1  2  3  4  5  6  7  8  9  10  11  12  13  14  15  16 

Evangelije ot Marka

Slavjanskij tekst

1

1 Začalo Jevangelia Iisusa Christa, Syna Božija,
2 jakože jesť pisano vo prorocech: se, Az posylaju Angela Mojego pred licem Tvoim, iže ugotovit puť Tvoj pred Toboju.
3 Glas vopijuščago v pustyni: ugotovajte puť Gospodeň, pravy tvorite stezi Jego.
4 Bysť Ioann kresťjaj v pustyni i propovedaja kreščenije pokajanija vo otpuščenije grechov.
5 I ischoždaše k nemu vsja Iudejskaja strana i Ijerusalimljane: i kreščachusja vsi vo Iordane rece ot nego, ispovedajušče grechi svoja.
6 Be že Ioann obolčen vlasy velbluždi, i pojas usmen o čreslech jego, i jadyj akridy i med divij.
7 I propovedaše, glagolja: grjadet Kreplij mene vsled mene, Jemuže nesm dostoin prekloňsja razrešiti remeň sapog Jego:
8 az ubo krestich vy vodoju: Toj že krestit vy Duchom Svjatym.
9 I bysť vo onech dnech, priide Iisus ot Nazareta Galilejskago i krestisja ot Ioanna vo Iordane.
10 I abije voschoďa ot vody, vide razvoďaščasja nebesa i Ducha jako golubja, schoďašča Naň.
11 I glas bysť s nebese: Ty jesi Syn Moj vozljublennyj, o Nemže blagovolich.
12 I abije Duch izvede Jego v pustyňu.
13 I be tu v pustyni dnij četyredesjať, iskušaem satanoju, i be so zvermi: i Angeli služachu Jemu.
14 Po predanii že Ioannove, priide Iisus v Galileju, propovedaja Jevangelije Carstvija Božija
15 i glagolja, jako ispolnisja vrema i približisja Carstvije Božije: pokajtesja i verujte vo Jevangelije.
16 Choďa že pri mori Galilejstem, vide Simona i Andrea brata (togo) Simona, vmetajušča mreži v more: besta bo rybarja.
17 I reče ima Iisus: priidita vsled Mene, i sotvorju vas byti lovca čelovekom.
18 I abije ostavlša mreži svoja, po Nem idosta.
19 I prešed malo ottudu, uzre Iakova Zevedeova i Ioanna brata jego, i ta v korabli strojašča mreža:
20 i abije vozzva ja. I ostavlša otca svojego Zevedea v korabli s naemniki, po Nem idosta.
21 I vnidoša v Kapernaum: i abije v subboty všed v sonmišče, učaše.
22 I divljachusja o učenii Jego: be bo učja ich jako vlasť imyj, i ne jako knižnicy.
23 I be v sonmišči ich čelovek v duse nečiste, i vozzva,
24 glagolja: ostavi, čto nam i Tebe, Iisuse Nazarjanine? Prišel jesi pogubiti nas: vem Ťja, kto jesi, Svjatyj Božij.
25 I zapreti jemu Iisus, glagolja: umolči i izydi iz nego.
26 I strjase jego duch nečistyj, i vozopi glasom velikim, i izyde iz nego.
27 I užasošasja vsi, jakože sťjazatisja im k sebe, glagoljuščym: čto jesť sije? (i) čto učenije novoje sije, jako po oblasti i duchovom nečistym velit, i poslušajut Jego?
28 Izyde že sluch Jego abije vo vsju stranu Galilejsku.
29 I abije iz sonmišča izšedše, priidoša v dom Simonov i Andreov so Iakovom i Ioannom.
30 Tešča že Simonova ležaše ognem žegoma: i abije glagolaša Jemu o nej.
31 I pristupl vozdviže ju, jem za ruku jeja: i ostavi ju ogň abije, i služaše im.
32 Pozde že byvšu, jegda zachoždaše solnce, prinošachu k Nemu vsja nedužnyja i besnyja.
33 I be ves grad sobralsja k dverem.
34 I izceli mnogi zle stražduščyja različnymi nedugi: i besy mnogi izgna, i ne ostavljaše glagolati besy, jako veďachu Jego Christa sušča.
35 I utro, nošči suščej zelo, vostav izyde, i ide v pusto mesto, i tu molitvu dejaše.
36 I gnaša Jego Simon i iže s nim:
37 i obretše Jego, glagolaša Jemu, jako vsi Tebe iščut.
38 I glagola im: idem v bližnija vesi i grady, da i tamo propovem: na sije bo izydoch.
39 I be propovedaja na sonmiščich ich, vo vsej Galilei, i besy izgoňa.
40 I priide k Nemu prokažen, molja Jego i na kolenu pripadaja pred Nim, i glagolja Jemu, jako, ašče choščeši, možeši ma očistiti.
41 Iisus že miloserdovav, proster ruku, kosnusja jego, i glagola jemu: chošču, očistisja.
42 I rekšu jemu, abije otide ot nego prokaženije, i čist bysť.
43 I zaprešč jemu, abije izgna jego:
44 i glagola jemu: bljudi, ni komuže ničesože rcy: no šed pokažisja ijerejevi i prinesi za očiščenije tvoje, jaže povele Moisej, vo svidetelstvo im.
45 On že izšed načat propovedati mnogo i pronositi slovo, jakože ktomu ne mošči Jemu jave vo grad vniti: no vne v pustych mestech be. I prichoždachu k Nemu otvsjudu.

