1  2  3  4  5  6  7  8  9  10  11  12  13  14  15  16  17  18  19  20  21  22  23  24  25  26  27  28 

Evangelije ot Matfeja

Slavjanskij tekst

1

1 Kniga rodstva Iisusa Christa, Syna Davidova, Syna Avraamlja.
2 Avraam rodi Isaaka. Isaak že rodi Iakova. Iakov že rodi Iudu i bratiju jego.
3 Iuda že rodi Faresa i Zaru ot Famary. Fares že rodi Jesroma. Jesrom že rodi Arama.
4 Aram že rodi Aminadava. Aminadav že rodi Naassona. Naasson že rodi Salmona.
5 Salmon že rodi Vooza ot Rachavy. Vooz že rodi Ovida ot Rufy. Ovid že rodi Ijessea.
6 Ijessej že rodi Davida carja. David že car rodi Solomona ot Uriiny.
7 Solomon že rodi Rovoama. Rovoam že rodi Aviju. Avia že rodi Asu.
8 Asa že rodi Iosafata. Iosafat že rodi Iorama. Ioram že rodi Oziju.
9 Ozia že rodi Ioafama. Ioafam že rodi Achaza. Achaz že rodi Jezekiju.
10 Jezekia že rodi Manassiju. Manassia že rodi Amona. Amon že rodi Iosiju.
11 Iosia že rodi Ijechoniju i bratiju jego, v preselenije Vavilonskoje (v nekiich greč.: Iosia že rodi Ioakima i bratiju jego. Ioakim že rodi Ijechoniju v preselenije Vavilonskoje.) .
12 Po preselenii že Vavilonstem, Ijechonia rodi Salafiilja. Salafiil že rodi Zorovavelja.
13 Zorovavel že rodi Aviuda. Aviud že rodi Jeliakima. Jeliakim že rodi Azora.
14 Azor že rodi Sadoka. Sadok že rodi Achima. Achim že rodi Jeliuda.
15 Jeliud že rodi Jeleazara. Jeleazar že rodi Matfana. Matfan že rodi Iakova.
16 Iakov že rodi Iosifa, muža Mariina, iz Nejaže rodisja Iisus, glagolemyj Christos.
17 Vsech že rodov ot Avraama do Davida rodove četyrenadesjate: i ot Davida do preselenija Vavilonskago rodove četyrenadesjate: i ot preselenija Vavilonskago do Christa rodove četyrenadesjate.
18 Iisus Christovo Roždestvo sice be: obručennej bo byvši Materi Jego Marii Iosifovi, prežde daže ne snitisja ima, obretesja imušči vo čreve ot Ducha Svjata.
19 Iosif že muž Jeja, praveden syj i ne choťja Jeja obličiti, voschote taj pustiti Ju.
20 Sija že jemu pomyslivšu, se, Angel Gospodeň vo sne javisja jemu, glagolja: Iosife, syne Davidov, ne ubojsja prijati Mariam ženy tvojeja: roždšejebosja v Nej, ot Ducha jesť Svjata:
21 rodit že Syna, i narečeši ima Jemu Iisus: Toj bo spaset ljudi Svoja ot grech ich.
22 Sije že vse bysť, da sbudetsja rečennoje ot Gospoda prorokom, glagoljuščim:
23 se, Deva vo čreve priimet i rodit Syna, i narekut ima Jemu Jemmanuil, ježe jesť skazaemo: s nami Bog.
24 Vostav že Iosif ot sna, sotvori jakože povele jemu Angel Gospodeň, i prijat ženu svoju,
25 i ne znajaše Jeja, dondeže rodi Syna Svojego pervenca, i nareče ima Jemu Iisus.

2

1 Iisusu že roždšusja v Viflejeme Iudejstem vo dni Iroda carja, se, volsvi ot vostok priidoša vo Ijerusalim, glagoljušče:
2 gde jesť roždejsja Car Iudejskij? Videchom bo zvezdu Jego na vostoce i priidochom poklonitisja Jemu.
3 Slyšav že Irod car smutisja, i ves Ijerusalim s nim.
4 I sobrav vsja pervosvjaščenniki i knižniki ljudskija, voprošaše ot nich: gde Christos raždaetsja?
5 Oni že rekoša jemu: v Viflejeme Iudejstem, tako bo pisano jesť prorokom:
6 i ty, Viflejeme, zemle Iudova, ni čimže menši jesi vo vladykach Iudovych: iz tebe bo izydet Vožď, Iže upaset ljudi Moja Izrailja.
7 Togda Irod taj prizva volchvy, i ispytovaše ot nich vrema javlšijasja zvezdy,
8 i poslav ich v Viflejem, reče: šedše ispytajte izvestno o Otročati: jegda že obrjaščete, vozvestite mi, jako da i az šed pokloňusja Jemu.
9 Oni že poslušavše carja, idoša. I se, zvezda, juže videša na vostoce, iďaše pred nimi, dondeže prišedši sta verchu, ideže be Otroča.
10 Videvše že zvezdu, vozradovašasja radostiju velijeju zelo,
11 i prišedše v chraminu, videša Otroča s Marijeju Materiju Jego, i padše poklonišasja Jemu: i otverzše sokrovišča svoja, prinesoša Jemu dary, zlato i livan i smirnu.
12 I vesť prijemše vo sne ne vozvratitisja ko Irodu, inym putem otidoša vo stranu svoju.
13 Otšedšym že im, se, Angel Gospodeň vo sne javisja Iosifu, glagolja: vostav poimi Otroča i Mater Jego, i beži vo Jegipet, i budi tamo, dondeže reku ti: choščet bo Irod iskati Otročate, da pogubit Je.
14 On že vostav, pojat Otroča i Mater Jego noščiju, i otide vo Jegipet,
15 i be tamo do umertvija Irodova: da sbudetsja rečennoje ot Gospoda prorokom, glagoljuščim: ot Jegipta vozzvach Syna Mojego.
16 Togda Irod videv, jako porugan bysť ot volchvov, razgnevasja zelo i poslav izbi vsja deti suščyja v Viflejeme i vo vsech predelech jego, ot dvoju letu i nižajše, po vremeni, ježe izvestno ispyta ot volchvov.
17 Togda sbystsja rečennoje Ijeremijem prorokom, glagoljuščim:
18 glas v Rame slyšan bysť, plač i rydanije i vopl mnog: Rachil plačuščisja čad svoich, i ne choťjaše utešitisja, jako ne suť.
19 Umeršu že Irodu, se, Angel Gospodeň vo sne javisja Iosifu vo Jegipte,
20 glagolja: vostav poimi Otroča i Mater Jego I idi v zemlju Izrailevu, izomroša bo iščuščii duši Otročate.
21 On že vostav, pojat Otroča i Mater Jego i priide v zemlju Izrailevu.
22 Slyšav že, jako Archelaj carstvujet vo Iudei vmesto Iroda otca svojego, ubojasja tamo iti: vesť že prijem vo sne, otide v predely Galilejskija
23 i prišed vselisja vo grade naricaemem Nazaret: jako da sbudetsja rečennoje proroki, jako Nazorej narečetsja.

3

1 Vo dni že ony priide Ioann Krestitel, propovedaja v pustyni Iudejstej
2 i glagolja: pokajtesja, približibosja Carstvije Nebesnoje.
3 Sej bo jesť rečennyj Isaijem prorokom, glagoljuščim: glas vopijuščago v pustyni: ugotovajte puť Gospodeň, pravy tvorite stezi Jego.
4 Sam že Ioann imaše rizu svoju ot vlas velblužď i pojas usmen o čreslech svoich: sneď že jego be pružije i med divij.
5 Togda ischoždaše k nemu Ijerusalima, i vsja Iudea, i vsja strana Iordanskaja,
6 i kreščachusja vo Iordane ot nego, ispovedajušče grechi svoja.
7 Videv že (Ioann) mnogi farisei i saddukei grjaduščyja na kreščenije jego, reče im: roždenija jechidnova, kto skaza vam bežati ot buduščago gneva?
8 Sotvorite ubo plod dostoin pokajanija,
9 i ne načinajte glagolati v sebe: otca imamy Avraama: glagolju bo vam, jako možet Bog ot kamenija sego vozdvignuti čada Avraamu:
10 uže bo i sekira pri koreni dreva ležit: vsjako ubo drevo, ježe ne tvorit ploda dobra, posekaemo byvaet i vo ogň vmetaemo:
11 az ubo kreščaju vy vodoju v pokajanije: Grjadyj že po mne kreplij mene jesť, Jemuže nesm dostoin sapogi ponesti: Toj vy krestit Duchom Svjatym i ognem:
12 jemuže lopata v ruce Jego, i otrebit gumno Svoje, i soberet pšenicu Svoju v žitnicu, plevy že sožžet ognem negasajuščim.
13 Togda prichodit Iisus ot Galilei na Iordan ko Ioannu krestitisja ot nego.
14 Ioann že vozbraňaše Jemu, glagolja: az trebuju Toboju krestitisja, i Ty li grjadeši ko mne?
15 Otveščav že Iisus reče k nemu: ostavi nyne: tako bo podobaet nam ispolniti vsjaku pravdu. Togda ostavi Jego.
16 I krestivsja Iisus vzyde abije ot vody: i se, otverzošasja Jemu nebesa, i vide Ducha Božija schoďašča jako golubja i grjadušča na Nego.
17 I se, glas s nebese glagolja: Sej jesť Syn Moj vozljublennyj, o Nemže blagovolich.

4

1 Togda Iisus vozveden bysť Duchom v pustyňu iskusitisja ot diavola,
2 i postivsja dnij četyredesjať i noščij četyredesjať, posledi vzalka.
3 I pristupl k Nemu iskusitel reče: ašče Syn jesi Božij, rcy, da kamenije sije chleby budut.
4 On že otveščav reče: pisano jesť: ne o chlebe jedinem živ budet čelovek, no o vsjacem glagolgole ischoďaščem izo ust Božiich.
5 Togda pojat Jego diavol vo svjatyj grad, i postavi Jego na krile cerkovnem,
6 i glagola Jemu: ašče Syn jesi Božij, verzisja nizu: pisano bo jesť, jako Angelom Svoim zapovesť o Tebe (sochraniti Ťja), i na rukach vozmut Ťja, da ne kogda pretkneši o kameň nogu Tvoju.
7 Reče (že) jemu Iisus: paki pisano jesť: ne iskusiši Gospoda Boga tvojego.
8 Paki pojat Jego diavol na goru vysoku zelo, i pokaza Jemu vsja carstvija mira i slavu ich,
9 i glagola Jemu: sija vsja Tebe dam, ašče pad poklonišimisja.
10 Togda glagola jemu Iisus: idi za Mnoju, satano: pisano bo jesť: Gospodu Bogu tvojemu poklonišisja i Tomu jedinomu poslužiši.
11 Togda ostavi Jego diavol, i se, Angeli pristupiša i služachu Jemu.
12 Slyšav že Iisus, jako Ioann predan bysť, otide v Galileju,
13 i ostavl Nazaret, prišed vselisja v Kapernaum v pomorije, v predelech Zavulonich i Neffalimlich:
14 da sbudetsja rečennoje Isaijem prorokom, glagoljuščim:
15 zemlja Zavuloňa i zemlja Neffalimlja, puť morja ob on pol Iordana, Galilea jazyk,
16 ljudije seďaščii vo tme videša svet velij, i seďaščym v strane i seni smertnej, svet vozsija im.
17 Ottole načat Iisus propovedati i glagolati: pokajtesja, približisja bo Carstvo Nebesnoje.
18 Choďa že pri mori Galilejstem, vide dva brata, Simona glagolemago Petra, i Andrea brata jego, vmetajušča mreži v more, besta bo rybarja:
19 i glagola ima: grjadita po Mne, i sotvorju vy lovca čelovekom.
20 Ona že abije ostavlša mreži, po Nem idosta.
21 I prešed ottudu, vide ina dva brata, Iakova Zevedejeva, i Ioanna brata jego, v korabli s Zevedeom otcem jeju, zavjazujušča mreži svoja, i vozzva ja.
22 Ona že abije ostavlša korabl i otca svojego, po Nem idosta.
23 I prochoždaše vsju Galileju Iisus, učja na sonmiščich ich i propovedaja Jevangelije Carstvija, izceljaja vsjak nedug i vsjaku jazju v ljudech.
24 I izyde sluch Jego po vsej Sirii: i privedoša k Nemu vsja boljaščyja, različnymi nedugi i strasťmi oderžimy, i besny, i mesjačnyja, i razslablennyja (žilami): i izceli ich.
25 I po Nem idoša narodi mnozi ot Galilei i desjati grad, i ot Ijerusalima i Iudei, i so onago polu Iordana.

5

1 Uzrev že narody, vzyde na goru: i sedšu Jemu, pristupiša k Nemu učenicy Jego.
2 I otverz usta Svoja, učaše ich, glagolja:
3 blaženi niščii duchom: jako tech jesť Carstvije Nebesnoje.
4 Blaženi plačuščii: jako tii utešatsja.
5 Blaženi krotcyi: jako tii nasleďat zemlju.
6 Blaženi alčuščii i žažduščii pravdy: jako tii nasyťjatsja.
7 Blaženi milostivii: jako tii pomilovani budut.
8 Blaženi čestii serdcem: jako tii Boga uzrjat.
9 Blaženi mirotvorcy: jako tii synove Božii narekutsja.
10 Blaženi izgnani pravdy radi: jako tech jesť Carstvije Nebesnoje.
11 Blaženi jeste, jegda ponosjat vam, i iždenut, i rekut vsjak zol glagol na vy lžušče, Mene radi:
12 radujtesja i veselitesja, jako mzda vaša mnoga na nebesech: tako bo izgnaša proroki, iže (beša) prežde vas.
13 Vy jeste sol zemli: ašče že sol obujaet, čim osolitsja? Ni vo čtože budet ktomu, točiju da izsypana budet von i popiraema čeloveki.
14 Vy jeste svet mira: ne možet grad ukrytisja verchu gory stoja:
15 niže vžigajut svetilnika i postavljajut jego pod spudom, no na sveščnice, i svetit vsem, iže v chramine (suť).
16 Tako da prosvetitsja svet vaš pred čeloveki, jako da viďat vaša dobraja dela i proslavjat Otca vašego, Iže na nebesech.
17 (Da) ne mnite, jako priidoch razoriti zakon, ili proroki: ne priidoch razoriti, no ispolniti.
18 Amiň bo glagolju vam: dondeže prejdet nebo i zemlja, iota jedina, ili jedina čerta ne prejdet ot zakona, dondeže vsja budut.
19 Iže ašče razorit jedinu zapovedij sich malych i naučit tako čeloveki, mnij narečetsja v Carstvii Nebesnem: a iže sotvorit i naučit, sej velij narečetsja v Carstvii Nebesnem.
20 Glagolju bo vam, jako ašče ne izbudet pravda vaša pače knižnik i farisej, ne vnidete v Carstvije Nebesnoje.
21 Slyšaste, jako rečeno bysť drevnim: ne ubiješi: iže (bo) ašče ubijet, povinen jesť sudu.
22 Az že glagolju vam, jako vsjak gnevajajsja na brata svojego vsuje povinen jesť sudu: iže bo ašče rečet bratu svojemu: raka, povinen jesť sonmišču: a iže rečet: urode, povinen jesť gejenne ognennej.
23 Ašče ubo prineseši dar tvoj ko oltarju i tu pomaneši, jako brat tvoj imať nečto na ťja:
24 ostavi tu dar tvoj pred oltarem i šed prežde smirisja s bratom tvoim, i togda prišed prinesi dar tvoj.
25 Budi uveščavajasja s sopernikom tvoim skoro, dondeže jesi na puti s nim, da ne predast tebe sopernik sudii, i sudija ťja predast sluze, i v temnicu vveržen budeši:
26 amiň glagolju tebe: ne izydeši ottudu, dondeže vozdasi poslednij kodrant.
27 Slyšaste, jako rečeno bysť drevnim: ne preljuby sotvoriši.
28 Az že glagolju vam, jako vsjak, iže vozzrit na ženu ko ježe voždeleti jeja, uže ljubodejstvova s neju v serdcy svojem:
29 ašče že oko tvoje desnoje soblažňaet ťja, izmi je i verzi ot sebe: une bo ti jesť, da pogibnet jedin ot ud tvoich, a ne vse telo tvoje vverženo budet v gejennu (ognennuju):
30 i ašče desnaja tvoja ruka soblažňaet ťja, usecy ju i verzi ot sebe: une bo ti jesť, da pogibnet jedin ot ud tvoich, a ne vse telo tvoje vverženo budet v gejennu.
31 Rečeno že bysť, jako iže ašče pustit ženu svoju, da dast jej knigu raspustnuju.
32 Az že glagolju vam, jako vsjak otpuščajaj ženu svoju, razve slovese ljubodejnago, tvorit ju preljubodejstvovati: i iže puščenicu pojmet, preljubodejstvujet.
33 Paki slyšaste, jako rečeno bysť drevnim: ne vo lžu klenešisja, vozdasi že Gospodevi kljatvy tvoja.
34 Az že glagolju vam ne kljatisja vsjako: ni nebom, jako prestol jesť Božij:
35 ni zemleju, jako podnožije jesť nogama Jego: ni Ijerusalimom, jako grad jesť velikago Carja:
36 niže glavoju tvojeju klenisja, jako ne možeši vlasa jedinago bela ili černa sotvoriti:
37 budi že slovo vaše: jej, jej: ni, ni: lišše že seju ot neprijazni jesť.
38 Slyšaste, jako rečeno bysť: oko za oko, i zub za zub.
39 Az že glagolju vam ne protivitisja zlu: no ašče ťja kto udarit v desnuju tvoju lanitu, obrati jemu i druguju:
40 i choťjaščemu suditisja s toboju i rizu tvoju vzjati, otpusti jemu i sračicu:
41 i ašče kto ťja pojmet po sile poprišče jedino, idi s nim dva.
42 Prosjaščemu u tebe daj, i choťjaščago ot tebe zajati ne otvrati.
43 Slyšaste, jako rečeno jesť: vozljubiši iskrenňago tvojego i voznenavidiši vraga tvojego.
44 Az že glagolju vam: ljubite vragi vašja, blagoslovite klenuščyja vy, dobro tvorite nenaviďaščym vas, i molitesja za tvorjaščich vam napasť i izgoňaščyja vy,
45 jako da budete synove Otca vašego, Iže jesť na nebesech: jako solnce Svoje sijaet na zlyja i blagija i doždit na pravednyja i na nepravednyja.
46 Ašče bo ljubite ljubjaščich vas, kuju mzdu imate? Ne i mytari li tožde tvorjat?
47 I ašče celujete drugi vašja tokmo, čto lišše tvorite? Ne i jazyčnicy li takožde tvorjat?
48 Budite ubo vy soveršeni, jakože Otec vaš Nebesnyj soveršen jesť.

