krov i pogubiti dušy, jako da lichoimstvom lichoimstvujut:
28 i prorocy jego pomazujuščii ich padut, viďaščii sujetnaja, volchvujuščii ložnaja, glagoljušče: sija glagolet Adonai Gospoď: a Gospoď ne glagola.
29 Ljudij zemli utesňajušče nepravdoju i voschiščajušče voschiščenija, nišča i uboga nasilstvujušče i so prišelcem ne živušče sudom.
30 I iskach ot nich muža živušča pravo i stojašča celo pred licem Moim vo vrema gneva Mojego, ježe by ne do konca pogubiti jego, i ne obretoch.
31 I izlijach naň jarosť Moju vo ogni gneva Mojego, ježe skončati ja: puti ich na glavy ich dach, glagolet Adonai Gospoď.

23

1 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
2 syne čeloveč, dve žene beste dščeri matere jedinyja
3 i sobludiste vo Jegipte, v junosti svojej sobludiste: tamo spadoša soscy ich, i tamo rastliste devstvo.
4 Imena že ima: Oola starejšaja, Ooliva že menšaja sestra jeja: i byste Mne i rodiste syny i dščeri: imena že ima: Samaria Oola, i Ijerusalim Ooliva.
5 I sobludi Oola ot Mene i vozložisja na pochotniki svoja, na Assiriany približajuščyjasja jej,
6 oblečennyja v červlenicy, starejšiny i vojevody: junoši izbrannii, vsi konnicy jazďaščii na konech:
7 i dade bluženije svoje k nim: izbrannym synom Assirijskim vsem, i ko vsem, na ňaže vozlagašesja, vo vsech nečistotach ich oskverňašesja:
8 i bluženija svojego, ježe iz Jegipta, ne ostavi, jako s neju spachu v junosti jeja, i tii rastliša devstvo jeja i izlijaša bluženije svoje na ňu.
9 Togo radi predach ju v ruce pochotnikom jeja, v ruce synom Assirijskim, na nichže vozlagašesja.
10 Tii otkryša styd jeja, syny i dščeri jeja pojaša i samuju mečem useknuša: i bysť ponošenije v ženach, i otmščenije sotvoriša v nej vo dščerech jeja.
11 I vide sestra jeja Ooliva, i rastli vozloženije svoje pače jeja, i blud svoj pače bluda sestry svojeja umnoži:
12 na synov Assirijskich vozložisja, na starejšiny i vojevody, iže bliz jeja, oblečenny vo blagoistkanny, na konniki jazďaščyja na konech, junoši izbranni vsi.
13 I videch, jako oskvernisja puť jedin oboju.
14 I priloži ko bluženiju svojemu, i vide mužy napisany na stene, obrazy Chaldejski napisany šarami,
15 prepojasany pestrotami o čreslech svoich, i prevoi krašennii na glavach ich, vid trojakij vsech, podobije synov Vavilonskich, Chaldejskich, zemli otečestva ich:
16 i vozložisja na ňa zrenijem očej svoich, i posla posly k nim v zemlju Chaldejsku.
17 I priidoša k nej synove Vavilonstii na lože vitajuščich i oskverniša ju v bluženii jeja, i oskvernisja v nich, i otstupi duša jeja ot nich:
18 i otkry bluženije svoje i otkry sramotu svoju. I otstupi duša Moja ot neja, jakože otstupi duša Moja ot sestry jeja.
19 I umnožila jesi bluženije tvoje, ježe pomanuti dni junosti tvojeja, v ňaže bludila jesi vo Jegipte,
20 i vozlegla jesi na Chaldei, ichže ploti byša aki ploti osli, i jako lona konskaja lona ich,
21 i posetila jesi bezzakonije junosti tvojeja, jaže tvorila jesi vo Jegipte vo vitališči tvojem, ideže soscy junosti tvojeja spadosta.
22 Togo radi, Oolivo, sija glagolet Adonai Gospoď: se, Az vozdvignu pochotniki tvoja na ťja, ot nichže otstupi duša tvoja, i navedu ich na ťja okrest,
23 synov Vavilonskich i vsech Chaldejev, Fakuda i Suda i Kuda, i vsja syny Assirijski s nimi, junošy izbranny, starejšiny i vojevody, vsja tristaty i naročityja, konniki na konech vsi.
24 I priidut na ťja vsi ot severa, kolesnicy i kolesa so mnogim narodom, ščity i sulicy i šlemy, i postavjat stražbu okrest tebe, i dam pred licem ich sud, i otmsťjat ti v sudech svoich:
25 i dam rvenije Moje v tebe, i sotvorjat s toboju gnev jarosti Mojeja, nozdri tvoja i ušy tvoi obrežut, i ostavšich tvoich mečem izsekut: tii synov tvoich i dščerej tvoich vozmut, i ostavšich tvoich potrebit ogň:
26 i sovlekut s tebe rizy tvoja i vozmut sosudy chvaly tvojeja.
27 I otvrašču nečestija tvoja ot tebe i blud tvoj ot zemli Jegipetskija: i ne vozdvigneši očes tvoich na nich i Jegipta ne pomaneši ktomu.
28 Poneže sija glagolet Adonai Gospoď: se, Az predaju ťja v ruce, ichže nenavidiši, ot nichže otstupi duša tvoja:
29 i sotvorjat v tebe v nenavisti, i vozmut vsja trudy tvoja i dela tvoja, i budeši naga i posramlena, i otkryetsja stud bluda tvojego i nečestije tvoje.
30 I bluženije tvoje sotvori sija tebe, jegda bludila jesi vsled jazykov i oskverňalasja v kumirech ich:
31 v puti sestry tvojeja chodila jesi, i dam čašu jeja v ruce tvoi.
32 Sija glagolet Adonai Gospoď: čašu sestry tvojeja ispiješi glubokuju i širokuju, i budet na smech i podražnenije, izjubilnuju ko soveršeniju pijanstva,
33 i razslablenija napolnišisja: čaša že potreblenija i pogublenija čaša sestry tvojeja Samarii:
34 i ispiješi ju i istoščiši, i črep jeja jadušči potrebiši, i sosca tvoja ottorgneši: i prazdniki i novomesjačija tvoja otvrašču: poneže Az glagolach, reče Adonai Gospoď.
35 Sego radi sija glagolet Adonai Gospoď: poneže zabyla Ma jesi i otvergla Mene nazad tela tvojego, i ty vozmi nečestije tvoje i blud tvoj.
36 I reče Gospoď ko mne: syne čeloveč, ne budeši li suditi Oole i Oolive, i vozvestiši li ima bezzakonija jeju?
37 Jako ljubodejstvovaste, i krov v rukach jeju, i v kumirech jeju preljubodejstvovaste, i čada svoja, jaže rodiste Mne, provoždaste im skvoze ogň.
38 Daže i sija sotvoriste Mi, oskverňaste svjataja Moja v toj deň, i subboty Moja oskverňaste:
39 i vnegda zakalaste čada svoja kumirom svoim, i vchoždaste vo svjataja Moja v toj deň, ježe skverniti ja: i se, tako tvorjaste srede domu Mojego:
40 i posylaste ko mužem grjaduščym izdaleča, k nimže poslov posylaste. I jegda prichoditi im, abije umyvalasja jesi i utvarjala jesi oči tvoi i ukrašalasja utvariju,
41 i sedela jesi na odre postlane, i trapeza ukrašenna pred licem jeja, i fimiam Moj i jelej Moj predlagala pred nimi, i veseljachusja v nich:
42 i glasom sličnym vozglašachu, i ko mužem ot množestva čeloveča prichoďaščym ot pustyni, i dajachu perstni na ruki ich i venec chvaly na glavy ich.
43 I rekoch: ne v sich li preljubodejstvujut? I dela bludnicy, i sama sobludi.
44 I vchoždachu k nej: jakože vlazjat k žene bludnice, tako vlazjachu ko Oole i ko Oolive, ženam bezzakonnicam, ježe sotvoriti bezzakonije.
45 Mužije že pravednii, tii i otmsťjat ima otmščenijem ljubodejnic i otmščenijem prolivajuščich krov, jako ljubodejcy suť, i krov v rukach ich.
46 Sija glagolet Adonai Gospoď: privedi na nich narody i dažď na nich matež i razgrablenije,
47 i verži kamenije na nich, kamenije narodov, i da izbodut ich mečmi svoimi: syny ich i dščeri ich izbijut i domy ich ognem sožgut:
48 i otvrašču nečestije ot zemli, i nakažutsja vsja ženy i ne sotvorjat po nečestijem ich:
49 i dastsja nečestije vaše na vy: i (vsja) grechi kumir vašich priimete i urazumejete, jako Az Adonai Gospoď.

24

1 I bysť slovo Gospodne ko mne, v devjatoje leto, v mesjac desjatyj, v desjatyj deň mesjaca, glagolja:
2 syne čeloveč, napiši sebe ima dne sego, ot negože ukrepisja car Vavilonskij na Ijerusalim, ot sego dne, iže dnes,
3 i rcy pritču k domu prognevljajuščemu, i rečeši k nim: sija glagolet Adonai Gospoď: nastavi konob, nastavi i vlij v oň vodu,
4 i verzi v oň na dvoje razsečenaja, vsjakoje razsečenije dobroje, goleň i ramo, obrezana ot kostej,
5 ot izbrannych skotov vzjataja, i podgneščaj kosťmi pod nimi: vozvre i voskipe, i svarišasja kosti jego posrede jego.
6 Togo radi sija glagolet Adonai Gospoď: o, grade krovej! Konobe, v nemže jesť jad, i jad ne izyde iz nego: po udom jego iznese, ne pade na nem žrebij.
7 Jako krov jego srede jego jesť, na gladcem kameni včinich ju: ne prolijach jeja na zemlju, ježe pokryti ju zemleju,
8 ježe navesti jarosť Moju (na ňu), vo otmščenije ježe otmstiti: dach krov jego na gladcem kameni, ježe ne pokryti jeja.
9 Togo radi sija glagolet Adonai Gospoď: o, ljute, grade krovej! Az že vozveliču glavňu
10 i umnožu drova i vozgnešču ogň, jako da istajut masa, i oskudejet jucha, i kosti istajut,
11 i stanet na glavňach jego, (tošč) razgoresja, jako da izgorit, i raspalitsja i sgorit meď jego, i istaet srede jego nečistota jego, i oskudejet jad jego:
12 da smiritsja jad jego, i ne izydet iz nego mnogij jad jego, i posramitsja jad jego:
13 v nečistote tvojej ukrop, poneže oskverňalsja jesi ty i ne očistilsja ot nečistoty tvojeja: i čto budet ašče ne očistišisja po sem, dondeže ispolňu jarosť Moju v tebe?
14 Az Gospoď glagolach, i priidet, i sotvorju, i ne ukosňu, i ne poščažu, i ne budu umolen: po putem tvoim i po pomyslom tvoim suždu tebe, glagolet Adonai Gospoď: sego radi, se, Az suždu tebe po krovem tvoim i po pomyslom tvoim suždu tebe, nečiste, preslovute i velikij na razgnevanije.
15 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
16 syne čeloveč, se, Az vzemlju ot tebe želanija očes tvoich v poraženii, ne vosplači, niže vozrydaj, niže da priidut tebe slezy,
17 vozsteni molčja: stenanije krove, čresl plač jesť: da budut vlasi tvoi spleteni na tebe, i sapozi tvoi na nogach tvoich, i da ne utešišisja ustnami ich, i chleba mužej da ne snesi.
18 I glagolach k ljudem zautra, jakože zapoveda mi, i umre žena moja v večer, i sotvorich zautra, jakože povelesja mi.
19 I rekoša ko mne ljudije: ne vozvestiši li nam, čto suť sija, jaže ty tvoriši?
20 I rekoch k nim: slovo Gospodne bysť ko mne glagolja:
21 rcy k domu Izrailevu, sija glagolet Adonai Gospoď: se, Az oskverňu svjataja Moja, veličanija kreposti vašeja, želanija očes vašich, i ichže ščaďat duši vašja: i synove vaši i dščeri vašja, jaže ostaviste, mečem padut:
22 i sotvorite, jakože az sotvorich: ot ust ich ne utešitesja i chleba mužej ne sneste,
23 i vlasi vaši na glavach vašich, i sapozi vaši na nogach vašich: ne budete terzatisja, niže plakati, i istaete v nepravdach vašich, i ne utešite kijždo brata svojego.
24 I budet vam Ijezekiil v čudo: po vsemu jelika sotvorich, sotvorite: jegda priidut sija, i urazumejete, jako Az Adonai Gospoď.
25 I ty, syne čeloveč, ne v deň li toj, jegda vozmu ot nich kreposť ich, voznesenije chvalby ich, želanija očiju ich i voznošenije duši ich, syny ich i dščeri ich:
26 v toj deň priidet ucelevyj k tebe vozvestiti tebe vo ušy,
27 v toj deň otverzutsja usta tvoja ko ucelevšemu, i vozglagoleši i ne premolčiši ktomu, i budeši im v čudo: i uveďat, jako Az Adonai Gospoď.

25

1 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
2 syne čeloveč, utverdi lice tvoje na syny Ammoni i prorcy na ňa,
3 i rečeši synom Ammonim (glagolja): slyšite slovo Gospoda Adonaja, sija glagolet Adonai Gospoď: poneže poradovastesja o svjatych Moich, jako oskvernena byša, i o zemli Izraileve, jako pogibe, i o domu Iudine, jako otide v plenenije:
4 togo radi, se, Az predaju vas synom Kedemlim v nasledije, i vseljatsja so imenijem svoim v tebe i postavjat v tebe selenija svoja: tii pojaďat plody tvoja, i tii ispijut tuk tvoj:
5 i dam grad Ammoň pastvy velbljudov i syny Ammoni na pastvu ovec, i urazumejete, jako Az Adonai Gospoď.
6 Sego radi tako glagolet Gospoď Bog: poneže vospleskal jesi rukoju tvojeju i potoptal nogoju tvojeju i poradovalsja jesi dušeju tvojeju o zemli Izraileve,
7 togo radi, se, Az prostru ruku Moju na ťja i dam ťja v razgrablenije jazykom, i potreblju ťja ot ljudij i pogublju ťja ot stran paguboju, i uvesi, jako Az Adonai Gospoď.
8 Sija glagolet Adonai Gospoď: poneže reče Moav i Siir: se, jakože vsi jazycy, dom Izrailev i Iuda,
9 sego radi, se, Az razslablju myšcu Moavlju ot gradov krajnich jego, izbrannuju zemlju, Dom Iasimufov nad istočnikom grada primorskago (Vaelmona i Kariafaima):
10 syny Kedemli na syny Ammoni dach ja v nasledije, jako da ne budet pamati synov Ammonich vo jazycech:
11 i v Moave sotvorju otmščenije, i uveďat, jako Az Gospoď.
12 Sija glagolet Adonai Gospoď: poneže sotvori Idumea, jegda otmstiša tii otmščenijem (vo gneve) domu Iudovu, i pamatozlobstvovaša i otmstiša prju ot nich:
13 togo radi sija glagolet Adonai Gospoď: prostru ruku Moju na Idumeju i potreblju ot neja čeloveki i skot i postavlju ju pustu, i ot Feman gonimi mečem padut:
14 i dam otmščenije Moje na Idumeju rukoju ljudij Moich Izrailja, i sotvorjat vo Idumei po gnevu Mojemu i po jarosti Mojej, i uveďat otmščenije Moje, glagolet Adonai Gospoď.
15 Sego radi sija glagolet Adonai Gospoď: poneže sotvoriša inoplemennicy vo otmščenii i vozstaviša mesť radujuščesja vseju dušeju ježe potrebiti daže do veka,
16 togo radi sija glagolet Adonai Gospoď: se, Az prostru ruku Moju na inoplemenniki, i potreblju Kriťjan, i pogublju ostavšyja živuščyja na primorii,
17 i sotvorju v nich otmščenije veliko, vo obličeniich jarosti Mojeja, i urazumejut, jako Az Adonai Gospoď, jegda dam otmščenije Moje na ňa.