2

1 I vnide paki v Kapernaum po dnech: i slyšano bysť, jako v domu jesť.
2 I abije sobrašasja mnozi, jakože ktomu ne vmeščatisja ni pri dverech: i glagolaše im slovo.
3 I priidoša k Nemu nosjašče razslablenna (žilami), nosima četyrmi:
4 i ne moguščym približitisja k Nemu naroda radi, otkryša pokrov, ideže be, i prokopavše svesiša odr, na nemže razslablennyj ležaše.
5 Videv že Iisus veru ich, glagola razslablennomu: čado, otpuščajutsja tebe gresi tvoi.
6 Bjachu že necyi ot knižnik tu seďašče i pomyšljajušče v serdcach svoich:
7 čto Sej tako glagolet chuly? Kto možet ostavljati grechi, tokmo jedin Bog?
8 I abije razumev Iisus duchom Svoim, jako tako tii pomyšljajut v sebe, reče im: čto sija pomyšljaete v serdcach vašich?
9 Čto jesť udobeje? Rešči razslablennomu: otpuščajutsja tebe gresi? Ili rešči: vostani, i vozmi odr tvoj, i chodi?
10 No da uveste, jako vlasť imať Syn Čelovečeskij na zemli otpuščati grechi: glagola razslablennomu:
11 tebe glagolju: vostani, i vozmi odr tvoj, i idi v dom tvoj.
12 I vosta abije, i vzem odr, izyde pred vsemi: jako divitisja vsem i slaviti Boga, glagoljuščym, jako nikoliže tako videchom.
13 I izyde paki k morju: i ves narod iďaše k Nemu, i učaše ich.
14 I mimogrjadyj vide Leviju Alfeova, seďašča na mytnice, i glagola jemu: po Mne grjadi. I vostav vsled Jego ide.
15 I bysť vozležašču Jemu v domu jego, i mnozi mytari i grešnicy vozležachu so Iisusom i so učeniki Jego: bjachu bo mnozi, i po Nem idoša.
16 I knižnicy i fariseje, videvše Jego jadušča s mytari i grešniki, glagolachu učenikom Jego: čto jako s mytari i grešniki jast i pijet?
17 I slyšav Iisus glagola im: ne trebujut zdravii vrača, no boljaščii: ne priidoch prizvati pravedniki, no grešniki na pokajanije.
18 I bjachu učenicy Ioannovy i farisejstii posťjaščesja. I priidoša i glagolaša Jemu: počto učenicy Ioannovy i farisejstii posťjatsja, a Tvoi učenicy ne posťjatsja?
19 I reče im Iisus: jeda mogut synove bračnii, dondeže ženich s nimi jesť, postitisja? Jeliko vrema s soboju imut ženicha, ne mogut postitisja:
20 priidut že dnije, jegda otimetsja ot nich ženich, i togda posťjatsja v tyja dni:
21 i niktože priloženija plata nebelena prišivaet k rize vetse: ašče li že ni, vozmet konec jego novoje ot vetchago, i gorša dira budet:
22 i niktože vlivaet vina nova v mechi vetchi: ašče li že ni, prosadit vino novoje mechi, i vino prolijetsja, i mesi pogibnut: no vino novoje v mechi novy vlijati.
23 I bysť mimochoditi Jemu v subboty skvoze sejanija, i načaša učenicy Jego puť tvoriti, vosterzajušče klasy.
24 I fariseje glagolachu Jemu: vižď, čto tvorjat v subboty, jegože ne dostoit?
25 I Toj glagolaše im: neste li nikoliže čli, čto sotvori David, jegda trebovanije ime i vzalka sam i iže s nim?
26 Kako vnide v dom Božij pri Aviafare archijerei, i chleby predloženija snede, ichže ne dostojaše jasti tokmo ijerejem, i dade i suščym s nim?
27 I glagolaše im: subbota čeloveka radi bysť, a ne čelovek subboty radi:
28 temže gospoď jesť Syn Čelovečeskij i subbote.