6

1 Vnemlite milostyni vašeja ne tvoriti pred čeloveki, da vidimi budete imi: ašče li že ni, mzdy ne imate ot Otca vašego, Iže jesť na nebesech.
2 Jegda ubo tvoriši milostyňu, ne vostrubi pred soboju, jakože licemeri tvorjat v sonmiščich i v stognach, jako da proslavjatsja ot čelovek. Amiň glagolju vam, vosprijemljut mzdu svoju.
3 Tebe že tvorjašču milostyňu, da ne uvesť šujca tvoja, čto tvorit desnica tvoja,
4 jako da budet milostyňa tvoja v tajne: i Otec tvoj, viďaj v tajne, toj vozdast tebe jave.
5 I jegda molišisja, ne budi jakože licemeri, jako ljubjat v sonmiščich i v stognach putij stojašče molitisja, jako da javjatsja čelovekom. Amiň glagolju vam, jako vosprijemljut mzdu svoju.
6 Ty že, jegda molišisja, vnidi v kleť tvoju, i zatvoriv dveri tvoja, pomolisja Otcu tvojemu, Iže v tajne: i Otec tvoj, viďaj v tajne, vozdast tebe jave.
7 Moljaščesja že ne lišše glagolite, jakože jazyčnicy: mňat bo, jako vo mnogoglagolanii svojem uslyšani budut:
8 ne podobitesja ubo im: vesť bo Otec vaš, ichže trebujete, prežde prošenija vašego.
9 Sice ubo molitesja vy: Otče naš, iže jesi na nebesech, da svjatitsja ima Tvoje:
10 da priidet Carstvije Tvoje: da budet volja Tvoja, jako na nebesi, i na zemli:
11 chleb naš nasuščnyj dažď nam dnes:
12 i ostavi nam dolgi našja, jako i my ostavljaem dolžnikom našym:
13 i ne vvedi nas v napasť, no izbavi nas ot lukavago: jako Tvoje jesť Carstvije i sila i slava vo veki. Amiň.
14 Ašče bo otpuščaete čelovekom sogrešenija ich, otpustit i vam Otec vaš Nebesnyj:
15 ašče li ne otpuščaete čelovekom sogrešenija ich, ni Otec vaš otpustit vam sogrešenij vašich.
16 Jegda že postitesja, ne budite jakože licemeri setujušče: pomračajut bo lica svoja, jako da javjatsja čelovekom posťjaščesja. Amiň glagolju vam, jako vosprijemljut mzdu svoju.
17 Ty že posťjasja pomaži glavu tvoju, i lice tvoje umyj,
18 jako da ne javišisja čelovekom posťjasja, no Otcu tvojemu, Iže v tajne: i Otec tvoj, viďaj v tajne, vozdast tebe jave.
19 Ne skryvajte sebe sokrovišč na zemli, ideže červ i tlja tlit, i ideže tatije podkopyvajut i kradut:
20 skryvajte že sebe sokrovišče na nebesi, ideže ni červ, ni tlja tlit, i ideže tatije ne podkopyvajut, ni kradut:
21 ideže bo jesť sokrovišče vaše, tu budet i serdce vaše.
22 Svetilnik telu jesť oko. Ašče ubo budet oko tvoje prosto, vse telo tvoje svetlo budet:
23 ašče li oko tvoje lukavo budet, vse telo tvoje temno budet. Ašče ubo svet, iže v tebe, tma jesť, to tma kolmi?
24 Niktože možet dvema gospodinoma rabotati: ljubo jedinago vozljubit, a drugago voznenavidit: ili jedinago deržitsja, o druzem že neraditi načnet. Ne možete Bogu rabotati i mamone.
25 Sego radi glagolju vam: ne pecytesja dušeju vašeju, čto jaste, ili čto pijete: ni telom vašim, vo čto oblečetesja. Ne duša li bolši jesť pišči, i telo odeždi?
26 Vozzrite na pticy nebesnyja, jako ne sejut, ni žnut, ni sobirajut v žitnicy, i Otec vaš Nebesnyj pitaet ich. Ne vy li pače lučši ich jeste?
27 Kto že ot vas pekijsja možet priložiti vozrastu svojemu lakoť jedin?
28 I o odeždi čto pečetesja? Smotrite krin selnych, kako rastut: ne truždajutsja, ni prjadut:
29 glagolju že vam, jako ni Solomon vo vsej slave svojej oblečesja, jako jedin ot sich:
30 ašče že seno selnoje, dnes sušče i utre v pešč vmetaemo, Bog tako odevaet, ne mnogo li pače vas, maloveri?
31 Ne pecytesja ubo, glagoljušče: čto jamy, ili čto pijem, ili čim odeždemsja?
32 Vsech bo sich jazycy iščut: vesť bo Otec vaš Nebesnyj, jako trebujete sich vsech.
33 Iščite že prežde Carstvija Božija i pravdy Jego, i sija vsja priložatsja vam.
34 Ne pecytesja ubo na utrej, utrenij bo soboju pečetsja: dovlejet dnevi zloba jego.

7

1 Ne sudite, da ne sudimi budete:
2 imže bo sudom sudite, suďat vam: i v ňuže meru merite, vozmeritsja vam.
3 Čto že vidiši sučec, iže vo oce brata tvojego, bervna že, ježe jesť vo oce tvojem, ne čuješi?
4 Ili kako rečeši bratu tvojemu: ostavi, da izmu sučec iz očese tvojego: i se, bervno vo oce tvojem?
5 Licemere, izmi perveje bervno iz očese tvojego, i togda uzriši izjati sučec iz očese brata tvojego.
6 Ne dadite svjataja psom, ni pometajte biser vašich pred svinijami, da ne poperut ich nogami svoimi i vraščšesja rastorgnut vy.
7 Prosite, i dastsja vam: iščite, i obrjaščete: tolcyte, i otverzetsja vam:
8 vsjak bo prosjaj prijemlet, i iščjaj obretaet, i tolkuščemu otverzetsja.
9 Ili kto jesť ot vas čelovek, jegože ašče vosprosit syn jego chleba, jeda kameň podast jemu?
10 Ili ašče ryby prosit, jeda zmiju podast jemu?
11 Ašče ubo vy, lukavi sušče, umejete dajanija blaga dajati čadom vašym, kolmi pače Otec vaš Nebesnyj dast blaga prosjaščym u Nego.
12 Vsja ubo, jelika ašče choščete, da tvorjat vam čelovecy, tako i vy tvorite im: se bo jesť zakon i prorocy.
13 Vnidite uzkimi vraty: jako prostrannaja vrata i širokij puť vvoďaj v pagubu, i mnozi suť vchoďaščii im:
14 čto uzkaja vrata, i tesnyj puť vvoďaj v život, i malo ich jesť, iže obretajut jego.
15 Vnemlite že ot lživych prorok, iže prichoďat k vam vo odeždach ovčich, vnutr že suť volcy chiščnicy:
16 ot plod ich poznaete ich. Jeda objemljut ot ternija grozdy, ili ot repija smokvy?
17 Tako vsjako drevo dobroje plody dobry tvorit, a zloje drevo plody zly tvorit:
18 ne možet drevo dobro plody zly tvoriti, ni drevo zlo plody dobry tvoriti.
19 Vsjako ubo drevo, ježe ne tvorit ploda dobra, posekajut je i vo ogň vmetajut.
20 Temže ubo ot plod ich poznaete ich.
21 Ne vsjak glagoljaj Mi: Gospodi, Gospodi, vnidet v Carstvije Nebesnoje: no tvorjaj volju Otca Mojego, Iže jesť na nebesech.
22 Mnozi rekut Mne vo on deň: Gospodi, Gospodi, ne v Tvoje li ima proročestvovachom, i Tvoim imenem besy izgonichom, i Tvoim imenem sily mnogi sotvorichom?
23 I togda ispovem im, jako nikoliže znach vas: otidite ot Mene, delajuščii bezzakonije.
24 Vsjak ubo, iže slyšit slovesa Moja sija i tvorit ja, upodoblju jego mužu mudru, iže sozda chraminu svoju na kameni:
25 i snide dožď, i priidoša reki, i vozvejaša vetri, i napadoša na chraminu tu: i ne padesja, osnovana bo be na kameni.
26 I vsjak slyšaj slovesa Moja sija, i ne tvorja ich, upodobitsja mužu urodivu, iže sozda chraminu svoju na pesce:
27 i snide dožď, i priidoša reki, i vozvejaša vetri, i oprošasja chramine toj, i padesja: i be razrušenije jeja velije.
28 I bysť jegda skonča Iisus slovesa sija, divljachusja narodi o učenii Jego:
29 be bo učja ich jako vlasť imeja, i ne jako knižnicy (i fariseje).

8

1 Sšedšu že Jemu s gory, vsled Jego iďachu narodi mnozi.
2 I se, prokažen prišed klaňašesja Jemu, glagolja: Gospodi, ašče choščeši, možeši ma očistiti.
3 I proster ruku Iisus, kosnusja jemu, glagolja: chošču, očistisja. I abije očistisja jemu prokaza.
4 I glagola jemu Iisus: vižď, ni komuže povežď: no šed pokažisja ijereovi i prinesi dar, jegože povele (v zakone) Moisej, vo svidetelstvo im.
5 Všedšu že Jemu v Kapernaum, pristupi k Nemu sotnik, molja Jego
6 i glagolja: Gospodi, otrok moj ležit v domu razslablen, ljute stražda.
7 I glagola jemu Iisus: Az prišed izcelju jego.
8 I otveščav sotnik, reče (Emu): Gospodi, nesm dostoin, da pod krov moj vnideši: no tokmo rcy slovo, i izcelejet otrok moj:
9 ibo az čelovek jesm pod vlastiju, imyj pod soboju voiny: i glagolju semu: idi, i idet: i drugomu: priidi, i prichodit: i rabu mojemu: sotvori sije, i sotvorit.
10 Slyšav že Iisus, udivisja, i reče grjaduščym po Nem: amiň glagolju vam: ni vo Izraili toliki very obretoch.
11 Glagolju že vam, jako mnozi ot vostok i zapad priidut i vozljagut so Avraamom i Isaakom i Iakovom vo Carstvii Nebesnem:
12 synove že carstvija izgnani budut vo tmu kromešňuju: tu budet plač i skrežet zubom.
13 I reče Iisus sotniku: idi, i jakože veroval jesi, budi tebe. I izcele otrok jego v toj čas.
14 I prišed Iisus v dom Petrov, vide tešču jego ležašču i ognem žegomu,
15 i prikosnusja ruce jeja, i ostavi ju ogň: i vosta i služaše jemu.
16 Pozde že byvšu, privedoša k Nemu besny mnogi: i izgna duchi slovom i vsja boljaščyja izceli:
17 da sbudetsja rečennoje Isaijem prorokom, glagoljuščim: Toj nedugi našja prijat i bolezni ponese.
18 Videv že Iisus mnogi narody okrest Sebe, povele (učenikom) iti na on pol.
19 I pristupl jedin knižnik, reče Jemu: Učitelju, idu po Tebe, amože ašče ideši.
20 Glagola jemu Iisus: lisi jazviny imut, i pticy nebesnyja gnezda: Syn že Čelovečeskij ne imať gde glavy podkloniti.
21 Drugij že ot učenik Jego reče Jemu: Gospodi, poveli mi prežde iti i pogrebsti otca mojego.
22 Iisus že reče jemu: grjadi po Mne i ostavi mertvych pogrebsti svoja mertvecy.
23 I vlezšu Jemu v korabl, po Nem idoša učenicy Jego.
24 I se, trus velik bysť v mori, jakože korablju pokryvatisja volnami: Toj že spaše.
25 I prišedše učenicy Jego vozbudiša Jego, glagoljušče: Gospodi, spasi ny, pogibaem.
26 I glagola im: čto strašlivi jeste, maloveri? Togda vostav zapreti vetrom i morju, i bysť tišina velija.
27 Čelovecy že čudišasja, glagoljušče: kto jesť Sej, jako i vetri i more poslušajut Jego?
28 I prišedšu Jemu na on pol, v stranu Gergesinskuju, sretosta Jego dva besna ot grob ischoďašča, ljuta zelo, jako ne mošči ni komu minuti putem tem.
29 I se, vozopista glagoljušča: čto nama i Tebe, Iisuse Syne Božij? Prišel jesi semo prežde vremene mučiti nas.
30 Bjaše že daleče ot neju stado svinij mnogo pasomo.
31 Besi že moljachu Jego, glagoljušče: ašče izgoniši ny, poveli nam iti v stado svinoje.
32 I reče im: idite. Oni že izšedše idoša v stado svinoje: i se, (abije) ustremisja stado vse po bregu v more, i utopoša v vodach.
33 Pasuščii že bežaša, i šedše vo grad, vozvestiša vsja, i o besnoju.
34 I se, ves grad izyde v sretenije Iisusovi: i videvše Jego, moliša, jako daby prešel ot predel ich.