26

1 I bysť vo jedinonadesjatoje leto, v pervyj deň mesjaca, bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
2 syne čeloveč, poneže reče Sor na Ijerusalima: blagože, sokrušisja, pogiboša jazycy, obratisja ko mne, iže be ispolnenyj, opuste:
3 togo radi sija glagolet Adonai Gospoď: se, Az na ťja, Sor, i privedu na ťja jazyki mnogi, jakože voschodit more volnami svoimi.
4 I obvaljat steny Sora i razorjat stolpy tvoja, i razveju prach jego iz nego i dam jego vo gladok kameň.
5 Sušenije mrežej budet srede morja, jako Az glagolach, glagolet Adonai Gospoď: i budet na plenenije jazykom,
6 i dščeri jego, jaže na poli, mečem ubijeny budut, i uveďat, jako Az Gospoď.
7 Jako sija glagolet Adonai Gospoď: se, Az navedu na ťja, Sor, Navuchodonosora carja Vavilonska ot severa, car carem jesť, s koňmi i kolesnicami i s konnikami i sobranijem mnogich jazykov zelo:
8 sej dščeri tvoja na poli mečem izbijet, i pristavit na ťja stražbu i ogradit ťja, i okopaet ťja rovom i sotvorit okrest tebe ostrog, i obstavit oružijem i kopija svoja prjamo tebe postavit,
9 steny tvoja i pirgi tvoja razorit oružijem svoim:
10 ot množestva konej jego pokryet ťja prach ich, i ot ržanija konej jego i ot koles kolesnic jego potrjasutsja steny tvoja, vchoďašču jemu vo vrata tvoja, aki vchoďašču vo grad s polja:
11 kopytami konej svoich poperut vsja stogny tvoja: ljudi tvoja mečem izsečet, i sostav kreposti tvojeja na zemli poveržet,
12 i plenit silu tvoju, i vozmet imenija tvoja, i razsyplet steny tvoja, i domy tvoja voždelennyja razorit, i dreva tvoja i kamenije tvoje i persť tvoju srede morja vveržet,
13 i uprazdnit množestvo musikij tvoich, i glas pevnic tvoich ne uslyšitsja v tebe ktomu.
14 I dam ťja vo kameň gladok, sušenije mrežnoje budeši, ne sogradišisja ktomu, jako Az glagolach, glagolet Adonai Gospoď.
15 Jako sija glagolet Adonai Gospoď Soru: ne ot glasa li padenija tvojego, jegda vozstenut jazvenii tvoi, jegda izvlečetsja meč posrede tebe, potrjasutsja ostrovi?
16 I snidut so prestol svoich vsi kňazi jazyk morskich, i svergut vency so glav svoich, i rizy svoja ispeščrennyja sovlekut s sebe, užasom užasnutsja: na zemli sjadut, i ubojatsja pogibeli svojeja, i vozstenut o tebe,
17 i priimut o tebe plač, glagoljušče: kako pogibl i razsypalsja jesi ot morja, grade chvalimyj, iže byl jesi krepok na mori, ty i živuščii v tebe, iže dajal jesi strach tvoj vsem živuščym v tebe?
18 I ubojatsja (vsi) ostrovi ot dne padenija tvojego, i smatutsja ostrovi v mori ot ischoda tvojego.
19 Jako sija glagolet Adonai Gospoď: jegda dam ťja grad opustevš, jakože grady nenaseleny nikogdaže, vnegda vozvedu na ťja bezdnu, i pokryet ťja voda mnoga:
20 i svedu ťja k nizchoďaščym v propasť k ljudem veka, i vselju ťja vo glubinach zemnych, jako pustyňu večnuju s nizchoďaščimi v propasť, jako da ne naselišisja, niže vostaneši na zemli života:
21 na pagubu ťja otdam, i ne budeši ktomu, i vzyščešisja i ne obrjaščešisja vo vek, glagolet Adonai Gospoď.

27

1 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
2 i ty, syne čeloveč, vozmi na Sor plač,
3 i rečeši Soru naselennomu na morstem vchode, toržišču ljudij ot ostrovov mnogich, sija glagolet Adonai Gospoď Soru: ty rekl jesi: az sam vozložich na ma moju dobrotu,
4 v serdcy morstem vejelimu, i synove tvoi vozložiša na ťja dobrotu.
5 Kedr ot Sanira istesasja tebe, tonkija doski kiparisnyja ot Livana vzjaty byša, ježe sotvoriti tebe jadrila jelova:
6 ot Vasanitidy sotvoriša vesla tvoja: svjatilišča tvoja sostroiša ot slonovych (kostej), domy drevjany ot ostrovov Chettiimskich:
7 visson so ispeščrenijem ot Jegipta bysť tebe postelja, ježe obložiti tebe slavu i oblešči ťja v sinetu i vo bagrjanicu ot ostrovov Jelisse, i bysť odežda tvoja.
8 I kňazi tvoi živuščii vo Sidone i Aradiane byša veslenicy tvoi: premudrii tvoi, Sor, iže byša v tebe, sii kormčii tvoi.
9 Starejšiny Vivlijstii i premudrii ich, iže byša v tebe, tii ukrepljachu sovet tvoj: i vsi korabli morstii i veslenicy ich byša v tebe ko zapadom zapadov.
10 Persjane i Liďane i Liviane beša v sile tvojej, mužije doblii tvoi ščity i šlemy povesiša v tebe, sii daša slavu tvoju.
11 Synove Aradijstii i sila tvoja na zabralech tvoich okrest: no i Miďane vo pirgach tvoich byša stražije, tuly svoja obesiša na zabralech tvoich okrest: sii soveršiša tvoju dobrotu.
12 Karchidoňane kupcy tvoi, ot množestva sily tvojeja, srebro i zlato, i meď i železo, i čistoje olovo i svinec daša kuplju tvoju.
13 Jellada vsja i bližnii tvoi prodajachu v tebe dušy čelovečy, i sosudy meďany daša kuplju tvoju.
14 Ot domu Forgamova koni i konniki i mščjata daša kuplju tvoju.
15 Synove Rodijstii kupcy tvoi ot ostrovov umnožiša kuplju tvoju, zuby slonovy, i vvodimym vozdaval jesi mzdy tvoja.
16 Čeloveki kuplju tvoju ot množestva primešenca tvojego, stakti i pestroty i sinetu ot Farsisa, i ramof i chorchor daša kuplju tvoju.
17 Iuda i synove Izrailevy, sii kupcy tvoi: prodajanijem pšenicy i mirov i kasii, i pervyj med i jelej i ritinu daša primešencu tvojemu.
18 Damask kupcy tvoi ot množestva vseja sily tvojeja, vino ot Chelvona, i volnu bleščaščusja ot Milita, i vino Dedanovo i Ionanovo i Meozelevo v kuplju tvoju daša.
19 Ot assiila železo delanoje i kolesa v primesnicech tvoich suť.
20 Dedan kupcy tvoi so skoty izbrannymi v kolesnicy.
21 Aravia i vsi kňazi Kidarstii, sii kupcy rukoju tvojeju, velbljudy i ovny i agncy v tebe prodaďat, imiže kuplju tvorjat.
22 Kupcy Savy i Rammy, tii kupcy tvoi s pervymi sladosťmi i so kamenijem dragim, i zlato daša kuplju tebe.
23 Charran, Chanaa i Dedan, sii kupcy tvoi: Sava, Assur i Charman kupcy tvoi,
24 prinosjašče kuplju sinetu i červlenicu, i ispeščrennaja i sokrovišča izbrannaja svjazana užami, i kiparisnaja.
25 Korabli, v tech kuplja tvoja, (korabli) Karchidonstii kupcy tvoi, vo množestve smesnik tvoich, i nasytilsja jesi, i oťjagčal zelo v serdcach morskich.
26 V vode mnoze privoždachu ťja veslenicy tvoi: vetr južnyj sokruši ťja v serdcy morstem.
27 Byša sily tvoja i mzda tvoja ot smesnik tvoich, i veslenicy tvoi i kormčii tvoi, i sovetnicy tvoi i smesnicy ot smesnikov tvoich, i vsi mužije tvoi doblii v tebe i ves sonm tvoj padut srede tebe v serdcy morstem, v deň padenija tvojego.
28 Ot glasa voplja tvojego kormčii tvoi strachom ubojatsja.
29 I snidut s korablej svoich vsi veslenicy tvoi, i vsadnicy i lovcy morstii na zemli stanut:
30 i voskliknut na ťja glasom svoim, i voskričat gorce, i vozložat zemlju na glavy svoja, i prach posteljut:
31 i oplešivejut nad toboju plešmi, i oblekutsja vo vretišče, i vosplačutsja o tebe v goresti duši, i plačem gorkim užasnutsja:
32 i vozmut o tebe synove ich plač, vozrydajut plakanijem o tebe: kto jakože Tir umolknuvyj srede morja? Koliku obrel jesi mzdu ot morja?
33 Napolnil jesi strany ot množestva tvojego i ot smesnik tvoich obogatil jesi vsja cari zemnyja.
34 Nyne že sokrušilsja jesi v mori, vo glubinach vodnych smesnicy tvoi, i ves sonm tvoj srede tebe padoša, i vsi veslenicy tvoi.
35 Vsi že živuščii vo ostrovech unyli po tebe, i carije ich užasom užasošasja, i proslezisja lice ich.
36 Kupcy ot jazyk pozviždut o tebe, v pogibel byl jesi, i ktomu ne budeši v vek, glagolet Gospoď Bog.

28

1 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
2 i ty, syne čeloveč, rcy kňazju Tirsku: sija glagolet Adonai Gospoď: poneže voznesesja serdce tvoje, i rekl jesi: az jesm bog, v selenije božije vselichsja v serdcy morstem: ty že čelovek jesi, a ne Bog, i položil jesi serdce tvoje jako serdce Božije.
3 Jeda premudreje ty jesi Daniila? Premudrii ne nakazaša tebe chitrostiju svojeju.
4 Jeda chitrostiju tvojeju ili smyslom tvoim sotvoril jesi sebe silu i priťjažal jesi srebro i zlato v sokroviščich tvoich?
5 Ili vo mnozej chitrosti tvojej i v kupli tvojej umnožil jesi silu tvoju? Voznesesja serdce tvoje v sile tvojej.
6 Togo radi sija glagolet Adonai Gospoď: poneže dal jesi serdce svoje jako serdce Božije,
7 vmesto sego, se, Az navedu na ťja čuždyja gubiteli ot jazyk, i izvlekut mečy svoja na ťja i na dobrotu chitrosti tvojeja, i posteljut dobrotu tvoju v pogublenije,
8 i svedut ťja, i umreši smertiju jazvenych v serdcy morstem.
9 Jeda rečeši glagolja pred ubivajuščimi ťja: bog jesm az? Ty že čelovek jesi, a ne bog, v ruce ubivajuščich ťja.
10 Smerťmi neobrezanych umreši v rukach čuždich: jako Az rekoch, glagolet Adonai Gospoď.
11 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
12 syne čeloveč, vozmi plač na kňazja Tirska i rcy jemu: sija glagolet Adonai Gospoď: ty jesi pečať upodoblenija, ispolnen premudrosti i venec dobroty,
13 v sladosti raja Božija byl jesi, vsjakim kamenijem dragim ukrasilsja jesi, sardijem i topazijem, i smaragdom i iakinfom, i anfraksom i sapfirom, i iaspisom i srebrom i zlatom, i ligirijem i achatom, i amefistom i chrisolifom, i virillijem i onichom i zlatom napolnil jesi sokrovišča tvoja i žitnicy tvoja, ot negože dne sozdan jesi.
14 Ty, s cheruvimom včinich ťja v gore svjatej Božii, byl jesi srede kamenej ognennych.
15 Byl jesi ty neporočen vo dnech tvoich, ot negože dne sozdan jesi, dondeže obretošasja nepravdy v tebe.
16 Ot množestva kupli tvojeja napolnil jesi sokrovišča tvoja bezzakonija, i sogrešil jesi, i ujazvlen jesi ot gory Božija: i svede ťja cheruvim oseňajaj ot sredy kamykov ognennych.
17 Voznesesja serdce tvoje v dobrote tvojej, istle chitrosť tvoja s dobrotoju tvojeju: množestva radi grechov tvoich na zemlju povergoch ťja, pred cari dach ťja vo obličenije.
18 Množestva radi grechov tvoich i nepravd kupli tvojeja, oskvernil jesi svjataja tvoja, i izvedu ogň ot sredy tvojeja, sej snesť ťja: i dam ťja vo prach na zemli pred vsemi viďaščimi ťja.
19 I vsi veďaščii tebe vo jazycech vozstenut po tebe: paguba učinen jesi, i ne budeši ktomu vo vek.
20 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
21 syne čeloveč, utverdi lice tvoje na Sidona i prorcy o nem i rcy:
22 sija glagolet Adonai Gospoď: se, Az na ťja, Sidone, i proslavljusja v tebe, i urazumeješi, jako Az jesm Gospoď, jegda sotvorju v tebe sud i osvjaščusja v tebe:
23 i poslju na ťja smerť, i krov v stognach tvoich budet, i padut jazvenii srede tebe mečem, v tebe i okrest tebe, i uveďat, jako Az Gospoď:
24 i ne budet ktomu domu Izrailevu osten goresti i tern bolezni ot vsech okrestnych jego obezčestivšich ich, i urazumejut, jako Az jesm Adonai Gospoď.
25 Tako glagolet Adonai Gospoď: i soberu dom Izrailev ot jazyk, ideže razsypašasja tamo, i osvjaščusja v nich pred ljuďmi i jazyki: i vseljatsja na zemli svojej, juže dach rabu Mojemu Iakovu,
26 i naseljatsja na nej s nadeždeju, i soziždut domy, i nasaďat vinogrady, i vseljatsja na nej s nadeždeju, jegda sotvorju sud vo vsech, iže ukoriša ja vo okrestnych ich: i urazumejut, jako Az Gospoď Bog ich i Bog otcev ich.