3

1 I vnide paki v sonmišče: i be tamo čelovek, suchu imyj ruku.
2 I nazirachu Jego, ašče v subboty izcelit jego, da Naň vozglagoljut.
3 I glagola čeloveku suchu imuščemu ruku: stani posrede.
4 I glagola im: dostoit li v subboty dobro tvoriti, ili zlo tvoriti? Dušu spasti, ili pogubiti? Oni že molčachu.
5 I vozzrev na nich so gnevom, skorbja o okamenenii serdec ich, glagola čeloveku: prostri ruku tvoju. I prostre: i utverdisja ruka jego cela jako drugaja.
6 I izšedše fariseje, abije so irodiany sovet tvorjachu Naň, kako Jego pogubjat.
7 Iisus že otide so učeniki Svoimi k morju: i mnog narod ot Galilei po Nem ide, i ot Iudei,
8 i ot Ijerusalima, i ot Idumei, i so onago polu Iordana. I ot Tira i Sidona množestvo mnogoje, slyšavše, jelika tvorjaše, (i) priidoša k Nemu.
9 I reče učenikom Svoim, da korabl budet u Nego naroda radi, da ne stužajut Jemu.
10 Mnogi bo izceli, jakože napadati na Nego, da Jemu prikosnutsja, jelicy imejachu rany.
11 I dusi nečistii, jegda viďachu Jego, pripadachu k Nemu i zvachu, glagoljušče, jako Ty jesi Syn Božij.
12 I mnogo preščaše im, da ne javlena Jego sotvorjat.
13 I vzyde na goru i prizva, ichže choťjaše Sam: i priidoša k Nemu.
14 I sotvori dvanadesjate, da budut s Nim, i da posylaet ich propovedati,
15 i imeti vlasť celiti nedugi i izgoniti besy:
16 i nareče Simonu ima Petr:
17 i Iakova Zevedeova i Ioanna brata Iakovlja: i nareče ima imena Voanerges, ježe jesť syna gromova:
18 i Andrea, i Filippa, i Varfolomea, i Matfea, i Fomu, i Iakova Alfeova, i Faddea, i Simona Kananita,
19 i Iudu Iskariotskago, iže i predade Jego.
20 I priidoša v dom: i sobrasja paki narod, jako ne mošči im ni chleba jasti.
21 I slyšavše iže bjachu u Nego, izydoša, da imut Jego: glagolachu bo, jako neistov jesť.
22 I knižnicy, iže ot Ijerusalima nizšedšii, glagolachu, jako vejelzevula imať i jako o kňazi besovstem izgonit besy.
23 I prizvav ich, v pritčach glagolaše im: kako možet satana satanu izgoniti?
24 I ašče carstvo na sja razdelitsja, ne možet stati carstvo to:
25 i ašče dom na sja razdelitsja, ne možet stati dom toj:
26 i ašče satana vosta na sja sam i razdelisja, ne možet stati, no konec imať.
27 Niktože možet sosudy krepkago, všed v dom jego, raschititi, ašče ne perveje krepkago svjažet: i togda dom jego raschitit.
28 Amiň glagolju vam, jako vsja otpusťjatsja sogrešenija synom čelovečeskim, i chulenija, jelika ašče voschuljat:
29 a iže voschulit na Ducha Svjatago, ne imať otpuščenija vo veki, no povinen jesť večnomu sudu.
30 Zane glagolachu: ducha nečistago imať.
31 Priidoša ubo Mati i bratija Jego, i vne stojašče poslaša k Nemu, zovušče Jego.
32 I seďaše narod okrest Jego. Reša že Jemu: se, Mati Tvoja i bratija Tvoja (i sestry Tvoja) vne iščut Tebe.
33 I otvešča im, glagolja: kto jesť mati Moja, ili bratija Moja?
34 I sogljadav okrest Sebe seďaščyja, glagola: se, mati Moja i bratija Moja:
35 iže bo ašče sotvorit volju Božiju, sej brat Moj i sestra Moja i mati (Mi) jesť.

4

1 I paki načat učiti pri mori: i sobrasja k Nemu narod mnog, jakože Samomu vlezšu v korabl, sedeti v mori: i ves narod pri mori na zemli bjaše.
2 I učaše ich pritčami mnogo i glagolaše im vo učenii Svojem:
3 slyšite: se, izyde sejaj sejati:
4 i bysť jegda sejaše, ovo pade pri puti, i priidoša pticy, i pozobaša je:
5 drugoje že pade pri kameni, ideže ne imaše zemli mnogi, i abije prozjabe, zane ne imaše glubiny zemnyja:
6 solncu že vozsijavšu prisvjade, i zane ne imaše korene, izsše:
7 i drugoje pade v ternii, i vzyde ternije, i podavi je: i ploda ne dade:
8 i drugoje pade na zemli dobrej, i dajaše plod voschoďašč i rastušč, i priplodovaše na tridesjať, i na šesťdesjat, i na sto.
9 I glagolaše: imejaj ušy slyšati da slyšit.
10 Jegda že bysť jedin, voprosiša Jego, iže bjachu s Nim, so obemanadesjate o pritči.
11 I glagolaše im: vam jesť dano vedati tajny Carstvija Božija: onem že vnešnim v pritčach vsja byvajut,
12 da viďašče viďat, i ne uzrjat: i slyšašče slyšat, i ne razumejut: da ne kogda obraťjatsja, i ostavjatsja im gresi.
13 I glagola im: ne veste li pritči seja? I kako vsja pritči urazumejete?
14 Sejaj, slovo sejet.
15 Sii že suť, iže pri puti, ideže sejetsja slovo, i jegda uslyšat, abije prichodit satana i otemlet slovo sejannoje v serdcach ich.
16 I sii suť takožde iže na kamennych sejemii, iže jegda uslyšat slovo, abije s radostiju prijemljut je:
17 i ne imut korenija v sebe, no privremenni suť: taže byvšej pečali ili goneniju slovese radi, abije soblažňajutsja.
18 A sii suť, iže v ternii sejemii, slyšaščii slovo:
19 i pečali veka sego, i lesť bogatstva, i o pročich pochoti vchoďaščyja podavljajut slovo, i bezplodno byvaet.
20 I sii suť, iže na zemli dobrej sejannii, iže slyšat slovo i prijemljut, i plodstvujut na tridesjať, i na šesťdesjat, i na sto.
21 I glagolaše im: jeda svetilnik prichodit, da pod spudom položat jego ili pod odrom? Ne da li na sveščnice položen budet?
22 Nesť bo tajno, ježe ne javitsja, niže bysť potaeno, no da priidet v javlenije:
23 ašče kto imať ušy slyšati, da slyšit.
24 I glagolaše im: bljudite čto slyšite: v ňuže meru merite, vozmeritsja vam, i priložitsja vam slyšaščym:
25 iže bo ašče imať, dastsja jemu: a iže ne imať, i ježe imať, otimetsja ot nego.
26 I glagolaše: tako jesť (i) Carstvije Božije, jakože čelovek vmetaet sema v zemlju,
27 i spit, i vostaet noščiju i dniju: i sema prozjabaet i rastet, jakože ne vesť on:
28 ot sebe bo zemlja plodit prežde travu, potom klas, taže ispolňaet pšenicu v klase:
29 jegda že sozrejet plod, abije poslet serp, jako nasta žatva.
30 I glagolaše: česomu upodobim Carstvije Božije? Ili kojej pritči priložim je?
31 Jako zerno gorušično, ježe jegda vsejano budet v zemli, mneje vsech semen jesť zemnych:
32 i jegda vsejano budet, vozrastaet, i byvaet boleje vsech zelij, i tvorit vetvi velija, jako mošči pod seniju jego pticam nebesnym vitati.
33 I takovymi pritčami mnogimi glagolaše im slovo, jakože možachu slyšati.
34 Bez pritči že ne glagolaše im slovese: osob že učenikom Svoim skazaše vsja.
35 I glagola im v toj deň, večeru byvšu: prejdem na on pol.
36 I otpuščše narody, pojaša Jego jakože be v korabli: i inii že korabli bjachu s Nim.
37 I bysť burja vetrena velika: volny že vlivachusja v korabl, jako uže pogružatisja jemu.
38 I be Sam na korme na vozglavnice spja. I vozbudiša Jego i glagolaša Jemu: Učitelju, ne radiši li, jako pogibaem?
39 I vostav zapreti vetru i reče morju: molči, prestani. I uleže vetr, i bysť tišina velija.
40 I reče im: čto tako strašlivi jeste? Kako ne imate very?
41 I ubojašasja strachom veliim i glagolachu drug ko drugu: kto ubo Sej jesť, jako i vetr i more poslušajut Jego?