9

1 I vlez v korabl, prejde i priide vo Svoj grad.
2 I se, prinesoša Jemu razslablena (žilami), na odre ležašča: i videv Iisus veru ich, reče razslablennomu: derzaj, čado, otpuščajutsja ti gresi tvoi.
3 I se, necyi ot knižnik reša v sebe: Sej chulit.
4 I videv Iisus pomyšlenija ich, reče: vskuju vy myslite lukavaja v serdcach svoich?
5 Čto bo jesť udobeje rešči: otpuščajutsja ti gresi: ili rešči: vostani i chodi?
6 No da uveste, jako vlasť imať Syn Čelovečeskij na zemli otpuščati grechi: togda glagola razslablennomu: vostani, vozmi tvoj odr i idi v dom tvoj.
7 I vostav, (vzem odr svoj,) ide v dom svoj.
8 Videvše že narodi čudišasja i proslaviša Boga, davšago vlasť takovuju čelovekom.
9 I prechoďa Iisus ottudu, vide čeloveka seďašča na mytnice, Matfea glagolema: i glagola jemu: po Mne grjadi. I vostav po Nem ide.
10 I bysť Jemu vozležašču v domu, i se, mnozi mytari i grešnicy prišedše vozležachu so Iisusom i so učeniki Jego.
11 I videvše fariseje, glagolachu učenikom Jego: počto s mytari i grešniki Učitel vaš jast i pijet?
12 Iisus že slyšav reče im: ne trebujut zdravii vrača, no boljaščii:
13 šedše že naučitesja, čto jesť: milosti chošču, a ne žertvy? Ne priidoch bo prizvati pravedniki, no grešniki na pokajanije.
14 Togda pristupiša k Nemu učenicy Ioannovy, glagoljušče: počto my i fariseje postimsja mnogo, učenicy že Tvoi ne posťjatsja?
15 I reče im Iisus: jeda mogut synove bračnii plakati, jeliko vrema s nimi jesť ženich? Priidut že dnije, jegda otimetsja ot nich ženich, i togda posťjatsja.
16 Niktože bo pristavljaet pristavlenija plata nebelena rize vetse: vozmet bo končinu svoju ot rizy, i gorša dira budet.
17 Niže vlivajut vina nova v mechi vetchi: ašče li že ni, to prosaďatsja mesi, i vino prolijetsja, i mesi pogibnut: no vlivajut vino novo v mechi novy, i oboje sobljudetsja.
18 Sija Jemu glagoljušču k nim, se, kňaz nekij prišed klaňašesja Jemu, glagolja, jako dšči moja nyne umre: no prišed vozloži na ňu ruku Tvoju, i oživet.
19 I vostav Iisus po nem ide, i učenicy Jego.
20 I se, žena krovotočiva dvanadesjate let, pristuplši sozadi, prikosnusja voskriliju rizy Jego,
21 glagolaše bo v sebe: ašče tokmo prikosnusja rize Jego, spasena budu.
22 Iisus že obraščsja i videv ju, reče: derzaj, dšči, vera tvoja spase ťja. I spasena bysť žena ot časa togo.
23 I prišed Iisus v dom kňaž, i videv sopcy i narod molvjašč,
24 glagola im: otidite, ne umre bo devica, no spit. I rugachusja Jemu.
25 Jegda že izgnan bysť narod, všed jat ju za ruku: i vosta devica.
26 I izyde vesť sija po vsej zemli toj.
27 I prechoďašču ottudu Iisusovi, po Nem idosta dva slepca, zovušča i glagoljušča: pomiluj ny, (Iisuse) syne Davidov.
28 Prišedšu že Jemu v dom, pristupista k Nemu slepca, i glagola ima Iisus: verujeta li, jako mogu sije sotvoriti? Glagolasta Jemu: jej, Gospodi.
29 Togda prikosnusja očiju ich, glagolja: po vere vaju budi vama.
30 I otverzostasja oči ima: i zapreti ima Iisus, glagolja: bljudita, da niktože uvesť.
31 Ona že izšedša proslavista Jego po vsej zemli toj.
32 Tema že ischoďaščema, se, privedoša k Nemu čeloveka nema besnujema.
33 I izgnanu besu, proglagola nemyj. I divišasja narodi, glagoljušče, jako nikoliže javisja tako vo Izraili.
34 Fariseje že glagolachu: o kňazi besovstem izgonit besy.
35 I prochoždaše Iisus grady vsja i vesi, učja na sonmiščich ich, i propovedaja Jevangelije Carstvija, i celja vsjak nedug i vsjaku jazju v ljudech.
36 Videv že narody, miloserdova o nich, jako bjachu smateni i otverženi, jako ovcy ne imuščyja pastyrja.
37 Togda glagola učenikom Svoim: žatva ubo mnoga, delatelej že malo:
38 molitesja ubo Gospodinu žatvy, jako da izvedet delateli na žatvu Svoju.

10

1 I prizva obanadesjať učeniki Svoja, dade im vlasť na dusech nečistych, jako da izgoňat ich, i celiti vsjak nedug i vsjaku bolezň.
2 Dvanadesjatich že Apostolov imena suť sija: pervyj Simon, iže naricaetsja Petr, i Andrej brat jego: Iakov Zevedejev i Ioann brat jego:
3 Filipp i Varfolomej: Foma i Matfej mytar: Iakov Alfejev i Levvej, narečennyj Faddej:
4 Simon Kananit i Iuda Iskariotskij, iže i predade Jego.
5 Sija obanadesjať posla Iisus, zapoveda im, glagolja: na puť jazyk ne idite i vo grad Samarjanskij ne vnidite:
6 idite že pače ko ovcam pogibšym domu Izraileva:
7 choďašče že propovedujte, glagoljušče, jako približisja Carstvije Nebesnoje:
8 boljaščyja izceljajte, prokažennyja očiščajte, mertvyja voskrešajte, besy izgoňajte: tune prijaste, tune dadite.
9 Ne sťjažite zlata, ni srebra, ni medi pri pojasech vašich,
10 ni piry v puť, ni dvoju rizu, ni sapog, ni žezla: dostoin bo jesť delatel mzdy svojeja.
11 V oňže ašče (koliždo) grad ili ves vnidete, ispytajte, kto v nem dostoin jesť, i tu prebudite, dondeže izydete:
12 vchoďašče že v dom celujte jego, glagoljušče: mir domu semu:
13 i ašče ubo budet dom dostoin, priidet mir vaš naň: ašče li že ne budet dostoin, mir vaš k vam vozvratitsja.
14 I iže ašče ne priimet vas, niže poslušaet sloves vašich, ischoďašče iz domu ili iz grada togo, ottrjasite prach nog vašich:
15 amiň glagolju vam: otradneje budet zemli Sodomstej i Gomorrstej v deň sudnyj, neže gradu tomu.
16 Se, Az posylaju vas jako ovcy posrede volkov: budite ubo mudri jako zmija, i celi jako golubije.
17 Vnemlite že ot čelovek: predaďat bo vy na sonmy, i na soboriščich ich bijut vas,
18 i pred vladyki že i cari vedeni budete Mene radi, vo svidetelstvo im i jazykom.
19 Jegda že predajut vy, ne pecytesja, kako ili čto vozglagolete: dastbosja vam v toj čas, čto vozglagolete:
20 ne vy bo budete glagoljuščii, no Duch Otca vašego glagoljaj v vas.
21 Predast že brat brata na smerť, i otec čado: i vostanut čada na roditeli i ubijut ich:
22 i budete nenavidimi vsemi imene Mojego radi: preterpevyj že do konca, toj spasen budet.
23 Jegda že goňat vy vo grade sem, begajte v drugij. Amiň bo glagolju vam: ne imate skončati grady Izrailevy, dondeže priidet Syn Čelovečeskij.
24 Nesť učenik nad učitelja (svojego), niže rab nad gospodina svojego:
25 dovlejet učeniku, da budet jako učitel jego, i rab jako gospoď jego. Ašče gospodina domu vejelzevula narekoša, kolmi pače domašnija jego?
26 Ne ubojtesja ubo ich: ničtože bo jesť pokroveno, ježe ne otkryetsja, i tajno, ježe ne uvedeno budet.
27 Ježe glagolju vam vo tme, rcyte vo svete: i ježe vo ušy slyšite, propovedite na krovech.
28 I ne ubojtesja ot ubivajuščich telo, duši že ne moguščich ubiti: ubojtesja že pače moguščago i dušu i telo pogubiti v gejenne.
29 Ne dve li ptice cenitesja jedinomu assariju? I ni jedina ot nich padet na zemli bez Otca vašego:
30 vam že i vlasi glavnii vsi izočteni suť:
31 ne ubojtesja ubo: mnozech ptic lučši jeste vy.
32 Vsjak ubo iže ispovesť Ma pred čeloveki, ispovem jego i Az pred Otcem Moim, iže na nebesech:
33 a iže otveržetsja Mene pred čeloveki, otvergusja jego i Az pred Otcem Moim, iže na nebesech.
34 Ne mnite, jako priidoch vovrešči mir na zemlju: ne priidoch vovrešči mir, no meč:
35 priidoch bo razlučiti čeloveka na otca svojego, i dščer na mater svoju, i nevestu na svekrov svoju.
36 I vrazi čeloveku domašnii jego.
37 Iže ljubit otca ili mater pače Mene, nesť Mene dostoin: i iže ljubit syna ili dščer pače Mene, nesť Mene dostoin:
38 i iže ne priimet kresta svojego i vsled Mene grjadet, nesť Mene dostoin.
39 Obretyj dušu svoju pogubit ju: a iže pogubit dušu svoju Mene radi, obrjaščet ju.
40 Iže vas prijemlet, Mene prijemlet: i iže prijemlet Mene, prijemlet Poslavšago Ma:
41 prijemljaj proroka vo ima proročo, mzdu proroču priimet: i prijemljaj pravednika vo ima pravedničo, mzdu pravedniču priimet:
42 i iže ašče napoit jedinago ot malych sich čašeju studeny vody tokmo, vo ima učenika, amiň glagolju vam, ne pogubit mzdy svojeja.

11

1 I bysť, jegda soverši Iisus zapovedaja obemanadesjate učenikoma Svoima, prejde ottudu učiti i propovedati vo gradech ich.
2 Ioann že slyšav vo uzilišči dela Christova, posla dva ot učenik svoich,
3 reče Jemu: Ty li jesi Grjadyj, ili inogo čaem?
4 I otveščav Iisus reče ima: šedša vozvestita Ioannovi, jaže slyšita i vidita:
5 slepii prozirajut i chromii choďat, prokažennii očiščajutsja i glusii slyšat, mertvii vostajut i niščii blagovestvujut:
6 i blažen jesť, iže ašče ne soblaznitsja o Mne.
7 Tema že ischoďaščema, načat Iisus narodom glagolati o Ioanne: česo izydoste v pustyňu videti? Trosť li vetrom koleblemu?
8 No česo izydoste videti? Čeloveka li v magki rizy oblečenna? Se, iže magkaja nosjaščii, v domech carskich suť.
9 No česo izydoste videti? Proroka li? Jej, glagolju vam, i lišše proroka.
10 Sej bo jesť, o nemže jesť pisano: se, Az posylaju Angela Mojego pred licem Tvoim, iže ugotovit puť Tvoj pred Toboju.
11 Amiň glagolju vam, ne vosta v roždennych ženami bolij Ioanna Krestitelja: mnij že vo Carstvii Nebesnem bolij jego jesť.
12 Ot dnij že Ioanna Krestitelja dosele Carstvije Nebesnoje nuditsja, i nuždnicy voschiščajut je:
13 vsi bo prorocy i zakon do Ioanna prorekoša.
14 I ašče choščete prijati, toj jesť Ilia choťjaj priiti:
15 imejaj ušy slyšati da slyšit.
16 Komu že upodoblju rod sej? Podoben jesť detem seďaščym na toržiščich, i vozglašajuščym drugom svoim
17 i glagoljuščym: piskachom vam, i ne pljasaste: plakachom vam, i ne rydaste.
18 Priide bo Ioann ni jadyj, ni pijaj: i glagoljut: besa imať.
19 Priide Syn Čelovečeskij jadyj i pijaj: i glagoljut: se, čelovek jadca i vinopijca, mytarem drug i grešnikom. I opravdisja premudrosť ot čad svoich.
20 Togda načat Iisus ponošati gradovom, v nichže byša množajšyja sily Jego, zane ne pokajašasja:
21 gore tebe, Chorazine, gore tebe, Vifsaido: jako ašče v Tire i Sidone byša sily byli byvšyja v vas, drevle ubo vo vretišči i pepele pokajalisja byša:
22 obače glagolju vam Tiru i Sidonu otradneje budet v deň sudnyj, neže vam.
23 I ty, Kapernaume, iže do nebes voznesyjsja, do ada snideši: zane ašče v Sodomech byša sily byli byvšyja v tebe, prebyli ubo byša do dnešňago dne:
24 obače glagolju vam, jako zemli Sodomstej otradneje budet v deň sudnyj, neže tebe.
25 V to vrema otveščav Iisus reče: ispovedajutisja, Otče, Gospodi nebese i zemli, jako utail jesi sija ot premudrych i razumnych i otkryl jesi ta mladencem:
26 jej, Otče, jako tako bysť blagovolenije pred Toboju.
27 Vsja Mne predana suť Otcem Moim: i niktože znaet Syna, tokmo Otec: ni Otca kto znaet, tokmo Syn, i jemuže ašče volit Syn otkryti.
28 Priidite ko Mne vsi truždajuščiisja i obremenennii, i Az upokoju vy:
29 vozmite igo Moje na sebe i naučitesja ot Mene, jako krotok jesm i smiren serdcem: i obrjaščete pokoj dušam vašym:
30 igo bo Moje blago, i brema Moje legko jesť.

12

1 V to vrema ide Iisus v subboty skvoze sejanija: učenicy že Jego vzalkaša i načaša vosterzati klasy i jasti.
2 Fariseje že videvše reša Jemu: se, učenicy Tvoi tvorjat, jegože ne dostoit tvoriti v subbotu.
3 On že reče im: neste li čli, čto sotvori David, jegda vzalka sam i suščii s nim?
4 Kako vnide v chram Božij i chleby predloženija snede, ichže ne dostojno be jemu jasti, ni suščym s nim, tokmo ijerejem jedinym?
5 Ili neste čli v zakone, jako v subboty svjaščennicy v cerkvi subboty skverňat i nepovinni suť?
6 Glagolju že vam, jako cerkve bole jesť zde:
7 ašče li byste vedali, čto jesť: milosti chošču, a ne žertvy, nikoliže ubo byste osuždali nepovinnych:
8 gospoď bo jesť i subboty Syn Čelovečeskij.
9 I prešed ottudu, priide na sonmišče ich.
10 I se, čelovek be tu, ruku imyj suchu. I voprosiša Jego, glagoljušče: ašče dostoit v subboty celiti? Da na Nego vozglagoljut.
11 On že reče im: kto jesť ot vas čelovek, iže imať ovča jedino, i ašče vpadet sije v subboty v jamu, ne imet li je i izmet?
12 Kolmi ubo lučši jesť čelovek ovčate? Temže dostoit v subboty dobro tvoriti.
13 Togda glagola čeloveku: prostri ruku tvoju. I prostre: i utverdisja cela jako drugaja.
14 Fariseje že šedše sovet sotvoriša na Nego, kako Jego pogubjat. Iisus že razumev otide ottudu.
15 I po Nem idoša narodi mnozi, i izceli ich vsech:
16 i zapreti im, da ne jave Jego tvorjat:
17 jako da sbudetsja rečennoje Isaijem prorokom, glagoljuščim:
18 se, Otrok Moj, Jegože izvolich, Vozljublennyj Moj, Naňže blagovoli duša Moja: položu duch Moj na Nem, i sud jazykom vozvestit:
19 ne prerečet, ni vozopijet, niže uslyšit kto na rasputiich glasa Jego:
20 trosti sokrušenny ne prelomit i lena vnemšasja ne ugasit, dondeže izvedet v pobedu sud:
21 i na ima Jego jazycy upovati imut.
22 Togda privedoša k Nemu besnujuščasja slepa i nema: i izceli jego, jako slepomu i nemomu glagolati i gljadati.
23 I divljachusja vsi narodi glagoljušče: jeda Sej jesť (Christos) syn Davidov?
24 Fariseje že slyšavše reša: Sej ne izgonit besy, tokmo o vejelzevule kňazi besovstem.
25 Vedyj že Iisus mysli ich, reče im: vsjakoje carstvo razdelšejesja na sja zapustejet, i vsjak grad ili dom razdelivyjsja na sja ne stanet.
26 I ašče satana satanu izgonit, na sja razdelilsja jesť: kako ubo stanet carstvo jego?
27 I ašče Az o vejelzevule izgoňu besy, synove vaši o kom izgoňat? Sego radi tii vam budut sudii.
28 Ašče li že Az o Duse Božii izgoňu besy, ubo postiže na vas Carstvije Božije.
29 Ili kako možet kto vniti v dom krepkago i sosudy jego raschititi, ašče ne perveje svjažet krepkago, i togda dom jego raschitit?
30 Iže nesť so Mnoju, na Ma jesť: i iže ne sobiraet so Mnoju, rastočaet.
31 Sego radi glagolju vam: vsjak grech i chula otpustitsja čelovekom: a jaže na Ducha chula ne otpustitsja čelovekom:
32 i iže ašče rečet slovo na Syna Čelovečeskago, otpustitsja jemu: a iže rečet na Ducha Svjatago, ne otpustitsja jemu ni v sej vek, ni v buduščij.
33 Ili sotvorite drevo dobro i plod jego dobr: ili sotvorite drevo zlo i plod jego zol: ot ploda bo drevo poznano budet.
34 Poroždenija jechidnova, kako možete dobro glagolati, zli sušče? Ot izbytka bo serdca usta glagoljut.
35 Blagij čelovek ot blagago sokrovišča iznosit blagaja: i lukavyj čelovek ot lukavago sokrovišča iznosit lukavaja.
36 Glagolju že vam, jako vsjako slovo prazdnoje, ježe ašče rekut čelovecy, vozdaďat o nem slovo v deň sudnyj:
37 ot sloves bo svoich opravdišisja i ot sloves svoich osudišisja.
38 Togda otveščaša necyi ot knižnik i farisej, glagoljušče: Učitelju, choščem ot Tebe znamenije videti.
39 On že otveščav reče im: rod lukav i preljubodej znamenija iščet, i znamenije ne dastsja jemu, tokmo znamenije Iony proroka:
40 jakože bo be Iona vo čreve kitove tri dni i tri noščy, tako budet i Syn Čelovečeskij v serdcy zemli tri dni i tri noščy.
41 Mužije Ninevitstii vostanut na sud s rodom sim i osuďat jego, jako pokajašasja propovediju Ioninoju: i se, bole Iony zde.
42 Carica južskaja vostanet na sud s rodom sim i osudit i, jako priide ot konec zemli slyšati premudrosť Solomonovu: i se, bole Solomona zde.
43 Jegda že nečistyj duch izydet ot čeloveka, prechodit skvoze bezvodnaja mesta, iščja pokoja, i ne obretaet:
44 togda rečet: vozvraščusja v dom moj, otňuduže izydoch. I prišed obrjaščet prazden, pometen i ukrašen:
45 togda idet i pojmet s soboju sedm inych duchov ljutejšich sebe, i všedše živut tu: i budut posledňaja čeloveku tomu gorša pervych. Tako budet i rodu semu lukavomu.
46 Ješče že Jemu glagoljušču k narodom, se, Mati (Ego) i bratija Jego stojachu vne, iščušče glagolati Jemu.
47 Reče že nekij Jemu: se, Mati Tvoja i bratija Tvoja vne stojat, choťjašče glagolati Tebe.
48 On že otveščav reče ko glagoljuščemu Jemu: kto jesť Mati Moja, i kto suť bratija Moja?
49 I proster ruku Svoju na učeniki Svoja, reče: se, mati Moja i bratija Moja:
50 iže bo ašče sotvorit volju Otca Mojego, Iže jesť na nebesech, toj brat Moj, i sestra, i mati (Mi) jesť.