29

1 V desjatoje leto, v desjatyj mesjac, (v pervyj deň) mesjaca, bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
2 syne čeloveč, utverdi lice tvoje na faraona carja Jegipetska i prorcy naň i na Jegipet ves:
3 glagoli i rcy: sice glagolet Adonai Gospoď: se, Az navedu na ťja, faraone, carju Jegipetskij, zmia velikago, seďaščago srede rek svoich, glagoljuščago: moja suť reki, i az sotvorich ja.
4 Az že dam uzdu v čeljusti tvoja, i prileplju ryby reki tvojeja ko kriloma tvoima, i vozvedu ťja ot sredy reki tvojeja, i k češujam tvoim prilpnut:
5 i nizvergu ťja vskore i vsja ryby reki tvojeja: na licy polja padeši, i ne soberešisja, i ne ogradišisja, zverem zemnym i pticam nebesnym dach ťja vo sneď.
6 I uveďat vsi živuščii vo Jegipte, jako Az jesm Gospoď: zane byl jesi žezl trosťjan domu Izrailevu:
7 jegda jasja tebe rukoju svojeju, sokrušilsja jesi, i jegda vospleska na nich vsjaka ruka, i jegda počiša na tebe, sterlsja jesi i slomil jesi ich vsja čresla.
8 Sego radi tako glagolet Adonai Gospoď: se, Az navedu na ťja meč i pogublju ot tebe čeloveki i skoty,
9 i budet zemlja Jegipetska v pogibel i vo opustenije, i urazumejut, jako Az jesm Gospoď. Poneže glagolal jesi, jako reki moja suť, i az sotvorich ja:
10 togo radi, se, Az na ťja i na i vsja reki tvoja, i dam zemlju Jegipetsku vo opustenije i v meč i v pogibel, ot Magdola i Siiny i daže do predel Jefiopskich:
11 ne projdet skvoze jeja noga čeloveča, ni noga skotija ne postupit po nej, i ne naselitsja četyredesjať let:
12 i dam zemlju jego v pagubu srede zemli opustelyja, i gradi jego srede gradov opustevšich budut, v razorenii budut četyredesjať let: i razseju Jegipta vo jazycech, i razveju ja po stranam.
13 Sija glagolet Adonai Gospoď: po četyredesjatich letech soberu Jegipťjany ot jazyk, amože razsypašasja,
14 i vozvrašču plenniki Jegipetskija i vselju ja v zemlju Faforskuju, v zemlju, oťjunuduže vzjati byša, i budet vlasť smirenna:
15 pače vsech vlastej budet smirenna, i ne voznesetsja ktomu nad jazyki, i umaleny sotvorju ja, ježe ne byti im mnogim vo jazycech.
16 I ne budut ktomu domu Izrailevu v nadeždu vospominajuščuju bezzakonije, vnegda posledovati im po nich: i urazumejut, jako Az jesm Gospoď.
17 I bysť v dvadesjať sedmoje leto, vo jedin deň mesjaca pervago, bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
18 syne čeloveč, Navuchodonosor car Vavilonsk poraboti silu svoju rabotoju velikoju na Tira, vsjaka glava plešiva i vsjako ramo nago: i mzda ne bysť jemu ni sile jego na Tira, za rabotu, jejuže rabotaša naň.
19 Togo radi sice glagolet Adonai Gospoď: se, Az daju Navuchodonosoru carju Vavilonsku zemlju Jegipetsku, i vozmet množestvo jeja, i plenit plen jeja, i raschitit korysti jeja, i budet mzda sile jego:
20 za službu jego, jejuže posluži na Tira, dach jemu zemlju Jegipetsku, zane posluži Mne, sija glagolet Adonai Gospoď.
21 V toj deň vzydet rog vsemu domu Izrailevu, i tebe dam usta otversta srede ich, i uveďat, jako Az jesm Gospoď.

30

1 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
2 syne čeloveč, prorcy i rcy: sija glagolet Adonai Gospoď:
3 vozrydajte: ole, ole deň! Jako bliz deň Gospodeň, i približaetsja deň oblaka, i konec jazykov budet:
4 i priidet meč na Jegipťjany, i budet matež vo Jefiopii, i padut jazvenii vo Jegipte, i vzjato budet množestvo ich, i padutsja osnovanija jego:
5 Persjane i Kriťjane, i Liďane i Liviane, i Murini (i vsja Aravia) i vsi primesnicy, i synove, iže ot zaveta Mojego, v nem mečem padut s nim.
6 Sija glagolet Gospoď: i padut podpory Jegipta, i snidet ukorizna kreposti jego ot Magdola daže do Siiny, mečem padut v nem, glagolet Adonai Gospoď.
7 I opustejut srede stran pogibšich, i gradi ich srede gradov opustevšich budut:
8 i urazumejut, jako Az jesm Gospoď, jegda dam ogň na Jegipet, i sokrušatsja vsi pomagajuščii jemu.
9 V toj deň priidut vestnicy ot lica Mojego v sijeim tščaščesja pogubiti nadeždu Murinskija zemli, i budet im matež v deň Jegipetsk, jako se, prispe.
10 Sija glagolet Adonai Gospoď: i pogublju množestvo Jegipťjan rukoju Navuchodonosora carja Vavilonska,
11 samago i ljudij jego s nim, gubitelije ot jazyk poslani pogubiti zemlju: i izvlekut vsi mečy svoja na Jegipta, i napolnitsja zemlja jazvenymi.
12 I dam reki ich vo opustenije i otdam zemlju v ruce zlych, i pogublju zemlju i ispolnenije jeja rukami čuždich, Az Gospoď glagolach.
13 Jako sija glagolet Adonai Gospoď: pogublju kumiry i ispražňu velmožy ot Memfisa i starejšiny ot zemli Jegipetskija, i ne budut ktomu: i dam strach vo zemli Jegipetstej.
14 I pogublju zemlju Faforskuju, i dam ogň na Tanisa, i sotvorju otmščenije v Diospoli,
15 i izliju jarosť Moju na Sain kreposť Jegipetsku, i pogublju množestvo Memfy.
16 I dam ogň na Jegipta, i matežem vozmatetsja Sais, i v Diospoli budet razselina, i razlijutsja vody.
17 Junoši Iliupolja i Vuvasta mečem padut, i ženy v plen pojdut:
18 i v Tafnese pomračitsja deň, jegda sokrušu tamo skipetry Jegipetski, i pogibnet tamo ukorizna kreposti jego, i togo pokryet oblak, i dščeri jego vo plenenije otvedutsja.
19 I sotvorju sud vo Jegipte, i urazumejut, jako Az jesm Gospoď.
20 I bysť vo jedinonadesjatoje leto, v pervyj mesjac, v sedmyj deň mesjaca, bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
21 syne čeloveč, myšcy faraona carja Jegipetska sotroch, i se, ne pomolisja, ježe dati jemu celbu, priložiti jemu plastyr, (objazati,) dati silu, da vozmet meč.
22 Togo radi sija glagolet Adonai Gospoď: se, Az na faraona carja Jegipetska, i sokrušu myšcy jego krepkija i proťjaženyja i sotrenyja, i izrinu meč jego iz ruki jego:
23 i razseju Jegipta vo jazyki i razveju ich vo strany:
24 i ukreplju myšcy carja Vavilonska i dam meč Moj v ruku jego, i navedet jego na Jegipta, i plenit plenenije jego, i vozmet korysti jego:
25 i ukreplju myšcy carja Vavilonska, myšcy že faraoni padut: i uveďat, jako Az jesm Gospoď, jegda dam meč Moj v ruce carja Vavilonska, i prostret jego na zemlju Jegipetsku,
26 i razseju Jegipta vo jazyki i razveju ich vo strany: i uveďat vsi, jako Az jesm Gospoď.

31

1 I bysť vo jedinonadesjatoje leto, v tretij mesjac, vo jedin deň mesjaca, bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
2 syne čeloveč, rcy faraonu carju Jegipetsku i množestvu jego: komu upodobil jesi sebe v vysote tvojej?
3 Se, Assur kiparis v Livane, dobr otraslmi i vysok veličestvom i čast pokrovom, i srede oblak bysť vlasť jego:
4 voda vospita jego, bezdna voznese jego, reki svoja privede okrest sadov svoich, i sostavy svoja ispusti vo vsja drevesa polevaja.
5 Sego radi voznesesja veličestvo jego pače vsech dreves polnych, razširišasja vetvije jego, i voznesošasja otrasli jego ot vody mnogi, jegda proťjažesja.
6 Vo otraslech jego vozgnezdišasja vsja pticy nebesnyja, i pod vetvmi jego raždachusja vsi zverije polnii, pod seniju jego vselisja vse množestvo jazykov.
7 I bysť dobr v vysote svojej množestva radi vetvij svoich, jako beša korenije jego v vode mnoze.
8 I kiparisi ne takovy v rai Božii, i sosny nepodobny otraslem jego, i jelije ne bysť podobno vetvijam jego: vsjakoje drevo, ježe v rai Božii, ne bysť podobno jemu v dobrote jego, množestva radi vetvij jego.
9 Dobra sotvorich jego vo množestve vetvij jego, i vozrevnovaša jemu drevesa rajskaja Sladosti Božija.
10 Togo radi sija glagolet Adonai Gospoď: poneže byl jesi velik veličestvom i dal jesi vlasť svoju vo sredinu oblak, i voznesesja serdce jego v vysote jego, i videch, jegda voznesesja:
11 i predach jego v ruce kňazja jazyčeska, i sotvori pagubu jego, po nečestiju jego.
12 I izgnach jego Az, i potrebiša jego čuždii gubitelije ot jazyk, i povergoša jego na gorach: i vo vsech debrech padoša vetvi jego, i sotrošasja otrasli jego na vsjacem poli zemnem, i snidoša ot pokrova jego vsi ljudije jazykov i razoriša jego.
13 Vo padenii jego počiša vsja pticy nebesnyja, i na steblijech jego byša vsi zverije selnii,
14 jako da ne voznosjatsja veličestvom svoim vsja drevesa, jaže v vode, i ne daďat vlasti svojeja srede oblak, i ne stanut v vysote ich k nemu vsi pijuščii vodu, vsi otdani byša vo smerť vo glubinu zemli, srede synov čelovečeskich k nizchoďaščym v propasť.
15 Sija glagolet Adonai Gospoď: v oňže deň svedesja vo ad, plakasja o nem bezdna: i uderžach reki jeja i vozbranich množestvu vod, i pomerče o nem Livan, i vsja drevesa polevaja o nem razslabišasja:
16 ot glasa padenija jego potrjasošasja jazycy, jegda svoždach jego vo ad so snizchoďaščimi v rov, i utešachu jego v zemli dolnejšej vsja drevesa Sladosti, i izbrannaja i dobraja Livanova, vsja pijuščaja vodu:
17 i ta bo svedošasja s nim vo ad so jazvenymi ot meča, i sema jego, i živuščii pod pokrovom jego srede žizni svojeja pogiboša.
18 Komu upodobilsja jesi siloju i slavoju i veličestvom vo drevesech Sladosti? Slezi i snidi so drevesami Sladosti vo glubinu zemnuju: srede neobrezanych uspneši so jazvenymi mečem: tako faraon i vse množestvo kreposti jego, glagolet Adonai Gospoď.

32

1 I bysť vo vtorojenadesjať leto, vo vtoryjnadesjať mesjac, vo jedin deň mesjaca,
2 bysť slovo Gospodne ko mne glagolja: syne čeloveč, vozmi plač na faraona carja Jegipetska i rečeši jemu: lvu jazykov upodobilsja jesi ty, i jako zmij velikij, iže v mori, i bil jesi rogami v rekach tvoich, i vozmuščal jesi vodu nogama tvoima, i popiral jesi reki tvoja.
3 Sija glagolet Adonai Gospoď: i vozložu na ťja seti Moja v sobranii ljudij mnogich,
4 i izvedu ťja udoju mojeju, i prostru ťja na zemli: polja napolňatsja tebe, i posaždu na tebe vsja pticy nebesnyja, i nasyšču toboju vsja zveri vseja zemli:
5 i povergu ploti tvoja na gorach, i napolňu kroviju tvojeju vsju zemlju,
6 i napijetsja zemlja ot gnoja tvojego, ot množestva tvojego na gorach: i debri napolňu ot tebe,
7 i pokryju nebo, jegda ugasneši, i pomraču zvezdy jego, solnce vo oblace sokryju, i luna ne javit sveta svojego:
8 vsja svetila nebesnaja pomraču na ťja i dam tmu na zemlju tvoju, glagolet Adonai Gospoď.
9 I razgnevaju serdca ljudij mnogich, jegda izvedu plenniki tvoja vo jazyki, v zemlju, jejaže ne znal jesi.
10 I unyjut o tebe jazycy mnozi, i carije ich užasom užasnutsja o tebe, jegda naletit meč Moj na lica ich, čajušče padenija svojego ot dne padenija tvojego.
11 Jako sija glagolet Adonai Gospoď: meč carja Vavilonska priidet tebe, mečmi ispolinov, i poražu kreposť tvoju:
12 gubitelije ot jazyk vsi, i pogubjat ukoriznu Jegipetsku, i sokrušitsja vsja kreposť jego.
13 I pogublju vsja skoty jego ot vody mnogi, i ne vozmutit jeja noga čelovečeska ktomu, i stopa skotija ne stupit na ňu.
14 Tako togda umolknut vody ich, i reki ich jako jelej potekut, glagolet Adonai Gospoď,
15 jegda dam Jegipta v pagubu, i opustejet zemlja s polnotoju svojeju, jegda razseju vsja živuščyja na nej, i uveďat, jako Az jesm Gospoď.
16 Plač jesť, i vosplačešisja o nem, i dščeri jazyčeskija vosplačutsja o nem, nad Jegiptom i nad vseju siloju Jego vosplačutsja, glagolet Adonai Gospoď.
17 I bysť vo vtorojenadesjať leto, pervago mesjaca v pjatyjnadesjať deň, bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
18 syne čeloveč, vosplačisja o kreposti Jegipetstej (preklaňaja prevedi jego): i svedut dščerej jego mertvych jazycy vo glubinu zemnuju ko nizchoďaščym v propasť.
19 Ot vod blagolepno snidi i pospi s neobrezanymi.
20 Srede jazvenych mečem padut s nim, i uspnet vsja kreposť jego.
21 I rekut ti ispolini: vo glubine propasti budi, kogo lučši jesi ty? Snidi i ljazi s neobrezanymi srede jazvenych mečem.
22 Tamo Assur i ves sonm jego, i vsi jazvenii tamo dašasja, i grob ich vo glubine propasti, i byti sonm jego okrest groba jego, vsi jazvenii padšii mečem,
23 iže daša groby jego vo stegnech rva, i bysť sonm jego okrest groba jego, vsi tii jazvenii padajuščii mečem, iže daša strach svoj na zemli živych.
24 Tamo Jelam i vsja sila jego okrest groba jego, vsi jazvenii padšii mečem i nizchoďaščii neobrezani vo glubinu zemnuju, davšii strach svoj na zemli živych:
25 i prijaša mučenije svoje s nizchoďaščimi v propasť, srede jazvenych.
26 Tamo dašasja Mosoch, i Fovel, i vsja sila jego, okrest groba jego, vsi neobrezannii jazvenii ot meča, davšii strach svoj na zemli žizni.
27 I uspoša so ispoliny padšimi ot veka, iže snidoša vo ad vo oružii voinstem i položiša mečy svoja pod glavy svoja, i byša bezzakonija ich na kostech ich, jako ustrašiša vsech vo žitii svojem, i strach silnym byša na zemli živuščym.
28 I ty posrede neobrezannych sokrušišisja i pospiši so jazvenymi mečem.
29 Tamo Jedom i carije jego i vsi kňazi Assurovy, davšii kreposť svoju na jazvu mečnuju: sii so jazvenymi uspoša, s nizchoďaščimi v rov.
30 Tamo kňazi severstii vsi, tamo vsi vojevody Assurovy, iže svedeni byša so jazvenymi so strachom svoim i so krepostiju svojeju styďaščesja, uspoša neobrezannii so jazvenymi mečem, i prijaša mučenije svoje s nizchoďaščimi v propasť.
31 Tech uzrit car faraon i utešitsja ot vsej kreposti ich: faraon i jazvenii mečem i vsja sila jego, glagolet Adonai Gospoď.
32 Jako dach strach Moj na zemli žizni, i uspnet srede neobrezannych so jazvenymi mečem faraon, i vse množestvo jego s nim, glagolet Adonai Gospoď.