5

1 I priidoša na on pol morja, vo stranu Gadarinskuju.
2 I izlezšu Jemu iz korablja, abije srete Jego ot grobov čelovek v duse nečiste,
3 iže žilišče imaše vo grobech, i ni verigami niktože možaše jego svjazati:
4 zane jemu mnogaždy puty i užy (železny) svjazanu sušču, i rasterzatisja ot nego užem (železnym) i putom sokrušatisja: i niktože možaše jego umučiti:
5 i vynu nošč i deň vo grobech i v gorach be, vopija i tolkijsja kamenijem.
6 Uzrev že Iisusa izdaleča, teče i poklonisja Jemu,
7 i vozopiv glasom veliim, reče: čto mne i Tebe, Iisuse, Syne Boga Vyšňago? Zaklinaju Ťja Bogom, ne muči mene.
8 Glagolaše bo jemu: izydi, duše nečistyj, ot čeloveka.
9 I voprošaše jego: čto ti jesť ima? I otvešča glagolja: legeon ima mne, jako mnozi jesmy.
10 I moliša Jego mnogo, da ne poslet ich vne strany.
11 Be že tu pri gore stado svinoje velije pasomo.
12 I moliša Jego vsi besi, glagoljušče: posli ny vo svinija, da v ňa vnidem.
13 I povele im abije Iisus. I izšedše dusi nečistii, vnidoša vo svinija: i ustremisja stado po bregu v more, bjachu že jako dve tysjaščy, i utopachu v mori.
14 Pasuščii že svinija bežaša i vozvestiša vo grade i v selech. I izydoša videti, čto jesť byvšeje.
15 I priidoša ko Iisusovi, i videša besnovavšagosja seďašča i obolčena i smysljašča, imevšago legeon: i ubojašasja.
16 Povedaša že im videvšii, kako bysť besnomu, i o svinijach.
17 I načaša moliti Jego otiti ot predel ich.
18 I vlezšu Jemu v korabl, moljaše Jego besnovavyjsja, daby byl s Nim.
19 Iisus že ne dade jemu, no reče jemu: idi v dom tvoj ko tvoim i vozvesti im, jelika ti Gospoď sotvori i pomilova ťja.
20 I ide i nača propovedati v desjati gradech, jelika sotvori jemu Iisus. I vsi divljachusja.
21 I prešedšu Iisusu v korabli paki na on pol, sobrasja narod mnog o Nem. I be pri mori.
22 I se, priide jedin ot archisinagog, imenem Iair, i videv Jego, pade pri nogu Jego
23 i moljaše Jego mnogo, glagolja, jako dšči moja na končine jesť: da prišed vozložiši na ňu ruce, jako da spasetsja i živa budet.
24 I ide s nim: i po Nem iďachu narodi mnozi i ugnetachu Jego.
25 I žena nekaja sušči v točenii krove let dvanadesjate,
26 i mnogo postradavši ot mnog vračev, i izdavši svoja vsja, i ni jedinyja polzy obretši, no pače v goršeje prišedši:
27 slyšavši o Iisuse, prišedši v narode sozadi, prikosnusja rize Jego:
28 glagolaše bo, jako, ašče prikosnusja rizam Jego, spasena budu.
29 I abije izsjaknu istočnik krove jeja: i razume telom, jako izcele ot rany.
30 I abije Iisus razume v Sebe silu izšedšuju ot Nego, (i) obraščsja v narode, glagolaše: kto prikosnusja rizam Moim?
31 I glagolachu Jemu učenicy Jego: vidiši narod ugnetajušč Ťja, i glagoleši: kto prikosnusja Mne?
32 I obgljadaše videti sotvoršuju sije.
33 Žena že ubojavšisja i trepeščušči, veďašči, ježe bysť jej, priide i pripade k Nemu i reče Jemu vsju istinu.
34 On že reče jej: dšči, vera tvoja spase ťja: idi v mire i budi cela ot rany tvojeja.
35 Ješče Jemu glagoljušču, (i) priidoša ot archisinagoga, glagoljušče, jako dšči tvoja umre: čto ješče dvižeši Učitelja?
36 Iisus že abije slyšav slovo glagolemoje, glagola archisinagogovi: ne bojsja, tokmo veruj.
37 I ne ostavi po Sebe ni jedinago iti, tokmo Petra i Iakova i Ioanna brata Iakovlja.
38 I priide v dom archisinagogov i vide molvu, plačuščyjasja i kričaščyja mnogo.
39 I všed glagola im: čto molvite i plačetesja? Otrokovica nesť umerla, no spit.
40 I rugachusja Jemu. On že izgnav vsja, pojat otca otrokovicy i mater, i iže (bechu) s Nim, i vnide, ideže be otrokovica ležašči.
41 I jem za ruku otrokovicu, glagola jej: talifa kumi: ježe jesť skazaemo: device, tebe glagolju, vostani.
42 I abije vosta devica i choždaše: be bo let dvojunadesjate. I užasošasja užasom veliim.
43 I zapreti im mnogo, da niktože uvesť sego, i reče: dadite jej jasti.