13

1 V deň že toj izšed Iisus iz domu, seďaše pri mori.
2 I sobrašasja k Nemu narodi mnozi, jakože Jemu v korabl vlezti i sesti: i ves narod na breze stojaše.
3 I glagola im pritčami mnogo, glagolja: se, izyde sejaj, da sejet:
4 i sejušču jemu, ova padoša pri puti, i priidoša pticy i pozobaša ja:
5 drugaja že padoša na kamennych, ideže ne imejachu zemli mnogi, i abije prozjaboša, zane ne imejachu glubiny zemli:
6 solncu že vozsijavšu prisvjanuša, i zane ne imejachu korenija, izschoša:
7 drugaja že padoša v ternii, i vzyde ternije i podavi ich:
8 drugaja že padoša na zemli dobrej i dajachu plod, ovo ubo sto, ovo že šesťdesjat, ovo že tridesjať:
9 imejaj ušy slyšati da slyšit.
10 I pristupivše učenicy (Ego) rekoša Jemu: počto pritčami glagoleši im?
11 On že otveščav reče im: jako vam dano jesť razumeti tajny Carstvija Nebesnago, onem že ne dano jesť:
12 iže bo imať, dastsja jemu i preizbudet (emu): a iže ne imať, i ježe imať, vozmetsja ot nego:
13 sego radi v pritčach glagolju im, jako viďašče ne viďat, i slyšašče ne slyšat, ni razumejut:
14 i sbyvaetsja v nich proročestvo Isaiino, glagoljuščeje: sluchom uslyšite, i ne imate razumeti: i zrjašče uzrite, i ne imate videti:
15 otolste bo serdce ljudij sich, i ušima ťjažko slyšaša, i oči svoi smežiša, da ne kogda uzrjat očima, i ušima uslyšat, i serdcem urazumejut, i obraťjatsja, i izcelju ich.
16 Vaša že blaženna očesa, jako viďat, i uši vaši, jako slyšat:
17 amiň bo glagolju vam, jako mnozi prorocy i pravednicy voždeleša videti, jaže vidite, i ne videša, i slyšati, jaže slyšite, i ne slyšaša.
18 Vy že uslyšite pritču sejuščago:
19 vsjakomu slyšaščemu slovo Carstvija i ne razumevajušču, prichodit lukavyj i voschiščaet vsejannoje v serdcy jego: sije jesť, ježe pri puti sejannoje.
20 A na kameni sejannoje, sije jesť slyšaj slovo i abije s radostiju prijemlet je:
21 ne imať že korene v sebe, no privremenen jesť: byvši že pečali ili goneniju slovese radi, abije soblažňaetsja.
22 A sejannoje v ternii, se jesť slyšaj slovo, i pečal veka sego i lesť bogatstva podavljaet slovo, i bez ploda byvaet.
23 A sejannoje na dobrej zemli, se jesť slyšaj slovo i razumevaja: iže ubo plod prinosit i tvorit ovo sto, ovo že šesťdesjat, ovo tridesjať.
24 Inu pritču predloži im, glagolja: upodobisja Carstvije Nebesnoje čeloveku, sejavšu dobroje sema na sele svojem:
25 spjaščym že čelovekom, priide vrag jego i vseja plevely posrede pšenicy i otide:
26 jegda že prozjabe trava i plod sotvori, togda javišasja i plevelije.
27 Prišedše že rabi gospodina, reša jemu: gospodi, ne dobroje li sema sejal jesi na sele tvojem? Otkudu ubo imať plevely?
28 On že reče im: vrag čelovek sije sotvori. Rabi že reša jemu: choščeši li ubo, da šedše isplevem ja?
29 On že reče (im): ni: da ne kogda vostorgajušče plevely, vostorgnete kupno s nimi (i) pšenicu:
30 ostavite rasti oboje kupno do žatvy: i vo vrema žatvy reku žatelem: soberite perveje plevely i svjažite ich v snopy, jako sožešči ja: a pšenicu soberite v žitnicu moju.
31 Inu pritču predloži im, glagolja: podobno jesť Carstvije Nebesnoje zernu gorušičnu, ježe vzem čelovek vseja na sele svojem,
32 ježe malejše ubo jesť ot vsech semen: jegda že vozrastet, boleje (vsech) zelij jesť i byvaet drevo, jako priiti pticam nebesnym i vitati na vetvech jego.
33 Inu pritču glagola im: podobno jesť Carstvije Nebesnoje kvasu, jegože vzemši žena skry v satech trijech muki, dondeže vskisoša vsja.
34 Sija vsja glagola Iisus v pritčach narodom, i bez pritči ničesože glagolaše k nim:
35 jako da sbudetsja rečennoje prorokom, glagoljuščim: otverzu v pritčach usta Moja: otrygnu sokrovennaja ot složenija mira.
36 Togda ostavl narody, priide v dom Iisus. I pristupiša k Nemu učenicy Jego, glagoljušče: skaži nam pritču plevel selnych.
37 On že otveščav reče im: sejavyj dobroje sema jesť Syn Čelovečeskij:
38 a selo jesť mir: dobroje že sema, sii suť synove Carstvija, a plevelije suť synove neprijaznennii:
39 a vrag vsejavyj ich jesť diavol: a žatva končina veka jesť: a žateli Angeli suť.
40 Jakože ubo sobirajut plevely i ognem sožigajut, tako budet v skončanije veka sego:
41 poslet Syn Čelovečeskij Angely Svoja, i soberut ot Carstvija Jego vsja soblazny i tvorjaščich bezzakonije
42 i vvergut ich v pešč ognennu: tu budet plač i skrežet zubom:
43 togda pravednicy prosveťjatsja jako solnce v Carstvii Otca ich. Imejaj ušy slyšati da slyšit.
44 Paki podobno jesť Carstvije Nebesnoje sokrovišču sokrovenu na sele, ježe obret čelovek skry, i ot radosti jego idet, i vsja, jelika imať, prodaet, i kupujet selo to.
45 Paki podobno jesť Carstvije Nebesnoje čeloveku kupcu, iščušču dobrych biserej,
46 iže obret jedin mnogocenen biser, šed prodade vsja, jelika imaše, i kupi jego.
47 Paki podobno jesť Carstvije Nebesnoje nevodu vverženu v more i ot vsjakago roda sobravšu,
48 iže jegda ispolnisja, izvlekoša i na kraj, i sedše izbraša dobryja v sosudy, a zlyja izvergoša von.
49 Tako budet v skončanije veka: izydut Angeli, i otlučat zlyja ot sredy pravednych,
50 i vvergut ich v pešč ognennuju: tu budet plač i skrežet zubom.
51 Glagola im Iisus: razumeste li sija vsja? Glagolaša Jemu: jej, Gospodi.
52 On že reče im: sego radi vsjak knižnik, naučivsja Carstviju Nebesnomu, podoben jesť čeloveku domovitu, iže iznosit ot sokrovišča svojego novaja i vetchaja.
53 I bysť, jegda skonča Iisus pritči sija, prejde ottudu.
54 I prišed vo otečestvije Svoje, učaše ich na sonmišči ich, jako divitisja im i glagolati: otkudu Semu premudrosť sija i sily?
55 Ne Sej li jesť tektonov syn? Ne Mati li Jego naricaetsja Mariam, i bratija Jego Iakov i Iosij, i Simon i Iuda?
56 I sestry Jego ne vsja li v nas suť? Otkudu ubo Semu sija vsja?
57 I blažňachusja o Nem. Iisus že reče im: nesť prorok bez česti, tokmo vo otečestvii svojem i v domu svojem.
58 I ne sotvori tu sil mnogich za neverstvo ich.

14

1 V to vrema uslyša Irod četvertovlastnik sluch Iisusov
2 i reče otrokom svoim: sej jesť Ioann Krestitel: toj voskrese ot mertvych, i sego radi sily dejutsja o nem.
3 Irod bo jem Ioanna, svjaza jego i vsadi v temnicu, Irodiady radi ženy Filippa brata svojego:
4 glagolaše bo jemu Ioann: ne dostoit ti imeti jeja.
5 I choťjašč jego ubiti, ubojasja naroda, zane jako proroka jego imejachu.
6 Dňu že byvšu roždestva Irodova, pljasa dšči Irodiadina posrede i ugodi Irodovi:
7 temže i s kljatvoju izreče jej dati, jegože ašče vosprosit.
8 Ona že navaždena materiju svojeju, dažď mi, reče, zde na bljude glavu Ioanna Krestitelja.
9 I pečalen bysť car: kljatvy že radi i za vozležaščich s nim, povele dati (ej)
10 i poslav useknu Ioanna v temnice.
11 I prinesoša glavu jego na bljude i daša device: i otnese materi svojej.
12 I pristuplše učenicy jego vzjaša telo (ego) i pogreboša je: i prišedše vozvestiša Iisusovi.
13 I slyšav Iisus otide ottudu v korabli v pusto mesto jedin: i slyšavše narodi po Nem idoša peši ot gradov.
14 I izšed Iisus vide mnog narod, i miloserdova o nich, i izceli nedužnyja ich.
15 Pozde že byvšu, pristupiša k Nemu učenicy Jego, glagoljušče: pusto jesť mesto, i čas uže minu: otpusti narody, da šedše v vesi kupjat brašna sebe.
16 Iisus že reče im: ne trebujut otiti: dadite im vy jasti.
17 Oni že glagolaša Jemu: ne imamy zde tokmo pjať chleb i dve rybe.
18 On že reče: prinesite Mi ich semo.
19 I povelev narodom vozlešči na trave, i prijem pjať chleb i obe rybe, vozzrev na nebo, blagoslovi i prelomiv dade učenikom chleby, učenicy že narodom.
20 I jadoša vsi i nasytišasja: i vzjaša izbytki ukruch, dvanadesjať košja ispolň:
21 jaduščich že be mužej jako pjať tysjašč, razve žen i detej.
22 I abije ponudi Iisus učeniki Svoja vlezti v korabl i variti Jego na onom polu, dondeže otpustit narody.
23 I otpustiv narody, vzyde na goru jedin pomolitisja: pozde že byvšu, jedin be tu.
24 Korabl že be posrede morja vlajasja volnami: be bo protiven vetr.
25 V četvertuju že stražu nošči ide k nim Iisus, choďa po morju.
26 I videvše Jego učenicy po morju choďašča, smutišasja, glagoljušče, jako prizrak jesť: i ot stracha vozopiša.
27 Abije že reče im Iisus, glagolja: derzajte: Az jesm, ne bojtesja.
28 Otveščav že Petr reče: Gospodi, ašče Ty jesi, poveli mi priiti k Tebe po vodam. On že reče: priidi.
29 I izlez iz korablja Petr, choždaše po vodam, priiti ko Iisusovi:
30 viďa že vetr krepok, ubojasja, i načen utopati, vozopi, glagolja: Gospodi, spasi ma.
31 I abije Iisus proster ruku, jat jego i glagola jemu: malovere, počto usumnelsja jesi?
32 I vlezšema ima v korabl, presta vetr.
33 Suščii že v korabli prišedše poklonišasja Jemu, glagoljušče: voistinnu Božij Syn jesi.
34 I prešedše priidoša v zemlju Gennisarefskuju.
35 I poznavše Jego mužije mesta togo, poslaša vo vsju stranu tu, i prinesoša k Nemu vsja boljaščyja:
36 i moljachu Jego, da tokmo prikosnutsja vskriliju rizy Jego: i jelicy prikosnušasja, spaseni byša.

15

1 Togda pristupiša ko Iisusovi iže ot Ijerusalima knižnicy i fariseje, glagoljušče:
2 počto učenicy Tvoi prestupajut predanije starec? Ne umyvajut bo ruk svoich, jegda chleb jaďat.
3 On že otveščav reče im: počto i vy prestupaete zapoveď Božiju za predanije vaše?
4 Bog bo zapoveda, glagolja: čti otca i mater: i: iže zloslovit otca ili mater, smertiju da umret.
5 Vy že glagolete: iže ašče rečet otcu ili materi: dar, imže by ot mene polzovalsja jesi:
6 i da ne počtit otca svojego ili matere: i razoriste zapoveď Božiju za predanije vaše.
7 Licemeri, dobre proročestvova o vas Isaia, glagolja:
8 približajutsja Mne ljudije sii usty svoimi i ustnami čtut Ma: serdce že ich daleče otstoit ot Mene:
9 vsuje že čtut Ma, učašče učenijem, zapovedem čelovečeskim.
10 I prizvav narody, reče im: slyšite i razumejte:
11 ne vchoďaščeje vo usta skvernit čeloveka: no ischoďaščeje izo ust, to skvernit čeloveka.
12 Togda pristuplše učenicy Jego reša Jemu: vesi li, jako fariseje slyšavše slovo soblaznišasja?
13 On že otveščav reče: vsjak sad, jegože ne nasadi Otec Moj Nebesnyj, iskorenitsja:
14 ostavite ich: voždi suť slepi slepcem: slepec že slepca ašče vodit, oba v jamu vpadetasja.
15 Otveščav že Petr reče Jemu: skaži nam pritču siju.
16 Iisus že reče (im): jedinače li i vy bez razuma jeste?
17 Ne u li razumevaete, jako vsjako, ježe vchodit vo usta, vo črevo vmeščaetsja i afedronom ischodit?
18 Ischoďaščaja že izo ust, ot serdca ischoďat, i ta skverňat čeloveka:
19 ot serdca bo ischoďat pomyšlenija zlaja, ubijstva, preljubodejanija, ljubodejanija, taťby, lžesvidetelstva, chuly:
20 sija suť skverňaščaja čeloveka: a ježe neumovennyma rukama jasti, ne skvernit čeloveka.
21 I izšed ottudu Iisus, otide vo strany Tirskija i Sidonskija.
22 I se, žena Chananejska, ot predel tech izšedši, vozopi k Nemu glagoljušči: pomiluj ma, Gospodi, syne Davidov, dšči moja zle besnujetsja.
23 On že ne otvešča jej slovese. I pristuplše učenicy Jego, moljachu Jego, glagoljušče: otpusti ju, jako vopijet vsled nas.
24 On že otveščav reče: nesm poslan, tokmo ko ovcam pogibšym domu Izraileva.
25 Ona že prišedši poklonisja Jemu, glagoljušči: Gospodi, pomozi mi.
26 On že otveščav reče: nesť dobro oťjati chleba čadom i povrešči psom.
27 Ona že reče: jej, Gospodi: ibo i psi jaďat ot krupic padajuščich ot trapezy gospodej svoich.
28 Togda otveščav Iisus reče jej: o, ženo, velija vera tvoja: budi tebe jakože choščeši. I izcele dšči jeja ot togo časa.
29 I prešed ottudu Iisus, priide na more Galilejskoje, i vozšed na goru, sede tu.
30 I pristupiša k Nemu narodi mnozi, imušče s soboju chromyja, slepyja, nemyja, bednyja i iny mnogi, i privergoša ich k nogama Iisusovyma: i izceli ich:
31 jakože narodom divitisja, viďaščym nemyja glagoljušča, bednyja zdravy, chromyja choďaščja i slepyja viďaščja: i slavljachu Boga Izraileva.
32 Iisus že prizvav učeniki Svoja, reče (im): miloserduju o narode (sem), jako uže dni tri priseďat Mne i ne imut česo jasti: i otpustiti ich ne jadšich ne chošču, da ne kako oslabejut na puti.
33 I glagolaša Jemu učenicy Jego: otkudu nam v pustyni chlebi tolicy, jako da nasytitsja tolik narod?
34 I glagola im Iisus: koliko chleby imate? Oni že reša: sedm, i malo rybic.
35 I povele narodom vozlešči na zemli,
36 i prijem sedm chleby i ryby, chvalu vozdav prelomi i dade učenikom Svoim, učenicy že narodom.
37 I jadoša vsi i nasytišasja: i vzjaša izbytki ukruch, sedm košnic ispolň:
38 jadšich že bjaše četyre tysjaščy mužej, razve žen i detej.
39 I otpustiv narody, vleze v korabl i priide v predely Magdalinski.