33

1 I byti slovo Gospodne ko mne glagolja:
2 syne čeloveč, glagoli ko synom ljudij tvoich i rečeši k nim: zemlja, na ňuže Az ašče navedu meč, i pojmut ljudije zemli čeloveka jedinago ot sebe i postavjat jego sebe vo straža,
3 i uzrit meč grjadušč na zemlju, i vostrubit truboju, i propovesť ljudem,
4 i uslyšit uslyšavyj glas truby, a ne sochranitsja, i najdet meč i postignet jego, krov jego na glave jego budet:
5 jako slyša glas truby i ne sochranisja, krov jego na nem budet: a sej, poneže sochranisja, dušu svoju izbavil.
6 I straž, ašče uvidit meč grjadušč, i ne vostrubit truboju, (i ne propovesť ljudem,) i ljudije ne ochraňat sebe, i našed meč vozmet ot nich dušu, ta ubo bezzakonija radi svojego vzjasja, a krove jeja ot ruki straža vzyšču.
7 I ty, syne čeloveč, vo straža dach ťja domu Izrailevu, i uslyšiši ot ust Moich slovo, i propovesi im ot Mene.
8 Jegda reku grešniku: grešniče, smertiju umreši: i ne budeši glagolati (grešniku), ježe sochranitisja nečestivomu, (eže obratitisja jemu) ot puti svojego (i živu byti jemu), toj bezzakonnik vo bezzakonii svojem umret, a krove jego ot ruki tvojeja vzyšču.
9 Ašče že ty propovesi nečestivomu puť jego, ježe obratitisja ot nego, i ne obratitsja s puti svojego, toj v nečestii svojem umret, a ty dušu tvoju izbavil jesi.
10 I ty, syne čeloveč, rcy domu Izrailevu: sice reste glagoljušče: prelesti našja i bezzakonija naša v nas suť, i my v nich taem, i kako nam živym byti?
11 Rcy im: živu Az, glagolet Adonai Gospoď, ne chošču smerti grešnika, no ježe obratitisja nečestivomu ot puti svojego i živu byti jemu: obraščenijem obratitesja ot puti vašego zlago: i vskuju umiraete, dome Izrailev?
12 I ty, syne čeloveč, rcy ko synom ljudij tvoich: pravda pravednika ne izbavit jego, v oňže deň prelstitsja: i bezzakonije bezzakonnika ne ubijet, v oňže deň obratitsja ot bezzakonija svojego: i pravednik ne možet spastisja v deň grecha svojego.
13 Jegda reku pravedniku: žizniju živ budeši: sej že upovaja na pravdu svoju i sotvorit bezzakonije, vsja pravdy jego ne vospomanutsja, v nepravde svojej, juže sotvori, v toj umret.
14 I jegda reku nečestivomu: smertiju umreši: i obratitsja ot grecha svojego i sotvorit sud i pravdu,
15 i zalog otdast i voschiščenoje vozvratit, bezzakonnik v zapovedech žizni choditi budet, ježe ne sotvoriti nepravdy, žizniju živ budet i ne umret:
16 vsi gresi jego, jaže sogreši, ne pomanutsja: poneže sud i pravdu sotvori, živ budet v nich.
17 I rekut synove ljudij tvoich: neprav puť Gospodeň. I se, puť ich neprav.
18 Jegda sovratitsja pravednik ot pravdy svojeja i sotvorit bezzakonije, i umret v nem.
19 I jegda grešnik vozvratitsja ot bezzakonija svojego i sotvorit sud i pravdu, toj živ budet v nich.
20 I se jesť, ježe rekoste: neprav puť Gospodeň. Komuždo po putem jego suždu vam, dome Izrailev.
21 I bysť vo vtorojenadesjať leto, mesjaca vtoragonadesjať, v pjatyj deň mesjaca plenenija našego, priide ko mne ot Ijerusalima ucelevyj glagolja: plenen bysť grad.
22 I ruka Gospodňa bysť na mne v večer, prežde prišestvija jego, i otverze usta moja, dondeže priide ko mne zautra: i otverzšajasja usta moja ne zatvorišasja ktomu.
23 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
24 syne čeloveč, živuščii na opustevšich mestech vo zemli Izraileve glagoljut: jedin bjaše Avraam i oderžaše zemlju, a my množajšii jesmy, nam dana jesť zemlja vo oderžanije.
25 Togo radi rcy im: sice glagolet Adonai Gospoď: poneže s kroviju jaste i oči vaši vozdvigoste ko kumirom i krov prolivaete, i zemlju li nasledite?
26 Staste s mečem vašim, sotvoriste merzosti, i kijždo ženu bližňago svojego oskverniste, i tako li zemlju imate naslediti?
27 Togo radi rcy im: sija glagolet Adonai Gospoď: živu Az, jako padut mečem suščii vo opustevšich, i iže na licy polja, zverem polnym predadutsja na izjadenije, i suščyja vo gradech i iže v peščerach smertiju poražu,
28 i dam zemlju na opustenije, i pogibnet gordosť kreposti jeja, i opustejut gory Izrailevy, zaneže ne budet prochoďaščago:
29 i uveďat, jako Az Gospoď: i sotvorju zemlju ich pustu, i opustejet vsech radi merzostej ich, jaže sotvoriša.
30 I ty, syne čeloveč, synove ljudij tvoich glagoljuščii o tebe u zabral i vo vratech dvorov, i glagoljut kijždo ko bližnemu svojemu i kijždo ko bratu svojemu, glagoljušče: soberimsja i uslyšim ischoďaščaja ot ust Gospodnich.
31 I prichoďat k tebe, jakože schoďatsja ljudije, i seďat ljudije Moi pred toboju, i poslušajut glagolov tvoich, i ne sotvorjat ich: poneže lža vo ustech ich, i vsled skvern ich serdce ich chodit.
32 I budeši im jako glas pesnivca sladkoglasnago blagosličnago, i uslyšat glagoly tvoja, i ne sotvorjat ich.
33 I jegda priideši, rekut: se, priide. I uveďat, jako prorok be srede ich.

34

1 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
2 syne čeloveč, prorcy na pastyri Izrailevy, prorcy i rcy pastyrem: sija glagolet Adonai Gospoď:
3 ole, pastyrije Izrailevy! Jeda pasut pastyrije samich sebe? Ne ovec li pasut pastyrije? Se, mleko jadite i volnoju odevaetesja i tučnoje zakalaete, a ovec Moich ne pasete:
4 iznemogšago ne poďaste i boljaščago ne uvračevaste, i sokrušennago ne objazaste i zabluždajuščago ne obratiste, i pogibšago ne vzyskaste i krepkoje oskorbiste trudom i vlastiju nakazaste ja i naruganijem.
5 I razsypašasja ovcy Moja, poneže ne imejachu pastyrej, i byša na izjadenije vsem zverem selnym.
6 I rastočišasja ovcy Moja po vsem goram i (zabludiša) po vsem cholmom vysokim, i na licy vseja zemli razsypašasja ovcy Moja, i ne be vzyskajuščago, ni obraščajuščago.
7 Togo radi, o, pastyrije, slyšite slovo Gospodne:
8 živu Az, glagolet Adonai Gospoď, poneže učinena suť stada Moja v raschiščenije, i ovcy Moja byša vo snedenije vsem zverem selnym, zaneže nesť pastyrej, i ne poiskaša pastyrije ovec Moich, no pasoša pastyrije samich sebe, a ovec Moich ne pasoša:
9 sego radi, pastyrije, slyšite slovo Gospodne,
10 sija glagolet Adonai Gospoď: se, Az na pastyri, i vzyšču ovec Moich ot ruk ich, i otstavlju ja ot pastvy ovec Moich, i ne budut pasti ich pastyrije: niže samich sebe imut pasti, i otimu ovcy Moja iz ust ich, i ktomu ne budut im na izjadenije.
11 Sego radi sija glagolet Adonai Gospoď: se, Az vzyšču ovec Moich i prisešču ich:
12 jakože priseščaet pastuch pastvu svoju v deň, jegda jesť oblačen i mgljan, srede ovec svoich razlučenych, tako vzyšču ovec Moich i izbavlju ja ot vsjakago mesta, amože suť razsypany v deň oblačen i primračen.
13 I izvedu ja ot jazyk i soberu i ot stran, i vvedu ja v zemlju ich i upasu ja na gorach Izrailevych i v debrech i vo vsem selenii zemli,
14 na pažiti blaze upasu ja, na gore vysoce Izraileve: i budut ogrady ich tamo, i uspnut i počijut tamo v pišči blaze, i na pažiti tučne upasutsja na gorach Izrailevych.
15 Az upasu ovcy Moja i Az upokoju ja, i urazumejut, jako Az jesm Gospoď.
16 Sija glagolet Adonai Gospoď: pogibšeje vzyšču i zabludivšeje obrašču, i sokrušennoje objažu i nemoščnoje ukreplju, i krepkoje snabďu i upasu ja s sudom.
17 I vy, ovcy Moja, sija glagolet Adonai Gospoď: se, Az razsuždu meždu ovceju i ovceju, i ovnom i kozlom.
18 Ne dovolno li vam, jako na blazej pažiti pasostesja, i ostanok pažiti vašeja nogami vašimi popiraste, i ustojavšujusja vodu pivaste, i ostanok nogami vašimi vozmuščaste,
19 i ovcy Moja popranijem nog vašich živjachu, i vozmuščennuju vodu nogami vašimi pijachu?
20 Togo radi sija glagolet Adonai Gospoď: se, Az razsuždu meždu ovčatem silnym i meždu ovčatem nemoščnym.
21 Rebrami i pleščami vašimi rejaste i rogami vašimi bodoste, i vsjakoje nemoščnoje pchaste, dondeže izgnaste ja von:
22 i spasu ovcy Moja, i ktomu ne budut na razgrablenije, i razsuždu meždu ovčatem i ovčatem, i meždu ovnom i ovnom:
23 i vozstavlju im pastyrja jedinago, i upaset ja, raba Mojego Davida, toj upaset ja, (i toj upokoit ja,) i budet im pastyr,
24 Az že Gospoď budu im v Boga, i rab Moj David kňaz srede ich: Az Gospoď glagolach.
25 I zaveščaju Davidovi zavet mirnyj, i potreblju zveri zly ot zemli, i vseljatsja v pustyni, upovajušče uspnut v dubravach.
26 I dam im okrest gory Mojeja blagoslovenije, i ispušču dožď vam vo vrema svoje, dožď blagoslovenija.
27 I drevesa na poli daďat plod svoj, i zemlja dast silu svoju, i vseljatsja na zemli svojej s nadeždeju mira, i uveďat, jako Az jesm Gospoď, jegda sokrušu uzy iga ich: i izbavlju ja iz ruki porabotivšich ja,
28 i ne budut ktomu vo plenenije jazykom, i zverije zemnii ne pojaďat ich ktomu: i vseljatsja s nadeždeju, i ne budet ustrašajaj ich.
29 I vozstavlju im sad miren, i ne budut ktomu maly čislom na zemli, i ne budut pogubleni gladom na zemli, i ne priimut ktomu ukorenija ot jazyk:
30 i uveďat, jako Az jesm Gospoď Bog ich s nimi, a tii ljudije Moi dom Izrailev, glagolet Adonai Gospoď:
31 vy že ovcy Moja i ovcy pastvy Mojeja jeste, i Az Gospoď Bog vaš, glagolet Adonai Gospoď.

35

1 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
2 syne čeloveč, obrati lice tvoje k gore Seir i prorcy na ňu i rcy jej:
3 sija glagolet Adonai Gospoď: se, Az na ťja, goro Seir, i prostru ruku Moju na ťja i postavlju ťja pustu, i opusteješi,
4 i vo gradech tvoich pustyňu sotvorju, i ty v pustyňu budeši, i urazumeješi, jako Az jesm Gospoď.
5 Poneže bysť v tebe vražda večnaja, i prisedela jesi domu Izrailevu lukavstvom, rukoju vragov s mečem vo vrema pečali ich i vo vrema nepravdy, na posledok:
6 sego radi živu Az, glagolet Adonai Gospoď, poneže v krovi sogrešila jesi, i krov poženet ťja, krov voznenavidela jesi, i krov iždenet ťja.
7 I postavlju goru Seir pustu i opustevšu, i pogublju ot neja čeloveki i skoty, (i prichoďašča i otchoďašča:)
8 i napolňu jazvenymi tvoimi cholmy tvoja i debri tvoja, i na vsech polech tvoich jazvenii mečem padut v tebe:
9 i pustu vo vek postavlju ťja, i gradi tvoi ne naseljatsja ktomu, i urazumeješi, jako Az jesm Gospoď.
10 Poneže rekla jesi: oba jazyka i obe strane moi budut, i vozmu ich v nasledije, a Gospoď tamo jesť:
11 sego radi živu Az, glagolet Adonai Gospoď, i sotvorju tebe po vražde tvojej i po revnosti tvojej, juže sotvorila jesi ot nenavidenija k nim, i poznan budu toboju, jegda imam tebe suditi, i urazumeješi, jako Az jesm Gospoď.
12 Slyšach glas vsech chulenij tvoich, jaže glagolala jesi: gory Izrailevy pusty dany nam vo sneď:
13 i velerečila jesi na Ma usty tvoimi i umnožila na Ma slovesa, Az že uslyšach.
14 Sego radi tako glagolet Adonai Gospoď: vo veselii vseja zemli pustu ťja sotvorju:
15 jakože poradovalasja jesi o nasledii domu Izraileva, jako pogibe, tako sotvorju tebe: pusta budeši, goro Seir, i vsja Idumea potrebitsja, i uveďat, jako Az jesm Gospoď Bog ich.