6

1 I izyde ottudu i priide vo otečestvije Svoje: i po Nem idoša učenicy Jego.
2 I byvšej subbote, načat na sonmišči učiti. I mnozi slyšaščii divljachusja, glagoljušče: otkudu Semu sija? I čto premudrosť dannaja Jemu, i sily takovy rukama Jego byvajut?
3 Ne Sej li jesť tekton, syn Mariin, brat že Iakovu i Iosii i Iude i Simonu? I ne sestry li Jego zde (suť) v nas? I blažňachusja o Nem.
4 Glagolaše že im Iisus, jako nesť prorok bez česti, tokmo vo otečestvii svojem, i v srodstve i v domu svojem.
5 I ne možaše tu ni jedinyja sily sotvoriti, tokmo malo nedužnych, vozlož ruce, izceli.
6 I divljašesja za neverstvije ich: i obchoždaše vesi okrest učja.
7 I prizva obanadesjate, i načat ich posylati dva dva, i dajaše im vlasť nad duchi nečistymi.
8 I zapoveda im, da ničesože vozmut na puť, tokmo žezl jedin: ni piry, ni chleba, ni pri pojase medi:
9 no obuveni v sandalija: i ne oblačitisja v dve rize.
10 I glagolaše im: ideže ašče vnidete v dom, tu prebyvajte, dondeže izydete ottudu:
11 i jelicy ašče ne priimut vy, niže poslušajut vas, ischoďašče ottudu, ottrjasite prach, iže pod nogami vašimi, vo svidetelstvo im: amiň glagolju vam, otradneje budet Sodomom i Gomorrom v deň sudnyj, neže gradu tomu.
12 I izšedše propovedachu, da pokajutsja:
13 i besy mnogi izgoňachu: i mazachu maslom mnogi nedužnyja, i izcelevachu.
14 I uslyša car Irod: jave bo bysť ima Jego: i glagolaše, jako Ioann Krestitel ot mertvych vosta, i sego radi sily dejutsja o nem.
15 Inii glagolachu, jako Ilia jesť: inii že glagolachu, jako prorok jesť, ili jako jedin ot prorok.
16 Slyšav že Irod reče, jako, jegože az useknuch Ioanna, toj jesť: toj vosta ot mertvych.
17 Toj bo Irod poslav, jat Ioanna i svjaza jego v temnice, Irodiady radi ženy Filippa brata svojego, jako oženisja jeju.
18 Glagolaše bo Ioann Irodovi: ne dostoit tebe imeti ženu (Filippa) brata tvojego.
19 Irodia že gnevašesja na nego i choťjaše jego ubiti: i ne možaše.
20 Irod bo bojašesja Ioanna, vedyj jego muža pravedna i svjata, i sobljudaše jego: i poslušav jego, mnoga tvorjaše, i v sladosť jego poslušaše.
21 I priključšusja dňu potrebnu, jegda Irod roždestvu svojemu večerju tvorjaše kňazem svoim i tysjaščnikom i starejšinam Galilejskim:
22 i všedši dščer toja Irodiady, i pljasavši, i ugoždši Irodovi i vozležaščym s nim, reče car device: prosi u mene jegože ašče choščeši, i dam ti.
23 I kljatsja jej: jako jegože ašče poprosiši u mene, dam ti, i do pol carstvija mojego.
24 Ona že izšedši reče materi svojej: česo prošu? Ona že reče: glavy Ioanna Krestitelja.
25 I všedši abije so tščanijem k carju, prosjaše, glagoljušči: chošču, da mi dasi ot nego na bljude glavu Ioanna Krestitelja.
26 I priskorben byv car, kljatvy (že) radi i za vozležaščich s nim ne voschote otrešči jej.
27 I abije poslav car spekulatora, povele prinesti glavu jego.
28 On že šed useknu jego v temnice, i prinese glavu jego na bljude, i dade ju device: i devica dade ju materi svojej.
29 I slyšavše učenicy jego, priidoša i vzjaša trup jego, i položiša jego vo grobe.
30 I sobrašasja Apostoli ko Iisusu i vozvestiša Jemu vsja, i jelika sotvoriša, i jelika naučiša.
31 I reče im: priidite vy sami v pusto mesto jedini i počijte malo. Bjachu bo prichoďaščii i otchoďaščii mnozi, i ni jasti im be kogda.
32 I idoša v pusto mesto korablem jedini.
33 I videša ich iduščich narodi, i poznaša ich mnozi: i peši ot vsech gradov sticachusja tamo, i predvariša ich, i snidošasja k Nemu.
34 I izšed vide Iisus narod mnog i miloserdova o nich, zane bjachu jako ovcy ne imuščyja pastyrja: i načat ich učiti mnogo.
35 I uže času mnogu byvšu, pristuplše k Nemu učenicy Jego, glagolaša, jako pusto jesť mesto, i uže čas mnog:
36 otpusti ich, da šedše vo okrestnych selech i vesech kupjat sebe chleby: ne imut bo česo jasti.
37 On že otveščav reče im: dadite im vy jasti. I glagolaša Jemu: da šedše kupim dvema stoma peňaz chleby i damy im jasti?
38 On že reče im: koliko chleby imate? Idite i vidite. I uvedevše glagolaša: pjať (chleb), i dve rybe.
39 I povele im posaditi vsja na spody na spody na trave zelene.
40 I vozlegoša na lechi na lechi po stu i po pjatidesjat.
41 I prijem pjať chleb i dve rybe, vozzrev na nebo, blagoslovi i prelomi chleby, i dajaše učenikom Svoim, da predlagajut pred nimi: i obe rybe razdeli vsem.
42 I jadoša vsi i nasytišasja:
43 i vzjaša ukruchi, dvanadesjate košja ispolň, i ot rybu.
44 Bjaše že jadšich chleby jako pjať tysjašč mužej.
45 I abije ponudi učeniki Svoja vniti v korabl i variti Jego na on pol k Vifsaide, dondeže Sam otpustit narody.
46 I otreksja im, ide v goru pomolitisja.
47 I večeru byvšu, be korabl posrede morja, i Sam jedin na zemli.
48 I vide ich stražduščich v plavanii: be bo vetr protiven im: i o četvertej straži noščnej priide k nim, po morju choďaj, i choťjaše minuti ich.
49 Oni že videvše Jego choďašča po morju, mňachu prizrak byti i vozopiša.
50 Vsi bo Jego videša i smutišasja. I abije glagola s nimi i reče im: derzajte: Az jesm, ne bojtesja.
51 I vnide k nim v korabl: i uleže vetr. I zelo izlicha v sebe užasachusja i divljachusja.
52 Ne razumeša bo o chlebech: be bo serdce ich okameneno.
53 I prešedše priidoša v zemlju Gennisaretsku i pristaša.
54 I izšedšym im iz korablja, abije poznaša Jego,
55 obtekše vsju stranu tu, načaša na odrech prinositi boljaščyja, ideže slyšachu, jako tu jesť.
56 I amože ašče vchoždaše v vesi, ili vo grady, ili sela, na rasputiich polagachu nedužnyja i moljachu Jego, da pone voskriliju rizy Jego prikosnutsja: i jelicy ašče prikasachusja Jemu, spasachusja.