16

1 I pristupiša (k nemu) fariseje i saddukeje, iskušajušče prosiša Jego znamenije s nebese pokazati im.
2 On že otveščav reče im: večeru byvšu, glagolete: vedro, čermnujetbosja nebo:
3 i utru: dnes zima, čermnujetbosja drjaseluja nebo. Licemeri, lice ubo nebese umejete razsuždati, znamenij že vremenom ne možete (iskusiti).
4 Rod lukav i preljubodejnyj znamenija iščet: i znamenije ne dastsja jemu, tokmo znamenije Iony proroka. I ostavl ich, otide.
5 I prešedše učenicy Jego na on pol, zabyša chleby vzjati.
6 Iisus že reče im: vnemlite i bljuditesja ot kvasa farisejska i saddukejska.
7 Oni že pomyšljachu v sebe, glagoljušče: jako chleby ne vzjachom.
8 Razumev že Iisus reče im: čto myslite v sebe, maloveri, jako chleby ne vzjaste?
9 Ne u li razumejete, niže pomnite pjať chleby pjatim tysjaščam, i koliko koš vzjaste?
10 Ni li sedm chleby četyrem tysjaščam, i koliko košnic vzjaste?
11 Kako ne razumejete, jako ne o chlebech rech vam vnimati, (no) ot kvasa farisejska i saddukejska?
12 Togda razumeša, jako ne reče chranitisja ot kvasa chlebnago, no ot učenija farisejska i saddukejska.
13 Prišed že Iisus vo strany Kesarii Filippovy, voprošaše učeniki Svoja, glagolja: kogo Ma glagoljut čelovecy byti, Syna Čelovečeskago?
14 Oni že reša: ovi ubo Ioanna Krestitelja, inii že Iliju, druzii že Ijeremiju ili jedinago ot prorok.
15 Glagola im (Iisus): vy že kogo Ma glagolete byti?
16 Otveščav že Simon Petr reče: Ty jesi Christos, Syn Boga Živago.
17 I otveščav Iisus reče jemu: blažen jesi, Simone, var Iona, jako ploť i krov ne javi tebe, no Otec Moj, iže na nebesech:
18 i Az že tebe glagolju, jako ty jesi Petr, i na sem kameni soziždu Cerkov Moju, i vrata adova ne odolejut jej:
19 i dam ti ključi Carstva Nebesnago: i ježe ašče svjažeši na zemli, budet svjazano na nebesech: i ježe ašče razrešiši na zemli, budet razrešeno na nebesech.
20 Togda zapreti Iisus učenikom Svoim, da ni komuže rekut, jako Sej jesť Iisus Christos.
21 Ottole načat Iisus skazovati učenikom Svoim, jako podobaet Jemu iti vo Ijerusalim i mnogo postradati ot starec i archijerej i knižnik, i ubijenu byti, i v tretij deň vostati.
22 I pojem Jego Petr, načat prerecati Jemu glagolja: miloserd Ty, Gospodi: ne imať byti Tebe sije.
23 On že obraščsja reče Petrovi: idi za Mnoju, satano, soblazn Mi jesi: jako ne mysliši jaže (suť) Božija, no čelovečeskaja.
24 Togda Iisus reče učenikom Svoim: ašče kto choščet po Mne iti, da otveržetsja sebe i vozmet krest svoj i po Mne grjadet:
25 iže bo ašče choščet dušu svoju spasti, pogubit ju: i iže ašče pogubit dušu svoju Mene radi, obrjaščet ju:
26 kaja bo polza čeloveku, ašče mir ves priobrjaščet, dušu že svoju otščetit? Ili čto dast čelovek izmenu za dušu svoju?
27 Priiti bo imať Syn Čelovečeskij vo slave Otca Svojego so Angely Svoimi, i togda vozdast komuždo po dejanijem jego:
28 amiň glagolju vam, (jako) suť necyi ot zde stojaščich, iže ne imut vkusiti smerti, dondeže viďat Syna Čelovečeskago grjadušča vo Carstvii Svojem.

17

1 I po dnech šestich pojat Iisus Petra i Iakova i Ioanna brata jego, i vozvede ich na goru vysoku jediny,
2 i preobrazisja pred nimi: i prosvetisja lice Jego jako solnce, rizy že Jego byša bely jako svet.
3 I se, javistasja im Moisej i Ilia, s Nim glagoljušča.
4 Otveščav že Petr reče (ko) Iisusovi: Gospodi, dobro jesť nam zde byti: ašče choščeši, sotvorim zde tri seni, Tebe jedinu, i Moiseovi jedinu, i jedinu Ilii.
5 Ješče (že) jemu glagoljušču, se, oblak svetel oseni ich: i se, glas iz oblaka glagolja: Sej jesť Syn Moj Vozljublennyj, o Nemže blagovolich: Togo poslušajte.
6 I slyšavše učenicy padoša nicy i ubojašasja zelo.
7 I pristupl Iisus prikosnusja ich i reče: vostanite i ne bojtesja.
8 Vozvedše že oči svoi, ni kogože videša, tokmo Iisusa jedinago.
9 I schoďaščym im s gory, zapoveda im Iisus, glagolja: ni komuže povedite videnija, dondeže Syn Čelovečeskij iz mertvych voskresnet.
10 I voprosiša Jego učenicy Jego, glagoljušče: čto ubo knižnicy glagoljut, jako Ilii podobaet priiti prežde?
11 Iisus že otveščav reče im: Ilia ubo priidet prežde i ustroit vsja:
12 glagolju že vam, jako Ilia uže priide, i ne poznaša jego, no sotvoriša o nem, jelika voschoteša: tako i Syn Čelovečeskij imať postradati ot nich.
13 Togda razumeša učenicy, jako o Ioanne Krestiteli reče im.
14 I prišedšym im k narodu, pristupi k Nemu čelovek, klaňajasja Jemu
15 i glagolja: Gospodi, pomiluj syna mojego, jako na novy mesjacy besnujetsja i zle straždet: množiceju bo padaet vo ogň i množiceju v vodu:
16 i privedoch jego ko učenikom Tvoim, i ne vozmogoša jego izceliti.
17 Otveščav že Iisus reče: o, rode nevernyj i razvraščennyj, dokole budu s vami? Dokole terplju vam? Privedite Mi jego semo.
18 I zapreti jemu Iisus, i izyde iz nego bes: i izcele otrok ot časa togo.
19 Togda pristuplše učenicy ko Iisusu na jedine, reša: počto my ne vozmogochom izgnati jego?
20 Iisus že reče im: za neverstvije vaše: amiň bo glagolju vam: ašče imate veru jako zerno gorušno, rečete gore sej: prejdi otsjudu tamo, i prejdet: i ničtože nevozmožno budet vam:
21 sej že rod ne ischodit, tokmo molitvoju i postom.
22 Živuščym že im v Galilei, reče im Iisus: predan imať byti Syn Čelovečeskij v ruce čelovekom,
23 i ubijut Jego, i v tretij deň vostanet. I skorbni byša zelo.
24 Prišedšym že im v Kapernaum, pristupiša prijemljuščii didrachmy k Petrovi i reša: Učitel vaš ne dast li didrachmy?
25 Glagolja: jej. I jegda vnide v dom, predvari jego Iisus, glagolja: čto ti mnitsja, Simone? Carije zemstii ot kiich prijemljut dani ili kinson? Ot svoich li synov, ili ot čužich?
26 Glagola Jemu Petr: ot čužich. Reče jemu Iisus: ubo svobodni suť synove:
27 no da ne soblaznim ich, šed na more, verzi udicu, i, juže prežde imeši rybu, vozmi: i otverz usta jej, obrjaščeši statir: toj vzem dažď im za Ma i za sja.

18

1 V toj čas pristupiša učenicy ko Iisusu, glagoljušče: kto ubo bolij jesť v Carstvii Nebesnem?
2 I prizvav Iisus otroča, postavi je posrede ich
3 i reče: amiň glagolju vam, ašče ne obratitesja i budete jako deti, ne vnidete v Carstvo Nebesnoje:
4 iže ubo smiritsja jako otroča sije, toj jesť bolij vo Carstvii Nebesnem:
5 i iže ašče priimet otroča takovo vo ima Moje, Mene prijemlet:
6 a iže ašče soblaznit jedinago malych sich verujuščich v Ma, une jesť jemu, da obesitsja žernov oselskij na vyi jego, i potonet v pučine morstej.
7 Gore miru ot soblazn: nužda bo jesť priiti soblaznom: obače gore čeloveku tomu, imže soblazn prichodit.
8 Ašče li ruka tvoja ili noga tvoja soblažňaet ťja, otsecy ju i verzi ot sebe: dobrejše ti jesť vniti v život chromu ili bednu, neže dve ruce i dve noze imušču vverženu byti vo ogň večnyj:
9 i ašče oko tvoje soblažňaet ťja, izmi je i verzi ot sebe: dobrejše ti jesť so jedinem okom v život vniti, neže dve oce imušču vverženu byti v gejennu ognennuju.
10 Bljudite, da ne prezrite jedinago (ot) malych sich: glagolju bo vam, jako Angeli ich na nebesech vynu viďat lice Otca Mojego Nebesnago.
11 Priide bo Syn Čelovečeskij (vzyskati i) spasti pogibšago.
12 Čto vam mnitsja? Ašče budet nekojemu čeloveku sto ovec, i zabludit jedina ot nich: ne ostavit li devjaťdesjat i devjať v gorach i šed iščet zabluždšija?
13 I ašče budet obresti ju, amiň glagolju vam, jako radujetsja o nej pače, neže o devjatidesjatich i devjati ne zabluždšich.
14 Tako nesť volja pred Otcem vašim Nebesnym, da pogibnet jedin ot malych sich.
15 Ašče že sogrešit k tebe brat tvoj, idi i obliči jego meždu toboju i tem jedinem: ašče tebe poslušaet, priobrel jesi brata tvojego:
16 ašče li tebe ne poslušaet, poimi s soboju ješče jedinago ili dva, da pri ustech dvoju ili trijech svidetelej stanet vsjak glagol:
17 ašče že ne poslušaet ich, povežď cerkvi: ašče že i cerkov preslušaet, budi tebe jakože jazyčnik i mytar.
18 Amiň (bo) glagolju vam: jelika ašče svjažete na zemli, budut svjazana na nebesi: i jelika ašče razrešite na zemli, budut razrešena na nebesech.
19 Paki amiň glagolju vam, jako ašče dva ot vas soveščaeta na zemli o vsjacej vešči, jejaže ašče prosita, budet ima ot Otca Mojego, Iže na nebesech:
20 ideže bo jesta dva ili trije sobrani vo ima Moje, tu jesm posrede ich.
21 Togda pristupl k Nemu Petr reče: Gospodi, kolkraty ašče sogrešit v ma brat moj, i otpušču li jemu do sedm krat?
22 Glagola jemu Iisus: ne glagolju tebe: do sedm krat, no do sedmdesjat krat sedmericeju.
23 Sego radi upodobisja Carstvije Nebesnoje čeloveku carju, iže voschote sťjazatisja o slovesi s raby svoimi.
24 Načenšu že jemu sťjazatisja, privedoša jemu jedinago dolžnika tmoju talant:
25 ne imušču že jemu vozdati, povele i gospoď jego prodati, i ženu jego, i čada, i vsja, jelika imejaše, i otdati.
26 Pad ubo rab toj, klaňašesja jemu, glagolja: gospodi, poterpi na mne, i vsja ti vozdam.
27 Miloserdovav že gospoď raba togo, prosti jego i dolg otpusti jemu.
28 Izšed že rab toj, obrete jedinago (ot) klevret svoich, iže be dolžen jemu stom peňaz: i jem jego davljaše, glagolja: otdažď mi, imže (mi) jesi dolžen.
29 Pad ubo klevret jego na noze jego, moljaše jego, glagolja: poterpi na mne, i vsja vozdam ti.
30 On že ne choťjaše, no ved vsadi jego v temnicu, dondeže vozdast dolžnoje.
31 Videvše že klevreti jego byvšaja, sžališa si zelo i prišedše skazaša gospodinu svojemu vsja byvšaja.
32 Togda prizvav jego gospodin jego, glagola jemu: rabe lukavyj, ves dolg on otpustich tebe, poneže umolil ma jesi:
33 ne podobaše li i tebe pomilovati klevreta tvojego, jakože i az ťja pomilovach?
34 I prognevavsja gospoď jego, predade jego mučitelem, dondeže vozdast ves dolg svoj.
35 Tako i Otec Moj Nebesnyj sotvorit vam, ašče ne otpustite kijždo bratu svojemu ot serdec vašich pregrešenija ich.

19

1 I bysť jegda skonča Iisus slovesa sija, prejde ot Galilei i priide v predely Iudejskija ob on pol Iordana.
2 I po Nem idoša narodi mnozi, i izceli ich tu.
3 I pristupiša k Nemu fariseje iskušajušče Jego i glagolaša Jemu: ašče dostoit čeloveku pustiti ženu svoju po vsjacej vine?
4 On že otveščav reče im: neste li čli, jako Sotvorivyj iskoni, mužeskij pol i ženskij sotvoril ja jesť?
5 I reče: sego radi ostavit čelovek otca (svojego) i mater i prilepitsja k žene svojej, i budeta oba v ploť jedinu,
6 jakože ktomu nesta dva, no ploť jedina: ježe ubo Bog sočeta, čelovek da ne razlučaet.
7 Glagolaša Jemu: čto ubo Moisej zapoveda dati knigu raspustnuju i otpustiti ju?
8 Glagola im: jako Moisej po žestoserdiju vašemu povele vam pustiti ženy vašja: iznačala že ne bysť tako:
9 glagolju že vam, jako iže ašče pustit ženu svoju, razve slovese preljubodejna, i oženitsja inoju, preljuby tvorit: i žeňajsja puščeniceju preljuby dejet.
10 Glagolaša Jemu učenicy Jego: ašče tako jesť vina čeloveku s ženoju, lučše jesť ne ženitisja.
11 On že reče im: ne vsi vmeščajut slovese sego, no imže dano jesť:
12 suť bo skopcy, iže iz čreva materňa rodišasja tako: i suť skopcy, iže skopišasja ot čelovek: i suť skopcy, iže iskaziša sami sebe Carstvija radi Nebesnago: mogij vmestiti da vmestit.
13 Togda privedoša k Nemu deti, da ruce vozložit na nich i pomolitsja: učenicy že zapretiša im.
14 Iisus že reče (im): ostavite detej i ne vozbraňajte im priiti ko Mne: takovych bo jesť Carstvo Nebesnoje.
15 I vozlož na nich ruce, otide ottudu.
16 I se, jedin (nekij) pristupl reče Jemu: Učitelju blagij, čto blago sotvorju, da imam život večnyj?
17 On že reče jemu: čto Ma glagoleši blaga? Niktože blag, tokmo jedin Bog: ašče li choščeši vniti v život, sobljudi zapovedi.
18 Glagola Jemu: kija? Iisus že reče: ježe, ne ubiješi: ne preljuby sotvoriši: ne ukradeši: ne lžesvidetelstvuješi:
19 čti otca i mater: i: vozljubiši iskrenňago tvojego jako sam sebe.
20 Glagola Jemu junoša: vsja sija sochranich ot junosti mojeja: čto jesm ješče ne dokončal?
21 Reče jemu Iisus: ašče choščeši soveršen byti, idi, prodažď imenije tvoje i dažď niščym: i imeti imaši sokrovišče na nebesi: i grjadi vsled Mene.
22 Slyšav že junoša slovo, otide skorbja: be bo imeja sťjažanija mnoga.
23 Iisus že reče učenikom Svoim: amiň glagolju vam, jako neudob bogatyj vnidet v Carstvije Nebesnoje:
24 paki že glagolju vam: udobeje jesť velbudu skvoze igline ušy proiti, neže bogatu v Carstvije Božije vniti.
25 Slyšavše že učenicy Jego, divljachusja zelo, glagoljušče: kto ubo možet spasen byti?
26 Vozzrev že Iisus reče im: u čelovek sije nevozmožno jesť, u Boga že vsja vozmožna.
27 Togda otveščav Petr reče Jemu: se, my ostavichom vsja i vsled Tebe idochom: čto ubo budet nam?
28 Iisus že reče im: amiň glagolju vam, jako vy šedšii po Mne, v pakibytije, jegda sjadet Syn Čelovečeskij na prestole slavy Svojeja, sjadete i vy na dvojunadesjate prestolu, suďašče obemanadesjate kolenoma Izrailevoma:
29 i vsjak, iže ostavit dom, ili bratiju, ili sestry, ili otca, ili mater, ili ženu, ili čada, ili sela, imene Mojego radi, storiceju priimet i život večnyj nasledit:
30 mnozi že budut pervi poslednii, i posledni pervii.