36

1 I ty, syne čeloveč, prorcy na gory Izrailevy i rcy:
2 gory Izrailevy, slyšite slovo Gospodne, sija glagolet Adonai Gospoď: poneže reče vrag na vy: blagože, pustyňa večnaja vo oderžanije nam bysť:
3 togo radi prorcy i rcy: tako glagolet Adonai Gospoď: zane byti vam pogublenym i bezčestnym i voznenavidenym ot jazyk okrestnych vam, ježe byti vam vo oderžanije pročym jazykom, i vzydoste i byste v ponošenije usten i vo ukoriznu stranam:
4 sego radi, gory Izrailevy, slyšite slovo Gospodne, sija glagolet Adonai Gospoď goram i cholmom, i potokom i debrem, i poljanam i opustošenym, i razorenym i gradom ostavlenym, iže byša v plenenije i v popranije ostavšym jazykom okrestnym.
5 Togo radi sija glagolet Adonai Gospoď: ašče ne vo ogni rvenija Mojego glagolach na pročyja jazyki i na Idumeju vsju, jako daša zemlju Moju sebe vo oderžanije so veselijem (ot vsego serdca), obezčestivše dušy, ježe potrebiti povojevanijem:
6 togo radi prorcy na zemlju Izrailevu i rcy goram i cholmom, i poljanam i debrem: sija glagolet Adonai Gospoď: se, Az vo rvenii Mojem i v jarosti Mojej glagolach, za ukoriznu, juže prijaste ot jazyk.
7 Togo radi sija glagolet Adonai Gospoď: se, Az vozdvignu ruku Moju na jazyki, iže okrest vas, tii bezčestije svoje priimut.
8 Vaše že grozdije i plod vaš, gory Izrailevy, pojaďat ljudije Moi, jako nadejutsja priiti.
9 Jako se, Az k vam, i prizrju na vy, i vozdelaete i nasejete:
10 i umnožu v vas čeloveki, ves dom Izrailev do konca, i naseljatsja gradi, i pustyni ograďatsja:
11 i umnožu vas ljuďmi i skotom, i umnožatsja i vozrastut, i vselju vas jakože prežde, i blago sotvorju vam jakože byvšym prežde vas, i urazumejete, jako Az jesm Gospoď:
12 i naroždu v vas čeloveki ljudi Moja Izrailja, i nasleďat vas, i budete im vo oderžanije, i ne priložite ktomu bezčadni byti ot nich.
13 Sija glagolet Adonai Gospoď: poneže glagolaša tebe: zemlja pojadajuščaja čeloveki ty jesi, i bezčadnaja ot jazyka tvojego byla jesi:
14 togo radi čelovekov ktomu ne pojasi i jazyka tvojego ne obezčadiši ktomu, glagolet Adonai Gospoď.
15 I ne uslyšitsja v vas ktomu bezčestije jazykov, i ukorizny ljudij ne priimete ktomu, i jazyk tvoj ne budet bez čad ktomu, glagolet Adonai Gospoď.
16 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
17 syne čeloveč, dom Izrailev vselisja na zemli svojej, i oskverniša ju putem svoim i kumirmi svoimi i nečistotami svoimi, i po nečistote mesjačnaja imuščija bysť puť ich pred licem Moim:
18 i izlijach jarosť Moju na ňa, krovi radi, juže prolijaša na zemlju, i kumirmi svoimi oskverniša ju,
19 i razsypach ja vo jazyki i razvejach ja vo strany: po puti ich i po načinaniju ich sudich im.
20 I vnidoša vo jazyki, v ňaže vnidoša tamo, i oskverniša ima Moje svjatoje, vnegda glagolatisja im: ljudije Gospodni sii i ot zemli svojeja izydoša.
21 I poščadich ja imene radi Mojego svjatago ježe oskverniša dom Izrailev vo jazycech, amože vnidoša.
22 Togo radi rcy domu Izrailevu: sija glagolet Adonai Gospoď: ne vam Az tvorju, dome Izrailev, no imene Mojego radi svjatago, ježe oskverniste vo jazycech, tamo amože vnidoste.
23 I osvjašču ima Moje velikoje, oskvernennoje vo jazycech, ježe oskverniste srede ich, i urazumejut jazycy, jako Az jesm Gospoď, glagolet Adonai Gospoď, vnegda osvjaščusja v vas pred očima ich.
24 I vozmu vy ot jazyk i soberu vy ot vsech zemel, i vvedu vy v zemlju vašu,
25 i voskroplju na vy vodu čistu, i očistitesja ot vsech nečistot vašich i ot vsech kumirov vašich, i očišču vas.
26 I dam vam serdce novo i duch nov dam vam, i otimu serdce kamennoje ot ploti vašeja i dam vam serdce ploťjano, i duch Moj dam v vas:
27 i sotvorju, da v zapovedech Moich chodite, i sudy Moja sochranite i sotvorite ja.
28 I vselitesja na zemli, juže dach otcem vašym, i budete Mi v ljudi, Az že budu vam v Boga.
29 I spasu vy ot vsech nečistot vašich (i očišču vy ot grech vašich vsech), i prizovu pšenicu i umnožu ju, i ne dam na vy glada:
30 i raspložu plod drevesnyj i plody selnyja, jako da ne priimete ktomu gladnyja ukorizny vo jazycech.
31 I pomanete puti svoja zlyja i načinanija vaša ne blagaja, i voznegodujete pred licem ich o bezzakoniich vašich i o merzostech vašich.
32 Ne vas radi Az tvorju, dome Izrailev, glagolet Adonai Gospoď, vestno da budet vam, (dome Izrailev:) postyditesja i usramitesja ot putij vašich, dome Izrailev.
33 Sija glagolet Adonai Gospoď: vo oňže deň očišču vy ot vsech bezzakonij vašich i naselju grady, i sograďatsja pustyni,
34 i zemlja pogibšaja vozdelaetsja vmesto togo, jako pogublena bysť pred očima vsjakago mimochoďaščago:
35 i rekut: zemlja onaja pogibšaja bysť jako vertograd Sladosti, i gradi opustevšii i razorennii i raskopannii, zabraly utverždenni staša:
36 i urazumejut jazycy, jelicy ostanutsja okrest vas, jako Az Gospoď vozgradich razorennyja i nasadich pogublennyja: Az Gospoď glagolach i sotvorju.
37 Sija glagolet Adonai Gospoď: se, ješče obrjaščusja domu Izrailevu, ježe sotvoriti im: umnožu ich jako ovcy, čeloveki jako ovcy svjatyja,
38 jako ovcy Ijerusalimli vo prazdnikach jego, tako budut gradi opustevšii polni stad čelovečeskich: i urazumejut, jako Az Gospoď.

37

1 I bysť na mne ruka Gospodňa, i izvede ma v duse Gospodni i postavi ma srede polja: se že bjaše polno kostej čelovečeskich:
2 i obvede ma okrest ich okolo, i se, mnogi zelo na licy polja, i se, suchi zelo.
3 I reče ko mne: syne čeloveč, oživut li kosti sija? I rekoch: Gospodi Bože, Ty vesi sija.
4 I reče ko mne: syne čeloveč, prorcy na kosti sija i rečeši im: kosti suchija, slyšite slovo Gospodne:
5 se glagolet Adonai Gospoď kostem sim: se, Az vvedu v vas duch životen
6 i dam na vas žily, i vozvedu na vas ploť i prostru po vam kožu, i dam duch Moj v vas, i oživete i uveste, jako Az jesm Gospoď.
7 I prorekoch, jakože zapoveda mi Gospoď. I bysť glas vnegda mi proročestvovati, i se, trus, i sovokupljachusja kosti, kosť k kosti, kajaždo ko sostavu svojemu.
8 I videch, i se, byša im žily, i ploť rasťjaše, i voschoždaše (i proťjažesja) im koža verchu, ducha že ne bjaše v nich.
9 I reče ko mne: prorcy o duse, prorcy, syne čeloveč, i rcy duchovi: sija glagolet Adonai Gospoď: ot četyrech vetrov priidi, duše, i vduni na mertvyja sija, i da oživut.
10 I prorekoch, jakože povele mi, i vnide v ňa duch žizni, i ožiša i staša na nogach svoich, sobor mnog zelo.
11 I reče Gospoď ko mne glagolja: syne čeloveč, sija kosti ves dom Izrailev jesť, tii bo glagoljut: suchi byša kosti našja, pogibe nadežda naša, ubijeni bychom.
12 Togo radi prorcy (syne čeloveč) i rcy k nim: sija glagolet Adonai Gospoď: se, Az otverzu groby vašja i izvedu vas ot grob vašich, ljudije Moi, i vvedu vy v zemlju Izrailevu:
13 i uveste, jako Az jesm Gospoď, vnegda otversti Mi groby vašja, ježe vozvesti Mi vas ot grobov vašich, ljudije Moi: i dam duch Moj v vas, i živi budete,
14 i postavlju vy na zemli vašej, i uveste, jako Az Gospoď: glagolach i sotvorju, glagolet Adonai Gospoď.
15 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
16 syne čeloveč, vozmi sebe žezl jedin i napiši na nem Iudu i syny Izrailevy priležaščyja k nemu: i žezl vtoryj vozmi sebe i napiši na nem Iosifa, žezl Jefremov, i vsja syny Izrailevy priloživšyjasja k nemu:
17 i sovokupi ja drug ko drugu sebe v žezl jedin, ježe svjazati ja, i budut (vkupe) v ruce tvojej:
18 i budet, jegda rekut k tebe synove ljudij tvoich, voprošajušče: ne vozvestiši li nam ty, čto suť sija tebe?
19 I rečeši k nim: sija glagolet Adonai Gospoď: se, Az poimu plema Iosifovo, ježe jesť v ruce Jefremove, i plemena Izraileva priležaščaja k nemu, i dam ja v plema Iudino, i budut v žezl jedin v ruce Iudine.
20 I budut žezli, na nichže pisati budeši, v ruce tvojej pred očima ich,
21 i rečeši k nim: sija glagolet Adonai Gospoď: se, Az pojemlju ves dom Izrailev ot sredy jazykov, amože vnidoša, i soberu ja ot vsech suščich okrest ich i vvedu ich v zemlju Izrailevu,
22 i dam ja vo jazyk na zemli Mojej i v gorach Izrailevych: i Kňaz jedin budet vo vsech sich carem, i ne budut ktomu v dva jazyka, ni razdeljatsja ktomu na dva carstva,
23 da ne oskverňajutsja ktomu v kumirech svoich i v merzostech svoich i vo vsech nečestiich svoich: i izbavlju ja ot vsech bezzakonij ich, imiže sogrešiša, i očišču ja, i budut Mi v ljudi, i Az budu im v Boga.
24 I rab Moj David Kňaz srede ich i Pastyr jedin budet vsech, jako v zapovedech Moich choditi budut i sudy Moja sochraňat i sotvorjat ja,
25 i vseljatsja na zemli svojej, juže dach rabu Mojemu Iakovu, na nejže žiša tamo otcy ich, i vseljatsja na nej tii i synove ich i synove synov ich daže do veka: i David rab Moj kňaz ich budet vo vek.
26 I utveržu im zavet miren, i zavet večen budet s nimi, i ukoreňu ja i umnožu,
27 i dam osvjaščenije Moje posrede ich vo vek, i budet vselenije Moje v nich, i budu im Bog, a oni budut Mi ljudije:
28 i uveďat jazycy, jako Az jesm Gospoď osvjaščajaj ja, vnegda budut svjataja Moja srede ich vo vek.

38

1 I bysť slovo Gospodne ko mne glagolja:
2 syne čeloveč, utverdi lice tvoje na Goga i na zemlju Magoga kňazja Ros, Mosocha i Fovelja, i prorcy naň,
3 i rcy jemu: sija glagolet Adonai Gospoď: se, Az na ťja, Gog, i na kňazja Ros, Mosocha i Fovelja,
4 i obrašču ťja okrest, i vložu uzdu v čeljusti tvoja, i soberu ťja i vsju silu tvoju, koni i konniki obolčeny vo broňa vsja, sobor mnog, šlemy i mečy i ščity vsi tii imušče:
5 Persjane i Murjane, i Liďane i Liviane, vsi sii ščity i šlemy imušče:
6 Gomer i vsi iže okrest jego, dom Forgamaň ot konec severa i vsi iže okrest jego, i jazycy mnozi s toboju.
7 Ugotovisja, ugotovisja sam ty i ves sonm tvoj sobranyj s toboju, i budeši mi v predňuju stražbu.
8 Ot dnij množajšich ugotovišisja, i v posledňaja leta priideši, i priideši na zemlju nizvraščennuju ot meča, sobranych ot jazyk mnogich na zemlju Izrailevu, jaže bysť pusta vesma: i tii ot jazyk izydoša, i vseljatsja s mirom vsi.
9 I vzydeši aki dožď i priideši aki oblak, pokryti zemlju, i padeši ty i vsi iže okrest tebe, i jazycy mnozi s toboju.
10 Sija glagolet Adonai Gospoď: i budet v toj deň, vzydut glagoly na serdce tvoje,
11 i pomysliši pomyšlenija zlaja i rečeši: vzydu na zemlju otverženuju, priidu na molčaščyja v tišine i živuščyja mirno, na vsja živuščyja na zemli, na nejže nesť ogrady, ni dverij, ni verej,
12 ježe pleniti plen i vzjati korysti ich, ježe obratiti ruku moju na zemlju opustošenuju, jaže naselisja, i na jazyk sobranyj ot jazykov mnogich, sotvorivšich priťjažanija imenij i živuščich na pupe zemli.
13 Sava i Dedan i kupcy Karchidonstii i vsja vesi ich rekut tebe: jeda na plenenije, ježe pleniti, ty grjadeši, i vzjati korysti? I sobral jesi ljudi tvoja vzjati srebro i zlato, otvesti priťjažanija i imenija, ježe pleniti plen velik.
14 Togo radi prorcy, syne čeloveč, i rcy Gogu: sija glagolet Adonai Gospoď: ne v toj li deň, jegda žiti budut ljudije Moi Izrail s mirom, vostaneši?
15 I priideši ot mesta svojego ot konca severa, i jazycy mnozi s toboju: konnicy na konech vsi, sobor velik i sila mnoga,
16 i vzydeši na ljudi Moja Izrailja, jako oblak pokryti zemlju: v poslednija dni budet, i vozvedu ťja na zemlju Moju, da Ma uveďat vsi jazycy, jegda osvjaščusja v tebe pred nimi, (o, Gog!)
17 sija glagolet Adonai Gospoď Gogu: ty jesi, o nemže glagolach vo dni pervyja rukoju rab Moich prorok Izrailevych, prorekšich v onyja dni i leta, ježe privesti ťja na ňa.
18 I budet v toj deň, v oňže priidet Gog na zemlju Izrailevu, glagolet Adonai Gospoď, vzydet jarosť Moja vo gneve Mojem
19 i rvenija Moja vo ogni gneva Mojego: glagolach, ašče ne budet v toj deň trus velik na zemli Izraileve:
20 i potrjasutsja ot lica Gospodňa ryby morskija i pticy nebesnyja, i zverije polnii i vsi gadi polzajuščii po zemli, i vsi čelovecy iže na licy zemli, i rastorgnutsja gory i padut debri, i vsjaka stena na zemlju padet.
21 I prizovu naň ves strach mečnyj, glagolet Adonai Gospoď: meč čeloveka na brata jego budet.
22 I otsuždu jemu smertiju i kroviju, i doždem potopljajuščim i kamenijem gradnym, ogň i kameň gorjašč odožďu naň i na vsja suščyja s nim i na jazyki mnogija s nim:
23 i vozveličusja i osvjaščusja, i proslavljusja i uvedan budu pred jazyki mnogimi, i uveďat, jako Az jesm Gospoď.