7

1 I sobrašasja k Nemu fariseje i necyi ot knižnik, prišedšii ot Ijerusalima:
2 i videvše nekiich ot učenik Jego nečistymi rukami, sireč neumovenymi, jaduščich chleby, rugachusja.
3 Fariseje bo i vsi Iudeje, ašče ne tryjušče umyjut ruk, ne jaďat, deržašče predanija starec:
4 i ot toržišča, ašče ne pokupljutsja, ne jaďat. I ina mnoga suť, jaže prijaša deržati: pogruženija stkljanicam i čvanom i kotlom i odrom.
5 Potom že voprošachu Jego fariseje i knižnicy: počto učenicy Tvoi ne choďat po predaniju starec, no neumovenymi rukami jaďat chleb?
6 On že otveščav reče im, jako dobre proročestvova Isaia o vas licemerech, jakože jesť pisano: sii ljudije ustnami Ma čtut, serdce že ich daleče otstoit ot Mene,
7 vsuje že čtut Ma, učašče učenijem, zapovedem čelovečeskim:
8 ostavlše bo zapoveď Božiju, deržite predanija čelovečeskaja, kreščenija čvanom i stkljanicam, i ina podobna takova mnoga tvorite.
9 I glagolaše im: dobre otmetaete zapoveď Božiju, da predanije vaše sobljudete:
10 Moisej bo reče: čti otca tvojego i mater tvoju: i iže zloslovit otca ili mater, smertiju da umret:
11 vy že glagolete: ašče rečet čelovek otcu ili materi: korvan, ježe jesť dar, iže ašče polzovalsja jesi ot mene:
12 i ne ktomu ostavljaete jego čto sotvoriti otcu svojemu ili materi svojej,
13 prestupajušče slovo Božije predanijem vašim, ježe predaste: i podobna takova mnoga tvorite.
14 I prizvav ves narod, glagolaše im: poslušajte Mene vsi i razumejte:
15 ničtože jesť vneudu čeloveka vchodimo v oň, ježe možet oskverniti jego: no ischoďaščaja ot nego, ta suť skverňaščaja čeloveka:
16 ašče kto imať ušy slyšati, da slyšit.
17 I jegda vnide v dom ot naroda, voprošachu Jego učenicy Jego o pritči.
18 I glagola im: tako li i vy nerazumlivi jeste? Ne razumejete li, jako vse, ježe izvne vchodimoje v čeloveka, ne možet oskverniti jego?
19 Jako ne vchodit jemu v serdce, no vo črevo: i afedronom ischodit, istrebljaja vsja brašna.
20 Glagolaše že, jako ischoďaščeje ot čeloveka, to skvernit čeloveka:
21 izvnutr bo ot serdca čelovečeska pomyšlenija zlaja ischoďat, preljubodejanija, ljubodejanija, ubijstva,
22 taťby, lichoimstva, (obidy,) lukavstvija, lesť, studodejanija, oko lukavo, chula, gordyňa, bezumstvo:
23 vsja sija zlaja izvnutr ischoďat i skverňat čeloveka.
24 I ottudu vostav, ide v predely Tirski i Sidonski: i všed v dom, ni kogože choťjaše, daby jego čul: i ne može utaitisja.
25 Slyšavši bo žena o Nem, jejaže dšči imaše ducha nečista, prišedši pripade k nogama Jego:
26 žena že be jellinska, sirofinikissa rodom: i moljaše Jego, da besa izženet iz dščere jeja.
27 Iisus že reče jej: ostavi, da perveje nasyťjatsja čada: nesť bo dobro oťjati chleb čadom i povrešči psom.
28 Ona že otveščavši glagola Jemu: jej, Gospodi: ibo i psi pod trapezoju jaďat ot krupic detej.
29 I reče jej: za sije slovo, idi: izyde bes iz dščere tvojeja.
30 I šedši v dom svoj, obrete besa izšedša i dščer ležašču na odre.
31 I paki izšed Iisus ot predel Tirskich i Sidonskich, priide na more Galilejsko, meždu predely Dekapolski.
32 I privedoša k Nemu glucha i gugniva, i moljachu Jego, da vozložit naň ruku.
33 I pojem jego ot naroda jedinago, vloži persty Svoja vo ušy jego i pljunuv kosnusja jazyka jego:
34 i vozzrev na nebo, vozdochnu i glagola jemu: jeffafa, ježe jesť razverzisja.
35 I abije razverzostasja slucha jego, i razrešisja uza jazyka jego, i glagolaše pravo.
36 I zapreti im, da ni komuže poveďat: jeliko že im Toj zapreščaše, pače izlicha propovedachu.
37 I preizlicha divljachusja, glagoljušče: dobre vse tvorit: i gluchija tvorit slyšati, i nemyja glagolati.

8