20

1 Podobno bo jesť Carstvije Nebesnoje čeloveku domovitu, iže izyde kupno utro najati delateli v vinograd svoj,
2 i soveščav s delateli po peňazju na deň, posla ich v vinograd svoj.
3 I izšed v tretij čas, vide iny stojaščja na toržišči prazdny,
4 i tem reče: idite i vy v vinograd moj, i ježe budet pravda, dam vam. Oni že idoša.
5 Paki že izšed v šestyj i devjatyj čas, sotvori takože.
6 Vo jedinyjženadesjať čas izšed, obrete drugija stojaščja prazdny i glagola im: čto zde stoite ves deň prazdni?
7 Glagolaša jemu: jako niktože nas najat. Glagola im: idite i vy v vinograd (moj), i ježe budet pravedno, priimete.
8 Večeru že byvšu, glagola gospodin vinograda k pristavniku svojemu: prizovi delateli i dažď im mzdu, načen ot poslednich do pervych.
9 I prišedše iže vo jedinyjnadesjať čas, prijaša po peňazju.
10 Prišedše že pervii mňachu, jako vjaščše priimut: i prijaša i tii po peňazju:
11 prijemše že roptachu na gospodina,
12 glagoljušče, jako sii poslednii jedin čas sotvoriša, i ravnych nam sotvoril ich jesi, ponesšym ťjagotu dne i var.
13 On že otveščav reče jedinomu ich: druže, ne obižu tebe: ne po peňazju li soveščal jesi so mnoju?
14 Vozmi tvoje i idi: chošču že i semu poslednemu dati, jakože i tebe:
15 ili nesť mi leť sotvoriti, ježe chošču, vo svoich mi? Ašče oko tvoje lukavo jesť, jako az blag jesm?
16 Tako budut poslednii pervi, i pervii posledni: mnozi bo suť zvani, malo že izbrannych.
17 I voschoďa Iisus vo Ijerusalim, pojat obanadesjate učenika jediny na puti i reče im:
18 se, voschodim vo Ijerusalim, i Syn Čelovečeskij predan budet archijerejem i knižnikom: i osuďat Jego na smerť,
19 i predaďat Jego jazykom na poruganije i bijenije i propjatije: i v tretij deň voskresnet.
20 Togda pristupi k Nemu mati synu Zevedeovu s synoma svoima, klaňajuščisja i prosjašči nečto ot Nego.
21 On že reče jej: česo choščeši? Glagola Jemu: rcy, da sjadeta sija oba syna moja, jedin odesnuju Tebe, i jedin ošujuju (Tebe), vo Carstvii Tvojem.
22 Otveščav že Iisus reče: ne vesta, česo prosita: možeta li piti čašu, juže Az imam piti, ili kreščenijem, imže Az kreščajusja, krestitisja? Glagolasta Jemu: moževa.
23 I glagola ima: čašu ubo Moju ispijeta, i kreščenijem, imže Az kreščajusja, imate krestitisja: a ježe sesti odesnuju Mene i ošujuju Mene, nesť Moje dati, no imže ugotovasja ot Otca Mojego.
24 I slyšavše desjať, negodovaša o oboju bratu.
25 Iisus že prizvav ich, reče: veste, jako kňazi jazyk gospodstvujut imi, i velicyi obladajut imi:
26 ne tako že budet v vas: no iže ašče choščet v vas vjaščšij byti, da budet vam sluga:
27 i iže ašče choščet v vas byti pervyj, budi vam rab:
28 jakože Syn Čelovečeskij ne priide, da poslužat Jemu, no poslužiti i dati dušu Svoju izbavlenije za mnogich.
29 I ischoďašču Jemu ot Ijerichona, po Nem ide narod mnog.
30 I se, dva slepca seďašča pri puti, slyšavša, jako Iisus mimochodit, vozopista, glagoljušča: pomiluj ny, Gospodi, Syne Davidov.
31 Narod že preščaše ima, da umolčita: ona že pače vopijasta, glagoljušča: pomiluj ny, Gospodi, Syne Davidov.
32 I vostav Iisus vozglasi ja i reče: čto choščeta, da sotvorju vama?
33 Glagolasta Jemu: Gospodi, da otverzetesja oči naju.
34 Miloserdovav že Iisus prikosnusja očiju ima: i abije prozresta ima oči, i po Nem idosta.

21

1 I jegda približišasja vo Ijerusalim i priidoša v Vifsfagiju k gore Jeleonstej, togda Iisus posla dva učenika,
2 glagolja ima: idita v ves, jaže prjamo vama: i abije obrjaščeta oslja privjazano, i žrebja s nim: otrešivša privedita Mi:
3 i ašče vama kto rečet čto, rečeta, jako Gospoď jeju trebujet: abije že poslet ja.
4 Sije že vse bysť, da sbudetsja rečennoje prorokom, glagoljuščim:
5 rcyte dščeri Sionove: se, Car tvoj grjadet tebe krotok, i vsed na oslja i žrebja, syna poďaremniča.
6 Šedša že učenika i sotvorša, jakože povele ima Iisus,
7 privedosta oslja i žrebja: i vozložiša verchu jeju rizy svoja, i vsede verchu ich.
8 Množajšii že narodi postilachu rizy svoja po puti: druzii že rezachu vetvi ot drev i postilachu po puti.
9 Narodi že predchoďaščii (emu) i vsledstvujuščii zvachu, glagoljušče: osanna Synu Davidovu: blagosloven Grjadyj vo ima Gospodne: osanna v vyšnich.
10 I všedšu Jemu vo Ijerusalim, potrjasesja ves grad, glagolja: kto jesť Sej?
11 Narodi že glagolachu: Sej jesť Iisus Prorok, iže ot Nazareta Galilejska.
12 I vnide Iisus v cerkov Božiju i izgna vsja prodajuščyja i kupujuščyja v cerkvi, i trapezy toržnikom isproverže i sedališča prodajuščich golubi,
13 i glagola im: pisano jesť: chram Moj chram molitvy narečetsja: vy že sotvoriste i vertep razbojnikom.
14 I pristupiša k Nemu chromii i slepii v cerkvi: i izceli ich.
15 Videvše že archijereje i knižnicy čudesa, jaže sotvori, i otroki zovuščja v cerkvi i glagoljuščja: osanna Synu Davidovu, negodovaša
16 i reša Jemu: slyšiši li, čto sii glagoljut? Iisus že reče im: jej: neste li čli nikoliže, jako iz ust mladenec i ssuščich soveršil jesi chvalu?
17 I ostavl ich, izyde von iz grada v Vifaniju i vodvorisja tu.
18 Utru že vozvraščsja vo grad, vzalka:
19 i uzrev smokovnicu jedinu pri puti, priide k nej, i ničtože obrete na nej, tokmo listvije jedino, i glagola jej: da nikoliže ot tebe ploda budet vo veki. I abije izsše smokovnica.
20 I videvše učenicy divišasja, glagoljušče: kako abije izsše smokovnica?
21 Otveščav že Iisus reče im: amiň glagolju vam: ašče imate veru i ne usumnitesja, ne tokmo smokovničnoje sotvorite, no ašče i gore sej rečete: dvignisja i verzisja v more, budet:
22 i vsja, jelika ašče vosprosite v molitve verujušče, priimete.
23 I prišedšu Jemu v cerkov, pristupiša k Nemu učašču archijereje i starcy ljudstii, glagoljušče: kojeju vlastiju sija tvoriši? I kto Ti dade vlasť siju?
24 Otveščav že Iisus reče im: voprošu vy i Az slovo jedino: ježe ašče rečete Mne, i Az vam reku, kojeju vlastiju sija tvorju:
25 kreščenije Ioannovo otkudu be? S nebese li, ili ot čelovek? Oni že pomyšljachu v sebe, glagoljušče: ašče rečem, s nebese: rečet nam: počto ubo ne verovaste jemu?
26 Ašče li rečem, ot čelovek: boimsja naroda: vsi bo imut Ioanna jako proroka.
27 I otveščavše Iisusovi reša: ne vemy. Reče im i Toj: ni Az vam glagolju, kojeju vlastiju sija tvorju.
28 Čto že sja vam mnit? Čelovek nekij imaše dva syna, i prišed k pervomu, reče: čado, idi dnes, delaj v vinograde mojem.
29 On že otveščav reče: ne chošču: posledi že raskajavsja, ide.
30 I pristupl k drugomu, reče takože. On že otveščav reče: az, gospodi (idu): i ne ide.
31 Kij ot oboju sotvori volju otču? Glagolaša Jemu: pervyj. Glagola im Iisus: amiň glagolju vam, jako mytari i ljubodejcy varjajut vy v Carstvii Božii:
32 priide bo k vam Ioann (Krestitel) putem pravednym, i ne verovaste jemu, mytari že i ljubodejcy verovaša jemu: vy že videvše, ne raskajastesja posledi verovati jemu.
33 Inu pritču slyšite. Čelovek nekij be domovit, iže nasadi vinograd, i oplotom ogradi jego, i iskopa v nem točilo, i sozda stolp, i vdade i delatelem, i otide.
34 Jegda že približisja vrema plodov, posla raby svoja k delatelem prijati plody jego:
35 i jemše delatele rabov jego, ovago ubo biša, ovago že ubiša, ovago že kamenijem pobiša.
36 Paki posla iny raby množajšja pervych: i sotvoriša im takože.
37 Posledi že posla k nim syna svojego, glagolja: usramatsja syna mojego.
38 Delatele že videvše syna, reša v sebe: sej jesť naslednik: priidite, ubijem jego i uderžim dostojanije jego.
39 I jemše jego izvedoša von iz vinograda i ubiša.
40 Jegda ubo priidet gospodin vinograda, čto sotvorit delatelem tem?
41 Glagolaša Jemu: zlych zle pogubit ich, i vinograd predast inym delatelem, iže vozdaďat jemu plody vo vremena svoja.
42 Glagola im Iisus: neste li čli nikoliže v Pisaniich: kameň, jegože ne v rjadu sotvoriša zižduščii, sej bysť vo glavu ugla? Ot Gospoda bysť sije, i jesť divno vo očiju vašeju.
43 Sego radi glagolju vam, jako otimetsja ot vas Carstvije Božije i dastsja jazyku tvorjaščemu plody jego:
44 i padyj na kameni sem sokrušitsja: a na nemže padet, sotryet i.
45 I slyšavše archijereje i fariseje pritči Jego, razumeša, jako o nich glagolet:
46 i iščušče Jego jati, ubojašasja naroda, poneže jako Proroka Jego imejachu.

22

1 I otveščav Iisus, paki reče im v pritčach, glagolja:
2 upodobisja Carstvije Nebesnoje čeloveku carju, iže sotvori braki synu svojemu
3 i posla raby svoja prizvati zvannyja na braki: i ne choťjachu priiti.
4 Paki posla iny raby, glagolja: rcyte zvannym: se, obed moj ugotovach, juncy moi i upitannaja iskolena, i vsja gotova: priidite na braki.
5 Oni že nebregše otidoša, ov ubo na selo svoje, ov že na kupli svoja:
6 pročii že jemše rabov jego, dosadiša im i ubiša ich.
7 I slyšav car toj razgnevasja, i poslav voja svoja, pogubi ubijcy ony i grad ich zažže.
8 Togda glagola rabom svoim: brak ubo gotov jesť, zvannii že ne byša dostojni:
9 idite ubo na ischodišča putij, i jelicech ašče obrjaščete, prizovite na braki.
10 I izšedše rabi oni na rasputija, sobraša vsech, jelicech obretoša, zlych že i dobrych: i ispolnisja brak vozležaščich.
11 Všed že car videti vozležaščich, vide tu čeloveka ne obolčena vo odejanije bračnoje,
12 i glagola jemu: druže, kako všel jesi semo ne imyj odejanija bračna? On že umolča.
13 Togda reče car slugam: svjazavše jemu ruce i noze, vozmite jego i vverzite vo tmu kromešňuju: tu budet plač i skrežet zubom:
14 mnozi bo suť zvani, malo že izbrannych.
15 Togda šedše fariseje, sovet vosprijaša, jako da obolsťjat Jego slovom.
16 I posylajut k Nemu učeniki svoja so irodiany, glagoljušče: Učitelju, vemy, jako istinen jesi, i puti Božiju voistinnu učiši, i neradiši ni o komže: ne zriši bo na lice čelovekom:
17 rcy ubo nam, čto Ti sja mnit? Dostojno li jesť dati kinson kesarevi, ili ni?
18 Razumev že Iisus lukavstvo ich, reče: čto Ma iskušaete, licemeri?
19 Pokažite Mi zlaticu kinsonnuju. Oni že prinesoša Jemu peňaz.
20 I glagola im: čij obraz sej i napisanije?
21 (I) glagolaša Jemu: kesarev. Togda glagola im: vozdadite ubo kesareva kesarevi, i Božija Bogovi.
22 I slyšavše divišasja: i ostavlše Jego otidoša.
23 V toj deň pristupiša k Nemu saddukeje, iže glagoljut ne byti voskreseniju, i voprosiša Jego,
24 glagoljušče: Učitelju, Moisej reče: ašče kto umret ne imyj čad, (da) pojmet brat jego ženu jego i voskresit sema brata svojego:
25 beša že v nas sedm bratija: i pervyj ožeňsja umre, i ne imyj semene, ostavi ženu svoju bratu svojemu:
26 takožde že i vtoryj, i tretij, daže do sedmago:
27 posledi že vsech umre i žena:
28 v voskresenije ubo, kotorago ot sedmich budet žena? Vsi bo imeša ju.
29 Otveščav že Iisus reče im: prelščaetesja, ne vedušče Pisanija, ni sily Božija:
30 v voskresenije bo ni žeňatsja, ni posjagajut, no jako Angeli Božii na nebesi suť:
31 o voskresenii že mertvych neste li čli rečennago vam Bogom, glagoljuščim:
32 Az jesm Bog Avraamov, i Bog Isaakov, i Bog Iakovl? Nesť Bog Bog mertvych, no (Bog) živych.
33 I slyšavše narodi divljachusja o učenii Jego.
34 Fariseje že slyšavše, jako posrami saddukei, sobrašasja vkupe.
35 I voprosi jedin ot nich zakonoučitel, iskušaja Jego i glagolja:
36 Učitelju, kaja zapoveď bolši (esť) v zakone?
37 Iisus že reče jemu: vozljubiši Gospoda Boga tvojego vsem serdcem tvoim, i vseju dušeju tvojeju, i vseju mysliju tvojeju:
38 sija jesť pervaja i bolšaja zapoveď:
39 vtoraja že podobna jej: vozljubiši iskrenňago tvojego jako sam sebe:
40 v siju oboju zapovediju ves zakon i prorocy visjat.
41 Sobravšymsja že fariseom, voprosi ich Iisus,
42 glagolja: čto vam mnitsja o Christe? Čij jesť Syn? Glagolaša Jemu: Davidov.
43 Glagola im: kako ubo David Duchom Gospoda Jego naricaet, glagolja:
44 reče Gospoď Gospodevi mojemu: sedi odesnuju Mene, dondeže položu vragi Tvoja podnožije nogama Tvoima?
45 Ašče ubo David naricaet Jego Gospoda, kako syn jemu jesť?
46 I niktože možaše otveščati Jemu slovese: niže smejaše kto ot togo dne voprositi Jego ktomu.