39

1 I ty, syne čeloveč, prorcy na Goga i rcy: sija glagolet Adonai Gospoď: se, Az na ťja, Gog, kňazja Ros, Mosocha i Fovelja,
2 i soberu ťja i nastavlju ťja, i vozvedu ťja ot konca severa i vozvedu ťja na gory Izrailevy:
3 i istorgnu luk tvoj ot ruki tvojeja levyja i strely tvoja ot ruki tvojeja desnyja,
4 i poražu ťja na gorach Izrailevych, i padeši ty i vsi iže okrest tebe, i jazycy iže s toboju otdaďatsja vo množestvo ptic vsjakomu parjaščemu, i vsem zverem polnym dach ťja na izjadenije:
5 na licy polja padeši, jako Az glagolach, glagolet Adonai Gospoď.
6 I pušču ogň na Magoga, i naseljatsja ostrovi s mirom,
7 i uveďat, jako Az jesm Gospoď, i ima Moje svjatoje vestno budet srede ljudij Moich Izrailja, i ne oskvernitsja ima Moje svjatoje ktomu, i uveďat vsi jazycy, jako Az jesm Gospoď Svjatyj srede Izrailja.
8 Se, prispe, i uvesi, jako budet, glagolet Adonai Gospoď: se jesť deň, o nemže glagolach,
9 i izydut živuščii vo gradech Izrailevych, i požgut oružije, i ščity i kopija, i luki i strely, i žezly ručnyja i sulicy, i raždegut imi ogň sedm let:
10 i ne vozmut dreves s polja, ni izsekut ot dubravy, no oružijem raždegut ogň, i pleňat plenivšyja ich i raschiťjat raschitivšich ja, glagolet Adonai Gospoď.
11 I budet, v toj deň dam Gogu mesto naročito, grob vo Izraili, mnogopogrebatelno, prišedšich na vostok morja, i zagraďat ustije debri i pogrebut tamo Goga i vse množestvo jego, i prozovetsja ta debr: mnogopogrebatelnoje Goga.
12 I zakopajut ja dom Izrailev, da očistitsja zemlja v sedm mesjac,
13 i pogrebut ja vsi ljudije zemli, i budet im imenito, v oňže deň proslavljusja, glagolet Adonai Gospoď.
14 I mužej vsegda postavjat obchoditi vsju zemlju, ježe pogrebsti ostavšichsja na licy zemli i očistiti ju po sedmi mesjacech, i vzyščut opasno.
15 Vsjak prochoďaj zemlju i uzrevyj kosť čeloveču sotvorit u neja znamenije, dondeže pogrebut ju pogrebajuščii v debri, mnogopogrebatelnem Gogove.
16 Ibo ima mestu (prozovetsja) Padenije mnogopogrebatelnoje: i očistitsja zemlja.
17 I ty, syne čeloveč, rcy: sija glagolet Adonai Gospoď: rcy vsjacej ptice parjaščej i ko vsjakomu zverju selnomu: soberitesja i priidite ot vsech okrestnych jego na zakolenije Moje, ježe zaklach vam, zaklanije velije na gorach Izrailevych, jadite masa i pijte krov:
18 masa ispolinov izjaste i krov kňazej zemnych ispijete, ovny i telcy, i kozly i voly tučnii vsi:
19 i da jaste tuk do sytosti i ispijete krov do pijanstva ot zaklanija Mojego, ježe zaklach vam:
20 i nasytitesja ot trapezy Mojeja, ot koňa i vsadnika, ispolina i vsjakago muža voinskago, glagolet Adonai Gospoď.
21 I dam slavu Moju v vas, i uzrjat vsi jazycy sud Moj, jegože sotvorich, i ruku Moju, juže navedoch na ňa,
22 i uvesť dom Izrailev, jako Az jesm Gospoď Bog ich ot sego dne i v pročyja.
23 I uveďat vsi jazycy, jako grechov radi svoich pleneni byša dom Izrailev, poneže otvergošasja Mene, i otvratich lice Moje ot nich i predach ja v ruce vragov ich, i padoša mečem vsi:
24 po nečistotam ich i po bezzakonijem ich sotvorich im i otvratich lice Moje ot nich.
25 Togo radi sija glagolet Adonai Gospoď: nyne vozvrašču plenenije Iakovle i pomiluju dom Izrailev, i vozrevnuju imene radi Mojego svjatago:
26 i vozmut bezčestije svoje i vsjakuju nepravdu svoju, jejuže nepravdovaša, jegda vseljatsja na zemli svojej s mirom i ne budet ustrašajuščago,
27 vnegda vozvrašču ja ot jazyk i soberu ja ot stran jazyčeskich i osvjaščusja v nich pred jazyki:
28 i uveďat, jako Az jesm Gospoď Bog ich, vnegda javljusja im vo jazycech i soberu ja na zemlju ich i ne ostavlju ot nich tamo ktomu:
29 i ne otvrašču lica Mojego ktomu ot nich, zane izlijach jarosť Moju na dom Izrailev, glagolet Adonai Gospoď.

40

1 I bysť vo dvadesjať pjatoje leto plenenija našego, pervago mesjaca, v desjatyj deň mesjaca, v četvertojenadesjať leto no plenenii grada, v toj deň bysť na mne ruka Gospodňa: i vede ma tamo,
2 v videnii Božii vede ma na zemlju Izrailevu i postavi ma na gore vysoce zelo, na nejže jako sograždenije grada prjamo (poludne),
3 i vvede ma tamo: i se, muž, i zrak jego bjaše, jako videnije medi bleščaščijasja, i v ruce jego bjaše verv zižduščich i trosť meritelnaja. Toj že stojaše u vrat
4 i reče ko mne: videl li jesi, syne čeloveč? Vižď očima tvoima i ušima tvoima slyši, i učini v serdcy tvojem vsja, jelika az pokazuju tebe, zane togo radi všel jesi semo, da pokažu tebe, i pokažeši ty vsja, jelika vidiši, domu Izrailevu.
5 I se, ograda vneudu okrest chrama, i v ruce muža mera trosťjana šesti lakot v lakoť šestodlannyj, i izmeri predstenije širinu ravno trosti, i vysotu jego ravno trosti.
6 I vnide vo vrata zrjaščaja na vostok sedmiju stepeňmi, i izmeri feje, šesť o siju stranu, šesť že ob onu, i jelam dvernyj ravno trosti.
7 I feje ravno trosti v dolgotu i ravno trosti v širotu, i ailam srede feilaf šesti lakot. I feje vtoroje ravno trosti v širotu i ravno trosti v dolgotu, jelam že pjati lakot.
8 I feje tretije ravno trosti v dolgotu i ravno trosti v širotu,
9 jelam že vratnyj, iže bliz jelama dvernago osmi lakot, ailev že dvoju laktej: i jelam dvernyj vnutrudu.
10 I feje dvernyja prjamo feje, tri o siju stranu i tri ob onu, mera že jedina trijem: i mera jedina ailam sjudu i sjudu.
11 I razmeri širotu vchoda vratnago desjati laktej, širotu že vratnuju trinadesjati laktej,
12 i lakoť jedin svodim prjamo fejeim lakťja jedinago i lakťja jedinago, predel sjudu i sjudu, i feje šesti laktej o siju stranu i šesti laktej ob onu stranu.
13 I razmeri vrata ot steny feje do steny feje, širota dvadesjati i pjati laktej: sija vrata ko vratom,
14 i nepokrovennoje jelama vrat šestidesjati laktej, (dvadesjati pjati) i feje dvora okrest,
15 i nepokrovennoje vrat otvne v nepokrovennoje (vrat) jelama vrat vnutrudu pjaťdesjat laktej.
16 I okonca sokrovena fejeim i v ailam vnutr vrat dvora okrest: takožde i jelam okonca vnutrudu okrest, i na ailam finiki sjudu i sjudu (izvajany).
17 I vvede ma vo dvor vnutrennij, i se, pregraždenija i meždustolpija okrest dvora, pregraždenij že tridesjať v meždustolpiich,
18 i pritvory protivu zadnej strane vrat, po dolgote vrat meždustolpije nižneje.
19 I razmeri širotu dvora ot nepokrovenago vrat vnešnich vnutr ko nepokrovenomu vrat zrjaščich vne, laktej sto zrjaščich na vostok: i vvede ma na sever,
20 i se, vrata zrjaščaja na sever dvoru vnešnemu, i razmeri ja, dolgotu ich i širotu.
21 I feje tri o siju stranu, tri že ob onu, i ailev, i jelamy, i finiki ich: i bysť po mere vrat zrjaščich na vostok, pjatidesjati laktej dolgota ich, a širota ich dvudesjati i pjati laktej:
22 i okonca ich, i jelamy, i finiki ich, jakože vrata zrjaščaja na vostok: i sedmiju voschodami voschoždachu na ňa, i jelamy vnutrudu.
23 I vrata dvoru vnutrennemu zrjaščaja ko vratom severnym, jakože vrata zrjaščaja na vostok: i razmeri dvor ot vrat do vrat laktej sto.
24 I vede ma k jugu, i se, vrata zrjaščaja na jug, i razmeri ja, i feje, i aileva, i jelamy, po temžde meram.
25 I okonca ich i jelamy okrest jakože i okonca jelag, pjatidesjati laktej dolgota ich, a širota dvudesjati i pjati laktej,
26 i sedm voschodov im, i jelamy vnutrudu, i finiki ich, jedin o siju stranu, a drugij ob onu nad ailev.
27 I vrata prjamo vratom dvora vnutrenňago na jug: i razmeri dvor ot vrat do vrat na jug, sto laktej v širotu.
28 I vvede ma vo dvor vnutrennij vrat, jaže na jug, i razmeri vrata, jaže na jug, po temžde meram:
29 i feje, i ailev, i jelamy po temžde meram.
30 I okonca ich i jelamy okrest, pjatidesjati laktej dolgota ich, a širota dvudesjati i pjati laktej.
31 Jelamy že vo dvor vnešnij, i finiki ailev, i osm voschodov.
32 I vvede ma vo vrata zrjaščaja na vostok, i razmeri ja po temžde meram, i feje i ailev i jelamy po temžde meram.
33 I okonca im, i jelamy i okrest, pjatidesjati laktej dolgota ich, a širota ich dvudesjati i pjati laktej.
34 I jelamy vo dvor vnutrennij, i finiki na ailev sjudu i sjudu, i osm voschodov im.
35 I vvede ma vo vrata jaže na sever, i razmeri po temžde meram,
36 i feje i ailev i jelamy, i okonca im okrest, pjatidesjati laktej dolgota ich, a širota dvudesjati i pjati laktej,
37 i jelamy vo vnešnij dvor, i finiki ailevu sjudu i sjudu, i osm voschodov im.
38 I pregrady ich, i dveri ich, i jelamy ich pred vraty ich vtorymi stok, tamo izmyvajut vsesožženija.
39 Vo jelame že vrat, dve trapezy o siju stranu, dve že ob onu, ježe zakalati na nich vsesožženija, jaže za grechi i jaže za nevedenije.
40 I sozadi stoka vsesožženij dverij zrjaščich na sever dve trapezy na vostok protivu zadnej strane (dverij) vtorych, i protivu jelama vrat dve trapezy na vostok.
41 Četyri o siju stranu, četyri že ob onu protivu zadnej strane vrat, na tech zakalajut zakolenija: prjamo osmi trapez zakolenij:
42 četyri že trapezy vsesožženij kamenny istesany, v širotu lakťja jedinago i pol, v dolgotu dvuch laktej i pol, a v vysotu lakoť jedin: na tyja vozlagajut orudija, imiže zakalajut tamo vsesožženija i zakolenija.
43 I imejut ograždenije malo istesano na dlaň vnutrudu okrest, verchu že trapezy pokrov, ježe pokryvatisja im ot dožďa i znoja.
44 I vvede ma vo dvor vnutrennejšij, i se, dve pregrady vo vnutrennejšem dvore, jedina protivu zadnej strane vrat zrjaščich na sever, vvoďaščaja na jug, a drugaja protivu zadnej strane vrat suščich na jug, zrjaščich že k severu.
45 I reče ko mne: pregrada sija, jaže zrit na jug, žercem jesť, iže stregut stražbu chrama:
46 a pregrada, jaže zrit k severu, žercem jesť streguščym stražu trebnika: tii suť synove Sadukovy, pristupajuščii ot Levia ko Gospodevi, ježe služiti Jemu.
47 I razmeri dvor sta laktej v dolgotu i v širotu sta laktej, na četyri strany jego, i trebnik prjamo chramu.
48 I vvede ma vo jelam chrama: i razmeri ail jelama pjati laktej širotu o siju stranu, pjati že laktej ob onu, širota že dvernaja četyrechnadesjati laktej, i boka dvernaja jelama tri lakti o siju stranu, tri že ob onu.
49 Dolgota že jelama dvadesjať laktej, a širota dvanadesjať laktej: i desjatiju stepeňmi voschoždachu k nemu, i stolpi bjachu u ailama, jedin o siju stranu, a drugij ob onu.

41

1 I vvede ma vo chram, i razmeri ailam, šesti laktej širota o siju stranu i šesti laktej širota ailam ob onu,
2 i širota vrat desjať laktej, i boka vrat pjati laktej o siju stranu i pjati ob onu: i izmeri dolgotu ich četyredesjať laktej, a širotu dvadesjať laktej.
3 I vnide vo dvor vnutrennij, i razmeri ailam dverij dvuch laktej, i dveri šesti laktej, boka že dvernaja sedmi laktej o siju stranu i sedmi ob onu.
4 I razmeri dolgotu dverij četyredesjať laktej, a širotu dvadesjať laktej pred licem chrama, i reče ko mne: sije Svjatoje Svjatych.
5 I razmeri stenu chrama šesti laktej i širotu strany četyrech laktej okrest,
6 strany že strana do strany tridesjať i tri dvašči: i razstojanije v stene chrama vo stranach okrest, ježe na prozrak byti vchoďaščym, da otňud ne prikasajutsja ko stenam chrama.
7 Širota že vyšnija strany po priloženiju ot steny k vyšnej okrest chrama, jako da razširjaetsja svyše, i da ot dolnich voschoďat na gorňaja, a ot srednich na trekrovnaja.
8 I videch chrama vysotu okrest razstojanije stran ravno trosti šesti laktej razstojanija,
9 širota že steny strany vneudu pjati laktej, i pročaja meždu stranami chrama,
10 i meždu pregradami širota dvadesjati laktej, okružnosť okrest chrama.
11 Dveri že pregrad ko pročemu dverij jedinych jaže k severu: i dver jedina k jugu, širota že sveta pročago pjati laktej širota okrest.
12 Razdel že protivu pročemu aki k morju sedmdesjat laktej, širota steny razdeljajuščija, širota okrest pjať laktej, i dolgota jeja devjaťdesjat laktej.
13 I razmeri protivu chrama dolgotu sto laktej, i pročaja i razdeljajuščaja, i steny ich v dolgotu sto laktej.
14 I širota protivu chrama, i pročaja protivu sta laktej.
15 I razmeri dolgotu razdelu protivu licu pročemu sozadi chramu tomu, i pročaja o siju stranu i ob onu sta laktej dolgotu: chram že i ugly, i jelam vnešnij, doski postlany.
16 I okna rešetčataja sveščenija okrest trijem (stranam) ježe prinicati: chram že i jaže bliz jego ustlana drevom okrest, i pomost, i ot pomosta do okon: okna že otvorjaema trojako na prinicanije,
17 i daže do domu vnutrenňago i do vnešňago, i na vsej stene okrest vnutrennej i vnešnej mery,
18 i izvajannii cheruvimi i finiki: finik posrede cheruvima i cheruvima: dva lica cheruvimu:
19 lice čelovečesko k finiku sjudu i sjudu, i lice lvovo k finiku sjudu i sjudu, izvajan ves chram okrest.
20 Ot pomosta daže do svoda cheruvimi i finiki izvajani.
21 Svjatoje že i chram otverzaem na četyri strany, pred licem svjatych videnije jako zrak trebnika drevjana,
22 tri lakti vysota jego, a dolgota dvu laktej, i širota takožde: imejaše že rogi, i osnovanije jego i steny jego drevjany. I reče ko mne: sija trapeza, jaže pred licem Gospodnim:
23 dvoi že dveri chramu i dvoi dveri svjatomu,
24 dvoim dverem vraščajuščymsja: dve verei jedinym, i dve verei vtorym dverem.
25 I vajanija nad nimi i nad dvermi chrama cheruvim i finiki, po vajaniju svjatych, i drevesa potrebna pred licem jelama ot vneudu,
26 i okna sokrovena. I razmeri sjudu i sjudu v pokrovech jelama, i strany chrama drevami soprjaženy.