1 V tyja dni, zelo mnogu narodu sušču, i ne imuščym česo jasti, prizvav Iisus učeniki Svoja, glagola im:
2 miloserduju o narode, jako uže tri dni priseďat Mne i ne imut česo jasti:
3 i ašče otpušču ich ne jadšich v domy svoja, oslabejut na puti: mnozi bo ot nich izdaleča prišli suť.
4 I otveščaša Jemu učenicy Jego: otkudu sich vozmožet kto zde nasytiti chleby v pustyni?
5 I voprosi ich: koliko imate chlebov? Oni že reša: sedm.
6 I povele narodu vozlešči na zemli: i prijem sedm chlebov, chvalu vozdav, prelomi i dajaše učenikom Svoim, da predlagajut: i predložiša pred narodom.
7 I imachu rybic malo: i (sija) blagosloviv, reče predložiti i tyja.
8 Jadoša že i nasytišasja: i vzjaša izbytki ukruch, sedm košnic.
9 Bjachu že jadšich jako četyre tysjaščy. I otpusti ich.
10 I abije vlez v korabl so učeniki Svoimi, priide vo strany Dalmanufanski.
11 I izydoša fariseje i načaša sťjazatisja s Nim, iščušče ot Nego znamenija s nebese, iskušajušče Jego.
12 I vozdochnuv duchom Svoim, glagola: čto rod sej znamenija iščet? Amiň glagolju vam, ašče dastsja rodu semu znamenije.
13 I ostavl ich, vlez paki v korabl, (i) ide na on pol.
14 I zabyša učenicy Jego vzjati chleby i razve jedinago chleba ne imachu s soboju v korabli.
15 I preščaše im, glagolja: zrite, bljuditesja ot kvasa farisejska i ot kvasa Irodova.
16 I pomyšljachu, drug ko drugu glagoljušče, jako chleby ne imamy.
17 I razumev Iisus, glagola im: čto pomyšljaete, jako chleby ne imate? Ne u li čuvstvujete, niže razumejete? Ješče li okameneno serdce vaše imate?
18 Oči imušče ne vidite? I ušy imušče ne slyšite? I ne pomnite li,
19 jegda pjať chleby prelomich v pjať tysjašč, koliko koš ispolň ukruch prijaste? Glagolaša Jemu: dvanadesjať.
20 Jegda že sedm v četyre tysjaščy, koliko košnic ispolnenija ukruch vzjaste? Oni že reša: sedm.
21 I glagola im: kako ne razumejete?
22 I priide v Vifsaidu: i privedoša k Nemu slepa, i moljachu Jego, da jego kosnetsja.
23 I jem za ruku slepago, izvede jego von iz vesi: i pljunuv na oči jego, (i) vozlož ruce naň, voprošaše jego, ašče čto vidit?
24 I vozzrev glagolaše: vižu čeloveki jako drevije choďaščja.
25 Potom (že) paki vozloži ruce na oči jego i sotvori jego prozreti: i utvorisja i uzre svetlo vse.
26 I posla jego v dom jego, glagolja: ni v ves vnidi, ni povežď komu v vesi.
27 I izyde Iisus i učenicy Jego v vesi Kesarii Filippovy: i na puti voprošaše učeniki Svoja, glagolja im: kogo Ma glagoljut čelovecy byti?
28 Oni že otveščaša: Ioanna Krestitelja: i inii Iliju: druzii že jedinago ot prorok.
29 I Toj glagola im: vy že kogo Ma glagolete byti? Otveščav že Petr glagola Jemu: Ty jesi Christos.
30 I zapreti im, da ni komuže glagoljut o Nem.
31 I načat učiti ich, jako podobaet Synu Čelovečeskomu mnogo postradati, i iskušenu byti ot starec i archijerej i knižnik, i ubijenu byti, i v tretij deň voskresnuti.
32 I ne obinujasja slovo glagolaše. I prijem Jego Petr, načat pretiti Jemu.
33 On že obraščsja i vozzrev na učeniki Svoja, zapreti Petrovi, glagolja: idi za Mnoju, satano: jako ne mysliši, jaže (suť) Božija, no jaže čelovečeska.
34 I prizvav narody so učeniki Svoimi, reče im: iže choščet po Mne iti, da otveržetsja sebe, i vozmet krest svoj, i po Mne grjadet:
35 iže bo ašče choščet dušu svoju spasti, pogubit ju: a iže pogubit dušu svoju Mene radi i Jevangelia, toj spaset ju:
36 kaja bo polza čeloveku, ašče priobrjaščet mir ves, i otščetit dušu svoju?
37 Ili čto dast čelovek izmenu na duši svojej?
38 Iže bo ašče postyditsja Mene i Moich sloves v rode sem preljubodejnem i grešnem, i Syn Čelovečeskij postyditsja jego, jegda priidet vo slave Otca Svojego so Angely svjatymi.