23

1 Togda Iisus glagola k narodom i učenikom Svoim,
2 glagolja: na Moiseove sedališči sedoša knižnicy i fariseje:
3 vsja ubo, jelika ašče rekut vam bljusti, sobljudajte i tvorite: po delom že ich ne tvorite: glagoljut bo, i ne tvorjat:
4 svjazujut bo bremena ťjažka i bedne nosima, i vozlagajut na plešča čelovečeska, perstom že svoim ne choťjat dvignuti ich.
5 Vsja že dela svoja tvorjat, da vidimi budut čeloveki: razširjajut že chranilišča svoja i veličajut voskrilija riz svoich:
6 ljubjat že preždevozleganija na večerjach, i preždesedanija na sonmiščich,
7 i celovanija na toržiščich, i zvatisja ot čelovek: učitelju, učitelju.
8 Vy že ne naricajtesja učitelije: jedin bo jesť vaš Učitel, Christos: vsi že vy bratija jeste:
9 i otca ne zovite sebe na zemli: jedin bo jesť Otec vaš, Iže na nebesech:
10 niže naricajtesja nastavnicy: jedin bo jesť Nastavnik vaš, Christos.
11 Bolij že v vas da budet vam sluga:
12 iže bo voznesetsja, smiritsja: i smirjajajsja voznesetsja.
13 Gore vam, knižnicy i fariseje, licemeri, jako zatvorjaete Carstvije Nebesnoje pred čeloveki: vy bo ne vchodite, ni vchoďaščich ostavljaete vniti.
14 Gore vam, knižnicy i fariseje, licemeri, jako snedaete domy vdovic, i vinoju daleče molitvy tvorjašče: sego radi liššeje priimete osuždenije.
15 Gore vam, knižnicy i fariseje, licemeri, jako prechodite more i sušu, sotvoriti jedinago prišelca: i jegda budet, tvorite jego syna gejenny sugubejša vas.
16 Gore vam, voždi slepii, glagoljuščii: iže ašče klenetsja cerkoviju, ničesože jesť: a iže klenetsja zlatom cerkovnym, dolžen jesť.
17 Bui i slepii, čto bo boleje jesť, zlato li, ili cerkov, svjaťjaščaja zlato?
18 I: iže ašče klenetsja oltarem, ničesože jesť: a iže klenetsja darom, iže verchu jego, dolžen jesť.
19 Bui i slepii, čto bo boleje, dar li, ili oltar, svjaťjaj dar?
20 Iže ubo klenetsja oltarem, klenetsja im i suščim verchu jego:
21 i iže klenetsja cerkoviju, klenetsja jeju i Živuščim v nej:
22 i klenyjsja nebesem klenetsja Prestolom Božiim i Seďaščim na nem.
23 Gore vam, knižnicy i fariseje, licemeri, jako odesjatstvujete matvu i kopr i kimin, i ostaviste vjaščšaja zakona, sud i milosť i veru: sija (že) podobaše tvoriti, i onech ne ostavljati.
24 Voždi slepii, oceždajuščii komary, velbludy že požirajušče.
25 Gore vam, knižnicy i fariseje licemeri, jako očiščaete vnešneje stkljanicy i bljuda, vnutrudu že suť polni chiščenija i nepravdy:
26 fariseje slepyj, očisti prežde vnutrenneje stkljanicy i bljuda, da budet i vnešneje ima čisto.
27 Gore vam, knižnicy i fariseje, licemeri, jako podobitesja grobom povaplenym, iže vneudu ubo javljajutsja krasny, vnutrudu že polni suť kostej mertvych i vsjakija nečistoty:
28 tako i vy, vneudu ubo javljaetesja čelovekom pravedni, vnutrudu že jeste polni licemerija i bezzakonija.
29 Gore vam, knižnicy i fariseje, licemeri, jako ziždete groby proročeskija, i krasite raki pravednych,
30 i glagolete: ašče bychom byli vo dni otec našich, ne bychom ubo obščnicy im byli v krovi prorok:
31 temže sami svidetelstvujete sebe, jako synove jeste izbivšich proroki:
32 i vy ispolnite meru otec vašich.
33 Zmija, poroždenija jechidnova, kako ubežite ot suda (ogňa) gejenskago?
34 Sego radi, se, Az poslju k vam proroki i premudry i knižniki: i ot nich ubijete i raspnete, i ot nich bijete na sonmiščich vašich, i izženete ot grada vo grad:
35 jako da priidet na vy vsjaka krov pravedna, prolivaemaja na zemli, ot krove Avelja pravednago do krove Zacharii syna Varachiina, jegože ubiste meždu cerkoviju i oltarem.
36 Amiň glagolju vam: (jako) priidut vsja sija na rod sej.
37 Ijerusalime, Ijerusalime, izbivyj proroki i kamenijem pobivajaj poslannyja k tebe, kolkraty voschotech sobrati čada tvoja, jakože sobiraet kokoš ptency svoja pod krile, i ne voschoteste?
38 Se, ostavljaetsja vam dom vaš pust.
39 Glagolju bo vam: (jako) ne imate Mene videti otsele, dondeže rečete: blagosloven Grjadyj vo ima Gospodne.

24

1 I izšed Iisus iďaše ot cerkve. I pristupiša (k Nemu) učenicy Jego pokazati Jemu zdanija cerkovnaja.
2 Iisus že reče im: ne vidite li vsja sija? Amiň glagolju vam, ne imať ostati zde kameň na kameni, iže ne razoritsja.
3 Seďašču že Jemu na gore Jeleonstej, pristupiša k Nemu učenicy na jedine, glagoljušče: rcy nam, kogda sija budut? I čto jesť znamenije Tvojego prišestvija i končina veka?
4 I otveščav Iisus reče im: bljudite, da niktože vas prelstit:
5 mnozi bo priidut vo ima Moje, glagoljušče: Az jesm Christos: i mnogi prelsťjat.
6 Uslyšati že imate brani i slyšanija branem. Zrite, ne užasajtesja, podobaet bo vsem (sim) byti: no ne togda jesť končina.
7 Vostanet bo jazyk na jazyk, i carstvo na carstvo: i budut gladi i paguby i trusi po mestom:
8 vsja že sija načalo boleznem.
9 Togda predaďat vy v skorbi i ubijut vy: i budete nenavidimi vsemi jazyki imene Mojego radi.
10 I togda soblazňatsja mnozi, i drug druga predaďat, i voznenaviďat drug druga:
11 i mnozi lžeprorocy vostanut i prelsťjat mnogija:
12 i za umnoženije bezzakonija, izsjaknet ljuby mnogich.
13 Preterpevyj že do konca, toj spasetsja.
14 I propovestsja sije Jevangelije Carstvija po vsej vselennej, vo svidetelstvo vsem jazykom: i togda priidet končina.
15 Jegda ubo uzrite merzosť zapustenija, rečennuju Daniilom prorokom, stojašču na meste svjate: iže čtet, da razumejet:
16 togda suščii vo Iudei da bežat na gory:
17 (i) iže na krove, da ne schodit vzjati jaže v domu jego:
18 i iže na sele, da ne vozvratitsja vspjať vzjati riz svoich.
19 Gore že neprazdnym i dojaščym v tyja dni.
20 Molitesja že, da ne budet begstvo vaše v zime, ni v subbotu.
21 Budet bo togda skorb velija, jakovaže ne byla ot načala mira dosele, niže imať byti.
22 I ašče ne byša prekratilisja dnije ony, ne by ubo spaslasja vsjaka ploť: izbrannych že radi prekraťjatsja dnije ony.
23 Togda ašče kto rečet vam: se, zde Christos, ili onde: ne imite very:
24 vostanut bo lžechristi i lžeprorocy i daďat znamenija velija i čudesa, jakože prelstiti, ašče vozmožno, i izbrannyja.
25 Se, prežde rech vam.
26 Ašče ubo rekut vam: se, v pustyni jesť, ne izydite: se, v sokroviščich, ne imite very:
27 jakože bo molnija ischodit ot vostok i javljaetsja do zapad, tako budet prišestvije Syna Čelovečeskago:
28 ideže bo ašče budet trup, tamo soberutsja orli.
29 Abije že, po skorbi dnij tech, solnce pomerknet, i luna ne dast sveta svojego, i zvezdy spadut s nebese, i sily nebesnyja podvignutsja:
30 i togda javitsja znamenije Syna Čelovečeskago na nebesi: i togda vosplačutsja vsja kolena zemnaja i uzrjat Syna Čelovečeskago grjadušča na oblacech nebesnych s siloju i slavoju mnogoju:
31 i poslet Angely Svoja s trubnym glasom veliim, i soberut izbrannyja Jego ot četyrech vetr, ot konec nebes do konec ich.
32 Ot smokovnicy že naučitesja pritči: jegda uže vaija jeja budut mlada, i listvije prozjabnet, vedite, jako bliz jesť žatva:
33 tako i vy, jegda vidite sija vsja, vedite, jako bliz jesť, pri dverech.
34 Amiň glagolju vam, ne mimoidet rod sej, dondeže vsja sija budut:
35 nebo i zemlja mimoidet, slovesa že Moja ne mimoidut.
36 O dni že tom i čase niktože vesť, ni Angeli nebesnii, tokmo Otec Moj jedin:
37 jakože (bo bysť vo) dni Nojevy, tako budet i prišestvije Syna Čelovečeskago:
38 jakože bo bechu vo dni prežde potopa jadušče i pijušče, žeňaščesja i posjagajušče, do negože dne vnide Noje v kovčeg,
39 i ne uvedeša, dondeže priide voda i vzjat vsja: tako budet i prišestvije Syna Čelovečeskago:
40 togda dva budeta na sele: jedin pojemletsja, a drugij ostavljaetsja:
41 dve meljušče v žernovech: jedina pojemletsja, i jedina ostavljaetsja.
42 Bdite ubo, jako ne veste, v kij čas Gospoď vaš priidet.
43 Sije že vedite, jako ašče by vedal domu vladyka, v kuju stražu tať priidet, bdel ubo by i ne by dal podkopati chrama svojego.
44 Sego radi i vy budite gotovi: jako, v oňže čas ne mnite, Syn Čelovečeskij priidet.
45 Kto ubo jesť vernyj rab i mudryj, jegože postavit gospodin jego nad domom svoim, ježe dajati im pišču vo vrema (ich)?
46 Blažen rab toj, jegože, prišed gospodin jego, obrjaščet tako tvorjašča:
47 amiň glagolju vam, jako nad vsem imenijem svoim postavit jego.
48 Ašče li že rečet zlyj rab toj v serdcy svojem: kosnit gospodin moj priiti,
49 i načnet biti klevrety svoja, jasti že i piti s pijanicami:
50 priidet gospodin raba togo v deň, v oňže ne čaet, i v čas, v oňže ne vesť,
51 i rastešet jego polma, i časť jego s nevernymi položit: tu budet plač i skrežet zubom.

25

1 Togda upodobisja Carstvije Nebesnoje desjatim devam, jaže prijaša svetilniki svoja i izydoša v sretenije ženichu:
2 pjať že be ot nich mudry i pjať jurodivy.
3 Jurodivyja že, prijemšja svetilniki svoja, ne vzjaša s soboju jelea:
4 mudryja že prijaša jelej v sosudech so svetilniki svoimi:
5 kosňašču že ženichu, vozdremašasja vsja i spachu.
6 Polunošči že vopl bysť: se, ženich grjadet, ischodite v sretenije jego.
7 Togda vostaša vsja devy tyja i ukrasiša svetilniki svoja.
8 Jurodivyja že mudrym reša: dadite nam ot jelea vašego, jako svetilnicy naši ugasajut.
9 Otveščaša že mudryja, glagoljuščja: jeda kako ne dostanet nam i vam: idite že pače k prodajuščym i kupite sebe.
10 Iduščym že im kupiti, priide ženich: i gotovyja vnidoša s nim na braki, i zatvoreny byša dveri.
11 Posledi že priidoša i pročyja devy, glagoljuščja: Gospodi, Gospodi, otverzi nam.
12 On že otveščav reče im: amiň glagolju vam, ne vem vas.
13 Bdite ubo, jako ne veste dne ni časa, v oňže Syn Čelovečeskij priidet.
14 Jakože bo čelovek nekij otchoďa prizva svoja raby i predade im imenije svoje:
15 i ovomu ubo dade pjať talant, ovomu že dva, ovomu že jedin, komuždo protivu sily jego: i otide abije.
16 Šed že prijemyj pjať talant, dela v nich i sotvori drugija pjať talant:
17 takožde i iže dva, priobrete i toj drugaja dva:
18 prijemyj že jedin, šed vkopa (ego) v zemlju i skry srebro gospodina svojego.
19 Po mnoze že vremeni priide gospodin rab tech i sťjazasja s nimi o slovesi.
20 I pristupl pjať talant prijemyj, prinese drugija pjať talant, glagolja: gospodi, pjať talant mi jesi predal: se, drugija pjať talant priobretoch imi.
21 Reče že jemu gospoď jego: dobre, rabe blagij i vernyj: o male byl jesi veren, nad mnogimi ťja postavlju: vnidi v radosť gospoda tvojego.
22 Pristupl že i iže dva talanta prijemyj, reče: gospodi, dva talanta mi jesi predal: se, drugaja dva talanta priobretoch ima.
23 Reče (že) jemu gospoď jego: dobre, rabe blagij i vernyj: o male (mi) byl jesi veren, nad mnogimi ťja postavlju: vnidi v radosť gospoda tvojego.
24 Pristupl že i prijemyj jedin talant, reče: gospodi, veďach ťja, jako žestok jesi čelovek, žneši, ideže ne sejal jesi, i sobiraeši ideže ne rastočil jesi:
25 i ubojavsja, šed skrych talant tvoj v zemli: (i) se, imaši tvoje.
26 Otveščav že gospoď jego reče jemu: lukavyj rabe i lenivyj, vedel jesi, jako žnu ideže ne sejach, i sobiraju ideže ne rastočich:
27 podobaše ubo tebe vdati srebro moje toržnikom, i prišed az vzjal bych svoje s lichvoju:
28 vozmite ubo ot nego talant i dadite imuščemu desjať talant:
29 imuščemu bo vezde dano budet i preizbudet: ot neimuščago že, i ježe mnitsja imeja, vzjato budet ot nego:
30 i neključimago raba vverzite vo tmu kromešňuju: tu budet plač i skrežet zubom. Sija glagolja vozglasi: imejaj ušy slyšati da slyšit.
31 Jegda že priidet Syn Čelovečeskij v slave Svojej i vsi svjatii Angeli s Nim, togda sjadet na prestole slavy Svojeja,
32 i soberutsja pred Nim vsi jazycy: i razlučit ich drug ot druga, jakože pastyr razlučaet ovcy ot kozlišč:
33 i postavit ovcy odesnuju Sebe, a kozlišča ošujuju.
34 Togda rečet Car suščym odesnuju Jego: priidite, blagoslovennii Otca Mojego, nasledujte ugotovannoje vam Carstvije ot složenija mira:
35 vzalkachsja bo, i daste Mi jasti: vozžadachsja, i napoiste Ma: stranen bech, i vvedoste Mene:
36 nag, i odejaste Ma: bolen, i posetiste Mene: v temnice bech, i priidoste ko Mne.
37 Togda otveščajut Jemu pravednicy, glagoljušče: Gospodi, kogda Ťja videchom alčušča, i napitachom? Ili žaždušča, i napoichom?
38 Kogda že Ťja videchom stranna, i vvedochom? Ili naga, i odejachom?
39 Kogda že Ťja videchom boljašča, ili v temnice, i priidochom k Tebe?
40 I otveščav Car rečet im: amiň glagolju vam, poneže sotvoriste jedinomu sich bratij Moich menšich, Mne sotvoriste.
41 Togda rečet i suščym ošujuju (Ego): idite ot Mene, prokljatii, vo ogň večnyj, ugotovannyj diavolu i aggelom jego:
42 vzalkachsja bo, i ne daste Mi jasti: vozžadachsja, i ne napoiste Mene:
43 stranen bech, i ne vvedoste Mene: nag, i ne odejaste Mene: bolen i v temnice, i ne posetiste Mene.
44 Togda otveščajut Jemu i tii, glagoljušče: Gospodi, kogda Ťja videchom alčušča, ili žaždušča, ili stranna, ili naga, ili bolna, ili v temnice, i ne poslužichom Tebe?
45 Togda otveščaet im, glagolja: amiň glagolju vam, poneže ne sotvoriste jedinomu sich menšich, ni Mne sotvoriste.
46 I idut sii v muku večnuju, pravednicy že v život večnyj.