42

1 I vvede ma vo dvor vnešnij na vostoki, prjamo vrat jaže k severu, i vvede ma (vnutr), i se, pregrad pjať deržaščyjasja pročago i deržaščyjasja predela k severu,
2 protivu lica sta laktej dolgota k severu, a širota pjaťdesjat laktej,
3 raspisany jakože vrata dvora vnutrenňago, i jakože meždustolpija vnešňago dvora činoraspoloženy, prjamoličny pritvory tri.
4 I prjamo pregradam prochod desjati laktej v širotu, vo vnutrenňaja puti jedinago lakťja na sto laktej dolgota, i dveri ich k severu.
5 I prochodi gorničnii takožde, jako iznicaše meždustolpije iz nego, ot dolnago meždustolpija, i razstojanije: sice meždustolpije i razstojanije,
6 i sice pritvory: poneže treguby bjachu i stolpov ne imeša, jakože stolpi pregrad: togo radi iznicachu iz nižnich i srednich ot zemli.
7 I svet vneudu, jakože pregrady dvora vnešňago, zrjaščyja protivu pregradam, jaže k severu, dolgota pjatidesjati laktej.
8 Zane dolgota pregrad zrjaščich vo dvor vnešnij bjaše pjatidesjati laktej, i tyja suť prjamoličny tem: vse že (be) sta laktej.
9 Dveri že pregrad tech vchoda, iže na vostoki, ježe vchoditi imi ot dvora vnešňago,
10 po svetu suščago v načale prochoda: i k jugu na lice juga, i prjamo pročemu, i prjamo razdelenija, i pregrady,
11 i prochod protivu licu ich, po meram pregrad jaže k severu i po dolgote ich i po širote ich, i po vsem ischodom ich i po vsem vraščenijem ich, i po svetom ich i po dverem ich,
12 pregrad jaže k jugu, i po dverem ot načala prochoda aki k svetu razstojanija trosti, i na vostok ježe vchoditi imi.
13 I reče ko mne: pregrady, jaže k severu, i pregrady, jaže k jugu, suščyja protivu licu razstojanij, sija suť pregrady svjatago, v nichže jaďat žercy synove Sadukovy, iže pristupajut ko Gospodevi, Svjataja svjatych, i tamo položat Svjataja svjatych i žertvu, i jaže za grechi i jaže za nevedenije, poneže mesto svjato jesť.
14 Da ne vchoďat tamo, krome žercev, i da ne izchoďat ot svjatago vo dvor vnešnij, jako da prisno svjati budut prinosjaščii, i da ne prikasajutsja rizam ich, v nichže služat, poneže svjata suť, no da oblekutsja v rizy iny, jegda prikasajutsja ljudem.
15 I soveršisja razmerenije chrama vnutrudu. I izvede ma po puti vrat zrjaščich na vostok, i razmeri podobije chrama okrest činoraspoloženijem.
16 I sta sozadi vrat zrjaščich na vostok, i razmeri pjať sot trostiju mernoju.
17 I obratisja na sever, i razmeri na lice severa laktej pjať sot trostiju mernoju.
18 I obratisja k morju, i razmeri na lice morja pjať sot laktej trostiju mernoju.
19 I obratisja na jug, i razmeri protivu jugu pjať sot trostiju mernoju.
20 Četyri strany tojužde trostiju: i raspoloži jego, i ogradu okrest jemu, pjať sot laktej (dolgotu) na vostok, i pjať sot laktej širotu, ježe razlučati meždu svjatymi i meždu predstenijem suščim v činoraspoloženii chrama.

43

1 I vede ma ko vratom zrjaščym na vostoki i izvede ma:
2 i se, slava Boga Izraileva grjaďaše po puti vrat zrjaščich na vostoki, i glas polka aki glas usugubljajuščich mnogich, i zemlja sveťjašesja aki svet ot slavy Jego okrest.
3 I videnije, ježe videch, po videniju, ježe videch, jegda vchoždach pomazati grad: i videnije kolesnicy, juže videch, podobjašesja videniju, ježe videch na rece Chovar. I padoch na lice moje.
4 Slava že Gospodňa vnide vo chram po puti vrat zrjaščich na vostok.
5 I vzja ma duch i vvede ma vo dvor vnutrennij: i se, poln slavy dom Gospodeň.
6 I stach, i se, glas ot chrama glagoljuščago ko mne, i muž stojaše bliz mene
7 i reče ko mne: syne čeloveč, videl li jesi mesto prestola Mojego i mesto stopy nog Moich, ideže vselitsja ima Moje srede domu Izraileva vo vek? I ne oskverňat ktomu imene Mojego svjatago dom Izrailev, tii i starejšiny ich vo bluženii svojem i vo ubijstvach starejšin svoich srede sebe,
8 vnegda polagachu preddverije Moje vo preddveriich svoich i pragi Moja bliz pragov svoich: i daša stenu Moju jako deržaščujusja Mene i onech, i oskverniša ima Moje svjatoje v bezzakoniich svoich, jaže tvorjachu: i skončach ja v jarosti Mojej i vo izbijenii:
9 i nyne da otrinut bluženije svoje i ubijstva starejšin svoich ot Mene, i vseljusja srede ich vo vek.
10 Ty že, syne čeloveč, pokaži domu Izrailevu chram, i da prestanut ot grechov svoich: i videnije jego, i činopoloženije jego,
11 i tii priimut kazň svoju o vsech, jaže sotvoriša: i raspišeši chram i ugotovanije jego, i ischody jego i vchody jego, i bytije jego i vsja povelenija jego i vsja zakony jego vozvestiši im i da vpišeši pred nimi, i snabďat vsja opravdanija Moja i vsja povelenija Moja i sotvorjat ja.
12 I raspisanije chrama na verchu gory: vsi predely jego okrest Svjataja Svjatych suť.
13 Sej zakon chrama, i sija mera trebnika, v lakoť lakťja i dlani, nedro glubiny lakoť na lakoť i lakoť v širotu, i ograždenije ustija jemu okrest, pjadi.
14 I sija vysota trebnika, i ot glubiny načala vdolenija jego ko očistilišču velikomu, ježe vnizu, dvuch laktej, širota že lakoť: a ot očistilišča malago ko očistilišču velikomu lakti četyri, i širota lakoť.
15 I ariil četyrech laktej, a ot ariila i vyše rogov lakoť:
16 ariil že dvanadesjať laktej v dolgotu i dvanadesjať laktej v širotu, četverougolen na četyri časti svoja.
17 I očistilišče četyrenadesjať laktej v dolgotu i četyrenadesjať laktej v širotu, četverougolno na četyri časti svoja: i ograždenije jemu okrest okružajuščeje jego pol lakťja, i obderžanije jego lakoť okrest, i stepeni jego zrjaščyja na vostok.
18 I reče ko mne: syne čeloveč, sija glagolet Gospoď Bog Izrailev: sija zapovedi trebnika v deň sotvorenija jego, ježe voznositi na nem vsesožženija i vozlivati naň krov.
19 I dasi žercem i levitom, iže suť ot semene Sadukova, pristupajuščym ko Mne, glagolet Gospoď Bog, ježe služiti Mne, telca ot govjad za grech:
20 i da vozmut ot krove jego i da vozložat na četyri rogi trebnika i na četyri časti očistilišča i na osnovanije okrest, i okropiši je, i očisťjat je:
21 i da vozmut telca, iže za grech, i da sožžetsja vo otlučennem chrame vne svjatych.
22 A vo vtoryj deň da vozmut dva kozlišča ot koz neporočnych za grech i da očisťjat trebnik, jakože očistiša telcem.
23 I jegda skončajut očiščenije, da prinesut telca ot govjad neporočna i ovna ot ovec neporočna,
24 i da prinesete pred Gospoda: i da vozvergut na ňa žercy sol i da voznesut ja Gospodevi vsesožženija.
25 Sedm dnij da sotvoriši kozlišče za grech po vsja dni, i telca ot govjad i ovna ot ovec neporočna, da sotvorjat sedm dnij:
26 i da očisťjat trebnik i osvjaťjat jego, i napolňat ruki svoja.
27 I skončajut sedm dnij, i budet ot osmago dne i potom, sotvorjat žercy na žertvennice vsesožženija vaša i jaže spasenija vašego: i priimu vy, glagolet Gospoď.

44

1 I obrati ma na puť vrat svjatych vnešnich, zrjaščich na vostoki: i sija bjachu zatvorenna.
2 I reče Gospoď ko mne: sija vrata zaključenna budut i ne otverzutsja, i niktože projdet imi: jako Gospoď Bog Izrailev vnidet imi, i budut zaključenna.
3 Zane starejšina sej sjadet v nich jasti chleb pred Gospodem: po puti jelama vrat vnidet i po puti jego izydet.
4 I vvede ma po puti vrat jaže k severu, prjamo chramu: i videch, i se, poln slavy dom Gospodeň. I padoch nic na licy mojem.
5 I reče Gospoď ko mne: syne čeloveč, složi v serdcy tvojem, i vižď očima tvoima i ušima tvoima slyši vsja, jelika Az glagolju s toboju, po vsem povelenijem chrama Gospodňa i po vsem uzakonenijem jego: i ustroiši serdce tvoje na vchod chrama po vsem ischodam jego vo vsech svjatych.
6 I rečeši k domu prognevljajuščemu ma, k domu Izrailevu: sija glagolet Gospoď Bog: da dovlejet vam ot vsech bezzakonij vašich, dome Izrailev,
7 ježe vvoditi vam syny inoplemenničy neobrezany serdcem i neobrezany plotiju, ježe byvati im vo svjatych Moich, i oskverňachu ja, jegda prinosite vy chleby, tuk i masa i krov: i prestupaste zavet Moj vo vsech bezzakoniich vašich,
8 i ne snabdeste chraniti stražby vo svjatych Moich, i postaviste stražej strešči stražby svjatych Moich sebe.
9 Togo radi sice glagolet Adonai Gospoď: vsjak syn inoplemennič neobrezan serdcem i neobrezan plotiju da ne vnidet vo svjataja Moja vo vsech synech inoplemenničich, iže suť srede domu Izraileva:
10 no i leviti, iže otvergošasja Mene, jegda zabluždaše Izrail, iže zabludiša ot Mene vsled pomyslov svoich, i vozmut nepravdu svoju
11 i budut služašče vo svjatych Moich, vratari u dverij chrama i služaščii chramu: tii da zakalajut žertvy i vsesožženija ljudem i tii da stanut pred ljuďmi, ježe služiti im.
12 Poneže služiša im pred licem kumirov svoich, i bysť domu Izrailevu v mučenije nepravdy: togo radi vozdvigoch na ňa ruku Moju, glagolet Gospoď Bog (Izrailev), i vozmut bezzakonije svoje,
13 i ne pristupjat ko Mne služiti Mne, ni prinositi ko svjatym synov Izrailevych, niže ko Svjatym Svjatyň Moich, i vozmut bezčestije svoje v zabluždenii, v nemže prelstišasja:
14 i učiňat ja strešči stražby chrama na vsja dela jego
15 i na vsja, jelika sotvorjat žercy i leviti, synove Sadukovy, iže sochraniša stražby svjatyň Moich (i puti Moja), jegda zabluždaše dom Izrailev ot Mene: sii pristupjat ko Mne, ježe služiti Mne, i stanut pred licem Moim, ježe prinositi Mne žertvu, tuk i krov, glagolet Adonai Gospoď.
16 Sii vnidut vo svjataja Moja i sii pristupjat ko trapeze Mojej, ježe služiti Mne, i sochraňat stražby Moja.
17 I budet vnegda vchoditi im vo vrata dvora vnutrenňago, v rizy lňany da oblekutsja, a da ne oblekutsja v volňany, vnegda služiti im ot vrat dvora vnutrenňago.
18 I klobuki lňany da imut na glavach svoich, i opojasanija lňana da imut o čreslech svoich, i da ne prepojasujutsja krepko:
19 i jegda ischoďat k ljudem vo vnešnij dvor, da sovlekutsja riz svoich, v nichže tii služat, i da položat ja v pregradach svjatych, i oblekutsja v rizy iny, i da ne osvjaťjat ljudij v rizach svoich:
20 i glav svoich da ne obrijut, i vlas svoich da ne rasťjat, pokryvajušče pokryjut glavy svoja.
21 I vina da ne pijet vsjak žrec, jegda vchodit vo vnutrennij dvor.
22 I vdovicy i puščenicy da ne pojemljut sebe v ženu, no tokmo devicu ot plemene domu Izraileva: i ašče budet vdova žerča, da onuju pojmut.
23 I ljudi Moja da naučat razlučati meždu svjatym i skvernavym, i meždu čistym i nečistym vozvesťjat im.
24 I na sude krove tii da stojat, ježe razsuždati: opravdanija Moja da opravďat i sudy Moja da suďat, i zakony Moja i povelenija Moja vo vsech prazdnicech Moich sochraňat, i subboty Moja osvjaťjat.
25 I nad dušu čeloveka ne priidut oskvernitisja, no točiju nad otcem i materiju, i synom i dščeriju, i bratom i sestroju svojeju, jaže ne posjagla za muža, oskvernitsja.
26 I po očiščenii svojem sedm dnij da sočtet sebe.
27 I vo oňže deň vchoďat vo dvor vnutrennij, ježe služiti vo svjatilišči, da prinesut očiščenije, glagolet Gospoď Bog.
28 I budet im v nasledije: Az im nasledije, i oderžanije im ne dastsja v synech Izrailevych, jako Az oderžanije ich.
29 Žertvy že i jaže za grechi i za nevedenije sii da jaďat: i vsjakoje otlučennoje vo Izraili tem da budet:
30 načatki vsech i pervency vsech i učastija vsja, ot vsech načatkov vašich žercem da budut: i načatki žit vašich da daste žercu, ježe položiti blagoslovenija v domech vašich.
31 I vsjakija mertvečiny i zverojadiny, ot ptic i ot skot da ne jaďat žercy.

45

1 I jegda razdeljati vam zemlju v nasledije, otlučite načatok Gospodevi, svjato ot zemli, v dolgotu dvudesjati i pjati tysjašč, a v širotu desjati tysjašč, svjato da budet vo vsech predelech ich okrest.
2 I da budut ot togo na svjatoje pjať sot, po pjati sot četverougolno okrest, razstojanije že ich pjaťdesjat laktej okrest.
3 I ot sego razmerenija da razmeriši v dolgotu dvadesjať pjať tysjašč, a v širotu desjať tysjašč: i v tom da budet osvjaščenije, Svjataja Svjatych.
4 Svjato ot zemli da budet žercem služaščym vo svjatem i da budet pristupajuščym služiti Gospodevi, i budet im mesto na domy otlučenny osvjaščeniju ich,
5 dvadesjať pjať tysjašč v dolgotu i dvadesjať tysjašč v širotu da budet, levitom služaščym chramu, tem vo oderžanije grady ko obitaniju.
6 I oderžanije grada da dasi v širotu pjať tysjašč, a v dolgotu dvadesjať pjať tysjašč, jakože načatok svjatych vsemu domu Izrailevu da budet
7 i starejšine ot togo: i ot sego v načatki svjatych, vo oderžanije grada po licu načatkov svjatyň i po licu oderžanija grada, jaže k morju, i ot suščich k morju, jaže na vostok: dolgota že jako jedina časť ot predel iže k morju, i dolgota ko predelom iže na vostok zemli.
8 I budet jemu vo oderžanije vo Izraili, i da ne nasilujut ktomu starejšiny Izrailevy ljudem Moim, i zemlju da nasleďat dom Izrailev po plemenom svoim.
9 Sija glagolet Gospoď Bog: da dovlejut vam, starejšiny Izrailevy, nepravdu i ozloblenije otveržite, sud že i pravdu sotvorite: izymite nasilije ot ljudij Moich, glagolet Gospoď Bog.
10 Ves pravednyj i mera pravedna i chiniks praveden da budut vam v mery:
11 i chiniks takožde jedin da budet vam, ježe priimati, desjataja časť gomora chiniks, i desjataja časť gomora jefi, mera k gomoru da budet ravna.
12 I ves, dvadesjať ovoli sikl, i dvadesjať pjať siklej, i dvadesjať siklej, i pjaťnadesjať siklej mnas budet vam.
13 I sej načatok, jegože otlučite, šestuju časť mery ot gomora pšenicy i šestuju časť jefi ot kora jačmeňa.
14 Zapoveď že o jelei, meru jelea ot desjati mer, poneže desjať mer suť gomor.
15 I ovča jedino ot desjati ovec učastije ot vsech otečestv Izrailevych, na žertvy i na vsesožženija i na spasenije, ježe umoliti o vas, glagolet Gospoď Bog.
16 Vsi že ljudije zemli da daďat sej načatok starejšine Izrailevu,
17 i starejšinoju da byvajut vsesožženija: i žertvy i vozlijanija budut v prazdniki i v novomesjačija, i v subboty i vo vsja prazdniki domu Izraileva: toj sotvorit jaže za grechi i žertvu, i vsesožženija i jaže spasenija, ježe umoljati o dome Izraileve.
18 Tako glagolet Gospoď Bog: v pervyj mesjac, vo jedin deň mesjaca, da vozmete telca ot govjad neporočna, ježe očistiti svjatoje:
19 i da vozmet žrec ot krove očiščenija i da vozlijet na pragi chrama i na četyri ugly svjatilišča, i na žertvennik i na pragi vrat dvora vnutrenňago.
20 I sice da sotvoriši v sedmyj mesjac: vo jedin (deň) mesjaca vozmeši ot kojegoždo neveduščago i ot mladenca, i očistite chram.
21 V pervyj mesjac, četvertagonadesjať dne mesjaca, da budet vam Pascha prazdnik: sedm dnij da jaste opresnoki.
22 I sotvorit starejšina v toj deň za sja i za dom i za vsja ljudi zemli, telca za grech:
23 v sedm že dnij prazdnika da sotvorit vsesožženija Gospodevi sedm telcev i sedm ovnov neporočnych po vsjak deň sedmi dnij: i za grech kozlišče ot koz na vsjak deň, i žertvu,
24 i opresnoki telcu i opresnoki ovnu da sotvoriši, i jelea in opresnoku.
25 V sedmyj že mesjac, v pjatyjnadesjať deň mesjaca, v prazdnice sotvoriši po tomužde, sedm dnij, jakože i za grech, i jakože vsesožženija, i jakože dar, i jakože maslo drevjanoje.

46

1 Sija glagolet Gospoď Bog: vrata, jaže vo dvore vnutrennem zrjaščaja na vostok, da budut zatvorena na šesť dnij delnych: v deň že subbotnyj da otverzajutsja, i v deň novomesjačija da otverzutsja.
2 I vnidet starejšina po puti jelama vrat vnešnich i da stanet u preddverija vrat, i da sotvorjat žercy vsesožženija jego i jaže spasenija jego:
3 i da poklonitsja u preddverija vrat i izydet, vrata že da ne zaključatsja do večera, i da poklaňajutsja ljudije zemli u preddverija vrat tech v subboty i v novomesjačija pred Gospodem.
4 I vsesožženija da prineset starejšina v deň subbotnyj Gospodevi, šesť agncev neporočnych i ovna neporočna,
5 i manau, opresnok ovnu, i agncem žertvu, dar ruki svojeja, i jelea in opresnoku.
6 I v deň novomesjačija telec ot stada neporočen i šesť agncev i oven neporočen da budet,
7 i opresnok telcu i opresnok ovnu da budet manaa, i agncem, jakože postignet ruka jego, i masla in opresnoku.
8 I jegda vchodit starejšina, po puti jelama vrat da vnidet i po puti vrat da izydet.
9 I jegda vchoďat ljudije zemli pred Gospoda v prazdniki, vchoďaščii po puti vrat zrjaščich na sever poklonitisja, da ischoďat po puti vrat jaže na jug: i iže vchoďat po puti vrat jaže na jug, da ischoďat po puti vrat jaže na sever, da ne vozvraščajutsja vo vrata, imiže vnidoša, no prjamo im da izydut.
10 I starejšina posrede ich, jegda tii vchoďat, da vnidet s nimi, i jegda ischoďat, da izydet.
11 I v prazdniki i v toržestva da budet manaa opresnok telcu i opresnok ovnu, i agncem, jakože postignet ruka jego, i jelea in opresnoku.
12 Ašče že sotvorit starejšina ispovedanije, vsesožženije spasenija Gospodevi, i otvorit sebe vrata zrjaščaja na vostok i sotvorit vsesožženije svoje i jaže spasenija svojego, jakože jesť obyčaj tvoriti v deň subbotnyj: i da izydet i zatvorit dveri po ischoždenii svojem:
13 agnca že jedinoletnago neporočna da sotvorit vo vsesožženije na vsjak deň Gospodevi, zautra da sotvorit jego.
14 I manaa da sotvorit nad nim zautra zautra, šestuju časť mery, i jelea tretiju časť ina, ježe smesiti semidal manaa Gospodevi, zapoveď večnaja prisno.
15 Da sotvorite agnca, i manaa, i maslo drevjano da sotvorite zautra vsesožženije prisno.
16 Sija glagolet Gospoď Bog: ašče dast starejšina dajanije jedinomu ot synov svoich ot nasledija svojego, sije synom jego da budet: oderžanije ich sije v nasledije.
17 Ašče že dast dajanije jedinomu ot rab svoich, da budet jemu do leta otpuščenija, i da vozdast starejšine: obače nasledije synov jego im da budet.
18 I da ne vzemlet starejšina ot nasledija ljudij ježe nasiliti im, ot oderžanija svojego dast nasledije synom svoim: jako da ne rastočatsja ljudije Moi kijždo ot oderžanija svojego.
19 I vvede ma vo vchod vrat, jaže k jugu, v pregradu svjatych žercev, zrjaščuju na sever: i se, tamo mesto otlučeno.
20 I reče ko mne: sije mesto jesť, ideže varjat žercy, jaže za nevedenije i jaže za grechi, i tamo da pekut manau vesma, ježe ne iznositi vo dvor vnešnij osvjaščati ljudi.
21 I izvede ma vo dvor vnešnij i obvede ma na četyri časti dvora: i se, dvor po uglam dvora.
22 Po uglu dvor, na četyrech uglech dvora, dvor malyj v dolgotu laktej četyredesjať, a v širotu laktej tridesjať, mera jedina četyrem.
23 I pregrady okrest v nich, okrest četyrem: i povarni ustrojenyja pod pregradami okrest.
24 I reče ko mne: sii domove povarov, ideže varjat služaščii chramu zakolenija ljudskaja.

47

1 I vvede ma ko preddveriju chrama, i se, voda ischoždaše iz pod nepokrovennago chrama na vostok, jako lice chrama zrjaše na vostok, i ischoždaše voda ot strany desnyja, ot juga k žertvenniku.
2 I izvede ma po puti vrat jaže na sever i obvede ma putem vratnym vneudu ko vratom dvora, zrjaščago na vostok, i se, voda ischoždaše ot strany desnyja,
3 jakože ischod muža protivu: i mera v ruce jego: i izmeri tysjašču meroju, i prejde vodoju vodu ostavlenija.
4 I (paki) izmeri tysjašču, i prevede ma črez vodu, i vzyde voda do kolen: i razmeri tysjašču, i vzyde voda daže do čresl.
5 I razmeri tysjašču, potok, i ne vozmože prejti, jako kipjaše voda, aki šum potočnyj, jegože ne prejdut.
6 I reče ko mne: videl li jesi, syne čeloveč? I vede ma i obrati ma na breg rečnyj, vo obraščenii mojem:
7 i se, na breze rečnem drevesa mnoga zelo sjudu i sjudu.
8 I reče ko mne: voda sija tekuščaja v Galileju, jaže na vostok, i nizchoždaše ko Aravii, i grjaďaše do morja k vode ischoda, i izcelit vody:
9 i budet vsjaka duša životnych vrejuščich, na vsja, na ňaže najdet tamo reka, živa budut: i budut tamo ryby mnogi zelo, jako priidet tamo voda sija i izcelit, i živo budet vsjakoje, na neže ašče priidet reka, tamo živo budet.
10 I stanut tamo rybarije ot Ingadda do Ingalima: sušilo mrežam budet, o sebe budet: i ryby jeja jako ryby morja velikago, množestvo mnogo zelo.
11 I vo ischode jeja i vo obraščenii jeja i v vozvyšenii jeja meliny jeja ne izceljatsja, v sol vdadutsja:
12 i nad reku vzydet, i na breze jeja oba poly, vsjakoje drevo jadomoje ne obetšaet u neja, ni oskudejet plod jego, novosti svojeja pervyj plod prineset, ibo vody ich sija ot svjatych ischoďat, i budet plod ich v sneď i prozjabenije ich vo zdravije.
13 Sice glagolet Gospoď Bog: sija predely nasledite zemli, dvunadesjati plemenom synov Izrailevych priloženije uža.
14 I nasledite ju kijždo, jakože brat jego, na ňuže vozdvigoch ruku Moju, ježe dati ju otcem ich, i padet zemlja sija vam v nasledije.
15 I sii predely zemli na sever, ot morja velikago schoďaščago i otdeljajuščago vchod Imaseldam,
16 Maavfiras, Jevramiliam srede predel Damaskovych i srede predel Imafovych, dvory Savnani, iže suť vyše predel Avranitidskich.
17 Sii predely ot morja: ot dvora Jenanova, predely Damaskovy, i jaže k severu, i predel Jemafov, i predel seversk.
18 I jaže na vostoki: meždu Avranitidoju i meždu Damaskom, i meždu Galaaditidoju i meždu zemleju Izrailevoju, Iordan delit k morju, ježe na vostoki finikov: sija na vostoki.
19 I jaže k jugu i livu: ot Femana i finikov daže do vody Marimof-Kadim, prodolžajuščejesja k morju velikomu.
20 Sija strana juga i liva, sija strana morja velikago razdeljaet daže prjamo vchodu Imaf, daže do vchoda jego: sija suť jaže k morju Imaf.
21 I razdelite zemlju vam, plemenom Izrailevym.
22 Raspoložite ju žrebijem vam i prišelcem obitajuščym srede vas, iže rodiša syny posrede vas, i budut vam jako tuzemcy v synech Izrailevych: s vami da jaďat vo učastii srede plemen Izrailevych,
23 i budut v plemeni prišelcev, v prišelcech iže s nimi: tamo dadite učastije im,, glagolet Gospoď.

48

1 Sija že imena plemen ot načala ježe k severu, po strane schoždenija razdeljajuščago ko vchodu Imafovu dvora Jenaňa, predel Damaskov k severu po strane Imafova dvora: i budut im jaže na vostoki, daže do morja, Danovo jedino.
2 I ot predel Danovych k vostokom daže do morja, Asirovo jedino.
3 I ot predel Asirovych, ot suščich k vostokom, daže do morja, Neffalimle jedino.
4 Ot predel že Neffalimlich ot strany vostočnyja daže do strany morja, Manassiino jedino.
5 Ot predel že Manassiinych, suščich na vostoki, daže do suščich k morju, Jefremle jedino.
6 Ot predel že Jefremlich, iže na vostok, daže do morja, Ruvimle jedino.
7 Ot predel že Ruvimlich, iže na vostoki, daže do morja, Iudino jedino.
8 A ot predel Iudinych, iže k vostokom, daže do morja, budet načatok udelenija dvadesjati i pjati tysjašč širota, i dolgota jakože jedina ot častej suščich k vostokom, i daže do tech jaže k morju: i budet svjatoje posrede ich.
9 Načatok, jegože otdeljat Gospodevi, v dolgotu dvadesjať i pjať tysjašč i v širotu dvadesjať i pjať tysjašč.
10 Ot sich budet načatok svjatych žercem, k severu (v dolgotu) dvadesjať i pjať tysjašč, i k morju v širotu desjať tysjašč, i k vostoku desjať tysjašč, i na jug v dolgotu dvadesjať i pjať tysjašč: i gora svjatych budet posrede jego
11 žercem, osvjaščennym synom Sadukovym, streguščym stražby chrama, iže ne prelstišasja vo prelščenije synov Izrailevych, jakože prelstišasja leviti.
12 I budet im načatok daemyj ot načatkov zemli, svjatoje svjatych ot predel levitskich.
13 Levitom že bližňaja predelov žrečeskich, dvadesjati i pjati tysjašč v dolgotu, a v širotu desjati tysjašč: vsja dolgota dvadesjati i pjati tysjašč, a širota desjati tysjašč.
14 Da ne prodastsja ot nego, ni zamenitsja, niže otimutsja pervaja žita zemli, jako svjato jesť Gospodevi.
15 Pjať že tysjašč izbytočnych v širote dvadesjati i pjati tysjaščej, predgradije da budet gradu na vselenije i v razstojanije jego: i da budet grad srede jego.
16 I sija mery jego: ot severa četyre tysjaščy i pjať sot, i ot juga četyre tysjaščy i pjať sot, i ot vostok četyre tysjaščy i pjať sot, i ot morja četyre tysjaščy i pjať sot.
17 I da budet razstojanije gradu k severu dvustu i pjatidesjati, i k jugu dvustu i pjatidesjati, i na vostok dvustu i pjatidesjati, i k morju dvustu i pjatidesjati.
18 Izbytok že dolgoty deržaščsja načatkov svjatych desjať tysjašč k vostokom i desjať tysjašč k morju: i budut načatki svjatago, i budut žita jeja vo chleby delajuščym grad.
19 Delajuščii že grad da delajut jego ot vsech plemen Izrailevych.
20 Ves načatok dvadesjati i pjati tysjašč na dvadesjať i pjať tysjašč: četverougolno otdelite ot nego načatok svjatago, ot oderžanija gradskago,
21 a izbytok starejšine ot sego: i ot onago, ot načatkov svjatago i vo učastije grada, spredi na dvadesjať i pjať tysjašč dolgota, do predel, iže k morju i k vostokom, spredi na dvadesjať i pjať tysjašč, do predel, iže k morju, bliz častej starejšiny: i da budet načatok svjatych i osvjaščenije chrama srede jego.
22 Ot učastija že levitska i ot učastija grada, srede starejšin, budet srede predel Iudinych i srede predel Veniaminich, i starejšin da budet.
23 A izbytočnoje plemen ot suščich k vostokom daže do suščich k morju, Veniaminovo jedino.
24 Ot predel že Veniaminich k vostokom daže do strany jaže k morju, Simeone jedino.
25 Ot predel že Simeonich, ot strany jaže na vostok daže do strany jaže k morju, Issacharovo jedino.
26 A ot predel Issacharovych, ot vostokov daže do morja, Zavulone jedino.
27 Ot predel že Zavulonich, ot vostoka daže do strany morja, Gadovo jedino.
28 Ot predel že Gadovych, ot vostoka daže do livy: i budut predely jego ot juga, i vody Varimof-Kadisa, nasledija daže do morja velikago.
29 Sija zemlja, juže raspoložite žrebijem plemenom Izrailevym: i sii razdely ich, glagolet Gospoď Bog.
30 I sii ischody grada, iže k severu, četyre tysjaščy i pjať sot meroju:
31 vrata že grada po imenom plemen Izrailevych: vrata troja na sever: vrata Ruvimlja jedina, vrata že Iudina jedina i vrata Leviina jedina:
32 i na vostok četyre tysjaščy i pjať sot, i vrata troja: vrata jedina Iosifova, vrata že jedina Veniamiňa i vrata Danova jedina:
33 i jaže k jugu četyre tysjaščy i pjať sot meroju, i vrata troja: vrata jedina Simeonu, vrata že jedina Issacharu i vrata jedina Zavulonu:
34 i jaže k morju četyre tysjaščy i pjať sot meroju: vrata troja: vrata jedina Gadova, i vrata Asirova jedina i vrata Neffalimova jedina.
35 Okruglosť že osminadesjati tysjašč: ima že gradu, ot negože dne budet, Gospoď tamo budet ima jemu.

{pokazať odnu glavu na stranice}