26

1 I bysť, jegda skonča Iisus vsja slovesa sija, reče učenikom Svoim:
2 veste, jako po dvoju dňu Pascha budet, i Syn Čelovečeskij predan budet na propjatije.
3 Togda sobrašasja archijereje i knižnicy i starcy ljudstii vo dvor archijereov, glagolemago Kaiafy,
4 i soveščaša, da Iisusa lestiju imut i ubijut:
5 glagolachu že: no ne v prazdnik, da ne molva budet v ljudech.
6 Iisusu že byvšu v Vifanii, v domu Simona prokažennago,
7 pristupi k Nemu žena, stkljanicu mira imušči mnogocennago, i vozlivaše na glavu Jego vozležašča.
8 Videvše že učenicy Jego negodovaša, glagoljušče: česo radi gibel sija (bysť)?
9 Možaše bo sije miro prodano byti na mnoze i datisja niščym.
10 Razumev že Iisus reče im: čto truždaete ženu? Delo bo dobro sodela o Mne:
11 vsegda bo niščyja imate s soboju, Mene že ne vsegda imate:
12 vozlijavši bo sija miro sije na telo Moje, na pogrebenije Ma sotvori:
13 amiň glagolju vam: ideže ašče propovedano budet Jevangelije sije vo vsem mire, rečetsja i ježe sotvori sija, v pamať jeja.
14 Togda šed jedin ot obojunadesjate, glagolemyj Iuda Iskariotskij, ko archijereom,
15 reče: čto mi choščete dati, i az vam predam Jego? Oni že postaviša jemu tridesjať srebrenik:
16 i ottole iskaše udobna vremene, da Jego predast.
17 V pervyj že deň opresnočnyj pristupiša učenicy ko Iisusu, glagoljušče Jemu: gde choščeši ugotovaem Ti jasti paschu?
18 On že reče: idite vo grad ko onsice, i rcyte jemu: Učitel glagolet: vrema Moje bliz jesť: u tebe sotvorju paschu so učeniki Moimi.
19 I sotvoriša učenicy, jakože povele im Iisus, i ugotovaša paschu.
20 Večeru že byvšu, vozležaše so obemanadesjate učenikoma:
21 i jaduščym im, reče: amiň glagolju vam, jako jedin ot vas predast Ma.
22 I skorbjašče zelo, načaša glagolati Jemu jedin kijždo ich: jeda az jesm, Gospodi?
23 On že otveščav reče: omočivyj so Mnoju v solilo ruku, toj Ma predast:
24 Syn ubo Čelovečeskij idet, jakože jesť pisano o Nem: gore že čeloveku tomu, imže Syn Čelovečeskij predastsja: dobro by bylo jemu, ašče ne by rodilsja čelovek toj.
25 Otveščav že Iuda predajaj Jego, reče: jeda az jesm, Ravvi? Glagola jemu: ty rekl jesi.
26 Jaduščym že im, prijem Iisus chleb i blagosloviv prelomi, i dajaše učenikom, i reče: priimite, jadite: sije jesť Telo Moje.
27 I prijem čašu i chvalu vozdav, dade im, glagolja: pijte ot neja vsi:
28 sija bo jesť Krov Moja, Novago Zaveta, jaže za mnogija izlivaema vo ostavlenije grechov.
29 Glagolju že vam, jako ne imam piti otnyne ot sego ploda loznago, do dne togo, jegda je piju s vami novo vo Carstvii Otca Mojego.
30 I vospevše izydoša v goru Jeleonsku.
31 Togda glagola im Iisus: vsi vy soblaznitesja o Mne v nošč siju: pisano bo jesť: poražu pastyrja, i razydutsja ovcy stada:
32 po voskresenii že Mojem varjaju vy v Galilei.
33 Otveščav že Petr reče Jemu: ašče i vsi soblazňatsja o Tebe, az nikogdaže soblažňusja.
34 Reče jemu Iisus: amiň glagolju tebe, jako v siju nošč, prežde daže alektor ne vozglasit, trikraty otveržešisja Mene.
35 Glagola Jemu Petr: ašče mi jesť i umreti s Toboju, ne otvergusja Tebe. Takožde i vsi učenicy reša.
36 Togda priide s nimi Iisus v ves, naricaemuju Gefsimania, i glagola učenikom: sedite tu, dondeže šed pomoljusja tamo.
37 I pojem Petra i oba syna Zevedeova, načat skorbeti i tužiti.
38 Togda glagola im Iisus: priskorbna jesť duša Moja do smerti: poždite zde i bdite so Mnoju.
39 I prešed malo, pade na licy Svojem, moljasja i glagolja: Otče Moj, ašče vozmožno jesť, da mimoidet ot Mene čaša sija: obače ne jakože Az chošču, no jakože Ty.
40 I prišed ko učenikom, i obrete ich spjaščich, i glagola Petrovi: tako li ne vozmogoste jedinago časa pobdeti so Mnoju?
41 Bdite i molitesja, da ne vnidete v napasť: duch ubo bodr, ploť že nemoščna.
42 Paki vtoriceju šed pomolisja, glagolja: Otče Moj, ašče ne možet sija čaša mimoiti ot Mene, ašče ne piju jeja, budi volja Tvoja.
43 I prišed obrete ich paki spjaščich: besta bo im oči oťjagotene.
44 I ostavl ich, šed paki, pomolisja treticeju, tožde slovo rek.
45 Togda priide ko učenikom Svoim i glagola im: spite pročeje i počivajte: se, približisja čas, i Syn Čelovečeskij predaetsja v ruki grešnikov:
46 vostanite, idem: se, približisja predajaj Ma.
47 I ješče Jemu glagoljušču, se, Iuda, jedin ot obojunadesjate, priide, i s nim narod mnog so oružijem i drekolmi, ot archijerej i starec ljudskich.
48 Predajaj že Jego dade im znamenije, glagolja: Jegože ašče lobžu, Toj jesť: imite Jego.
49 I abije pristupl ko Iisusovi, reče: radujsja, Ravvi. I oblobyza Jego.
50 Iisus že reče jemu: druže, (tvori,) na neže jesi prišel. Togda pristuplše vozložiša ruce na Iisusa i jaša Jego.
51 I se, jedin ot suščich so Iisusom, proster ruku, izvleče nož svoj, i udari raba archijereova, i ureza jemu ucho.
52 Togda glagola jemu Iisus: vozvrati nož tvoj v mesto jego: vsi bo prijemšii nož nožem pogibnut:
53 ili mnitsja ti, jako ne mogu nyne umoliti Otca Mojego, i predstavit Mi vjaščše neže dvanadesjate legeona Angel?
54 Kako ubo sbudutsja Pisanija, jako tako podobaet byti?
55 V toj čas reče Iisus narodom: jako na razbojnika li izydoste so oružijem i drekolmi jati Ma? Po vsja dni pri vas sedech učja v cerkvi, i ne jaste Mene.
56 Se že vse bysť, da sbudutsja pisanija proročeskaja. Togda učenicy vsi ostavlše Jego bežaša.
57 (Voini) že jemše Iisusa vedoša k Kaiafe archijereovi, ideže knižnicy i starcy sobrašasja.
58 Petr že iďaše po Nem izdaleča do dvora archijereova: i všed vnutr, seďaše so slugami, videti končinu.
59 Archijereje že i starcy i sonm ves iskachu lžesvidetelstva na Iisusa, jako da ubijut Jego,
60 i ne obretachu: i mnogim lžesvidetelem pristuplšym, ne obretoša. Posležde že pristupivša dva lžesvidetelja,
61 resta: Sej reče: mogu razoriti cerkov Božiju i tremi denmi sozdati ju.
62 I vostav archijerej reče Jemu: ničesože li otveščavaeši, čto sii na Ťja svidetelstvujut?
63 Iisus že molčaše. I otveščav archijerej reče Jemu: zaklinaju Ťja Bogom živym, da rečeši nam, ašče Ty jesi Christos, Syn Božij?
64 Glagola jemu Iisus: ty rekl jesi: obače glagolju vam: otsele uzrite Syna Čelovečeskago seďašča odesnuju sily i grjadušča na oblacech nebesnych.
65 Togda archijerej rasterza rizy svoja, glagolja, jako chulu glagola: čto ješče trebujem svidetelej? Se, nyne slyšaste chulu Jego:
66 čto vam mnitsja? Oni že otveščavše reša: povinen jesť smerti.
67 Togda zaplevaša lice Jego i pakosti Jemu dejachu: ovii že za lanitu udariša,
68 glagoljušče: prorcy nam, Christe, kto jesť udarej Ťja?
69 Petr že vne seďaše vo dvore. I pristupi k nemu jedina rabyňa, glagoljušči: i ty byl jesi so Iisusom Galilejskim.
70 On že otveržesja pred vsemi, glagolja: ne vem, čto glagoleši.
71 Izšedšu že jemu ko vratom, uzre jego drugaja, i glagola suščym tamo: i sej be so Iisusom Nazoreom.
72 I paki otveržesja s kljatvoju, jako ne znaju Čeloveka.
73 Pomale že pristupivše stojaščii, reša Petrovi: voistinnu i ty ot nich jesi, ibo beseda tvoja jave ťja tvorit.
74 Togda načat rotitisja i kljatisja, jako ne znaju Čeloveka. I abije petel vozglasi.
75 I pomanu Petr glagolgol Iisusov, rečennyj jemu, jako prežde daže petel ne vozglasit, trikraty otveržešisja Mene. I izšed von plakasja gorko.

27

1 Utru že byvšu, sovet sotvoriša vsi archijereje i starcy ljudstii na Iisusa, jako ubiti Jego:
2 i svjazavše Jego vedoša i predaša Jego Pontijskomu Pilatu igemonu.
3 Togda videv Iuda predavyj Jego, jako osudiša Jego, raskajavsja vozvrati tridesjať srebreniki archijerejem i starcem,
4 glagolja: sogrešich predav krov nepovinnuju. Oni že reša: čto jesť nam? Ty uzriši.
5 I poverg srebreniki v cerkvi, otide: i šed udavisja.
6 Archijereje že prijemše srebreniki, reša: nedostojno jesť vložiti ich v korvanu, poneže cena krove jesť.
7 Sovet že sotvorše, kupiša imi selo skudelničo, v pogrebanije strannym:
8 temže narečesja selo to selo krove, do sego dne:
9 togda sbystsja rečennoje Ijeremijem prorokom, glagoljuščim: i prijaša tridesjať srebrenik, cenu Cenennago, Jegože ceniša ot synov Izrailev,
10 i daša ja na selo skudelničo, jakože skaza mne Gospoď.
11 Iisus že sta pred igemonom. I voprosi Jego igemon, glagolja: Ty li jesi Car Iudejskij? Iisus že reče jemu: ty glagoleši.
12 I jegda Naň glagolachu archijereje i starcy, ničesože otveščavaše.
13 Togda glagola Jemu Pilat: ne slyšiši li, kolika na Ťja svidetelstvujut?
14 I ne otvešča jemu ni k jedinomu glagolu, jako divitisja igemonu zelo.
15 Na (vsjak) že prazdnik obyčaj be igemonu otpuščati jedinago narodu svjazňa, jegože choťjachu:
16 imachu že togda svjazana naročita, glagolemago Varavvu:
17 sobravšymsja že im, reče im Pilat: kogo choščete (ot oboju) otpušču vam: Varavvu li, ili Iisusa glagolemago Christa?
18 Veďaše bo, jako zavisti radi predaša Jego.
19 Seďašču že jemu na sudišči, posla k nemu žena jego, glagoljušči: ničtože tebe i Pravedniku Tomu: mnogo bo postradach dnes vo sne Jego radi.
20 Archijereje že i starcy naustiša narody, da isprosjat Varavvu, Iisusa že pogubjat.
21 Otveščav že igemon reče im: kogo choščete ot oboju otpušču vam? Oni že reša: Varavvu.
22 Glagola im Pilat: čto ubo sotvorju Iisusu glagolemomu Christu? Glagolaša jemu vsi: da raspjat budet.
23 Igemon že reče: koje ubo zlo sotvori? Oni že izlicha vopijachu, glagoljušče: da propjat budet.
24 Videv že Pilat, jako ničtože uspevaet, no pače molva byvaet, prijem vodu, umy ruce pred narodom, glagolja: nepovinen jesm ot krove Pravednago Sego: vy uzrite.
25 I otveščavše vsi ljudije reša: krov Jego na nas i na čadech našich.
26 Togda otpusti im Varavvu: Iisusa že biv predade (im), da Jego propnut.
27 Togda voini igemonovy, prijemše Iisusa na sudišče, sobraša Naň vse množestvo voin:
28 i sovlekše Jego, odejaša Jego chlamidoju červlenoju:
29 i spletše venec ot ternija, vozložiša na glavu Jego, i trosť v desnicu Jego: i pokloňšesja na kolenu pred Nim rugachusja Jemu, glagoljušče: radujsja, Carju Iudejskij.
30 I pljunuvše Naň, prijaša trosť i bijachu po glave Jego.
31 I jegda porugašasja Jemu, sovlekoša s Nego bagrjanicu i oblekoša Jego v rizy Jego: i vedoša Jego na propjatije.
32 Ischoďašče že obretoša čeloveka Kirinejska, imenem Simona: i semu zadeša ponesti krest Jego.
33 I prišedše na mesto naricaemoje Golgofa, ježe jesť glagolemo Kranijevo mesto,
34 daša Jemu piti ocet s želčiju smešen: i vkuš, ne choťjaše piti.
35 Raspenšii že Jego razdeliša rizy Jego, vergše žrebija:
36 i seďašče strežachu Jego tu:
37 i vozložiša verchu glavy Jego vinu Jego napisanu: Sej jesť Iisus, Car Iudejskij.
38 Togda raspjaša s Nim dva razbojnika: jedinago o desnuju, i jedinago o šujuju.
39 Mimochoďaščii že chuljachu Jego, pokivajušče glavami svoimi
40 i glagoljušče: Razorjajaj cerkov i tremi denmi Sozidajaj, spasisja Sam: ašče Syn jesi Božij, snidi so kresta.
41 Takožde že i archijereje rugajuščesja s knižniki i starcy (i farisei), glagolachu:
42 inyja spase, Sebe li ne možet spasti? Ašče Car Izrailev jesť, da snidet nyne so kresta, i verujem v Nego:
43 upova na Boga: da izbavit nyne Jego, ašče choščet Jemu. Reče bo, jako Božij jesm Syn.
44 Tožde že i razbojnika raspjataja s Nim ponošasta Jemu.
45 Ot šestago že časa tma bysť po vsej zemli do časa devjatago:
46 o devjatem že čase vozopi Iisus glasom veliim, glagolja: Ili, Ili, lima savachfani? Ježe jesť, Bože Moj, Bože Moj, vskuju Ma jesi ostavil?
47 Necyi že ot tu stojaščich slyšavše glagolachu, jako Iliju glašaet Sej.
48 I abije tek jedin ot nich, i prijem gubu, ispolniv že octa, i vonze na trosť, napajaše Jego.
49 Pročii že glagolachu: ostavi, da vidim, ašče priidet Ilia spasti Jego.
50 Iisus že, paki vozopiv glasom veliim, ispusti duch.
51 I se, zavesa cerkovnaja razdrasja na dvoje s vyšňago kraja do nižňago: i zemlja potrjasesja: i kamenije raspadesja:
52 i grobi otverzošasja: i mnoga telesa usopšich svjatych vostaša:
53 i izšedše iz grob, po voskresenii Jego, vnidoša vo svjatyj grad i javišasja mnozem.
54 Sotnik že i iže s nim streguščii Iisusa, videvše trus i byvšaja, ubojašasja zelo, glagoljušče: voistinnu Božij Syn be Sej.
55 Bjachu že tu i ženy mnogi izdaleča zrjaščja, jaže idoša po Iisuse ot Galilei, služaščja Jemu:
56 v nichže be Maria Magdalina, i Maria Iakova i Iosii mati, i mati synu Zevedeovu.
57 Pozde že byvšu, priide čelovek bogat ot Arimafea, imenem Iosif, iže i sam učisja u Iisusa:
58 sej pristupl k Pilatu, prosi telese Iisusova. Togda Pilat povele dati telo.
59 I prijem telo Iosif, obvit je plaščaniceju čistoju
60 i položi je v novem svojem grobe, jegože izseče v kameni: i vozvaliv kameň velij nad dveri groba, otide.
61 Be že tu Maria Magdalina i drugaja Maria, seďašče prjamo groba.
62 Vo utrij že deň, iže jesť po pjatce, sobrašasja archijereje i fariseje k Pilatu,
63 glagoljušče: gospodi, pomanuchom, jako lstec on reče, ješče syj živ: po trijech dnech vostanu:
64 poveli ubo utverditi grob do tretijago dne, da ne kako prišedše učenicy Jego noščiju ukradut Jego i rekut ljudem: vosta ot mertvych: i budet posledňaja lesť gorša pervyja.
65 Reče že im Pilat: imate kustodiju: idite, utverdite, jakože veste.
66 Oni že šedše utverdiša grob, znamenavše kameň s kustodijeju.

28

1 V večer že subbotnyj, svitajušči vo jedinu ot subbot, priide Maria Magdalina i drugaja Maria, videti grob.
2 I se, trus bysť velij: Angel bo Gospodeň sšed s nebese, pristupl otvali kameň ot dverij groba i seďaše na nem:
3 be že zrak jego jako molnija, i odejanije jego belo jako sneg.
4 Ot stracha že jego sotrjasošasja streguščii i byša jako mertvi.
5 Otveščav že Angel reče ženam: ne bojtesja vy: vem bo, jako Iisusa raspjatago iščete:
6 nesť zde: vosta bo, jakože reče: priidite, vidite mesto, ideže leža Gospoď,
7 i skoro šedše rcyte učenikom Jego, jako vosta ot mertvych i se, varjaet vy v Galilei: tamo Jego uzrite: se, rech vam.
8 I izšedše skoro ot groba so strachom i radostiju velijeju, tekoste vozvestiti učenikom Jego.
9 Jegda že iďaste vozvestiti učenikom Jego, i se, Iisus srete ja, glagolja: radujtesja. One že pristuplše jastesja za noze Jego i poklonistesja Jemu.
10 Togda glagola ima Iisus: ne bojtesja: idite, vozvestite bratii Mojej, da idut v Galileju, i tu Ma viďat.
11 Iduščema že ima, se, necyi ot kustodii prišedše vo grad, vozvestiša archijereom vsja byvšaja.
12 I sobravšesja so starcy, sovet sotvoriša, srebreniki dovolny daša voinom,
13 glagoljušče: rcyte, jako učenicy Jego noščiju prišedše ukradoša Jego, nam spjaščym:
14 i ašče sije uslyšano budet u igemona, my utolim jego i vas bezpečalny sotvorim.
15 Oni že prijemše srebreniki, sotvoriša, jakože naučeni byša. I promčesja slovo sije vo Iudejech daže do sego dne.
16 Jedinii že nadesjate učenicy idoša v Galileju, v goru, amože povele im Iisus:
17 i videvše Jego, poklonišasja Jemu: ovi že usumnešasja.
18 I pristupl Iisus, reče im, glagolja: dadesja Mi vsjaka vlasť na nebesi i na zemli:
19 šedše ubo naučite vsja jazyki, kresťjašče ich vo ima Otca i Syna i Svjatago Ducha,
20 učašče ich bljusti vsja, jelika zapovedach vam: i se, Az s vami jesm vo vsja dni do skončanija veka. Amiň.

{pokazať odnu glavu na stranice}