9

1 I glagolaše im: amiň glagolju vam, jako suť necyi ot zde stojaščich, iže ne imut vkusiti smerti, dondeže viďat Carstvije Božije prišedšeje v sile.
2 I po šesti dnech pojat Iisus Petra i Iakova i Ioanna, i vozvede ich na goru vysoku osob jediny: i preobrazisja pred nimi.
3 I rizy Jego byša bleščaščjasja, bely zelo jako sneg, jacechže ne možet belilnik ubeliti na zemli.
4 I javisja im Ilia s Moisejem: i besta so Iisusom glagoljušča.
5 I otveščav Petr glagola Iisusovi: Ravvi, dobro jesť nam zde byti: i sotvorim krovy tri, Tebe jedin, i Moisejevi jedin, i Ilii jedin.
6 Ne veďaše bo, čto rešči: bjachu bo pristrašni.
7 I bysť oblak oseňaja ich: i priide glas iz oblaka, glagolja: Sej jesť Syn Moj vozljublennyj, Togo poslušajte.
8 I vnezapu vozzrevše, ktomu ni kogože videša, tokmo Iisusa jedinago s soboju.
9 Schoďaščym že im s gory, zapreti im, da ni komuže poveďat, jaže videša, tokmo jegda Syn Čelovečeskij iz mertvych voskresnet.
10 I slovo uderžaša v sebe, sťjazajuščesja, čto jesť, ježe iz mertvych voskresnuti.
11 I voprošachu Jego glagoljušče: kako glagoljut knižnicy, jako Ilii podobaet priiti prežde?
12 On že otveščav reče im: Ilia ubo prišed prežde, ustroit vsja: i kako jesť pisano o Syne Čelovečestem, da mnogo postraždet i uničižen budet:
13 no glagolju vam, jako i Ilia priide, i sotvoriša jemu, jelika choteša, jakože jesť pisano o nem.
14 I prišed ko učenikom, vide narod mnog o nich i knižniki sťjazajuščjasja s nimi.
15 I abije ves narod videv Jego užasesja, i pririščušče celovachu Jego.
16 I voprosi knižniki: čto sťjazaetesja k sebe?
17 I otveščav jedin ot naroda reče: Učitelju, privedoch syna mojego k Tebe, imušča ducha nema:
18 i ideže koliždo imet jego, razbivaet jego, i peny teščit, i skrežeščet zuby svoimi, i ocepenevaet: i rech učenikom Tvoim, da izženut jego, i ne vozmogoša.
19 On že otveščav jemu glagola: o, rode neveren, dokole v vas budu? Dokole terplju vy? Privedite jego ko Mne.
20 I privedoša jego k Nemu. I videv Jego, abije duch strjase jego: i pad na zemli, valjašesja, peny teščja.
21 I voprosi otca jego: koliko let jesť, otneleže sije bysť jemu? On že reče: izdetska:
22 i mnogaždy vo ogň vverže jego i v vody, da pogubit jego: no ašče čto možeši, pomozi nam, miloserdovav o nas.
23 Iisus že reče jemu: ježe ašče čto možeši verovati, vsja vozmožna verujuščemu.
24 I abije vozopiv otec otročate, so slezami glagolaše: veruju, Gospodi: pomozi mojemu neveriju.
25 Videv že Iisus, jako sriščetsja narod, zapreti duchu nečistomu, glagolja jemu: duše nemyj i gluchij, Az ti povelevaju: izydi iz nego i ktomu ne vnidi v nego.
26 I vozopiv i mnogo pružavsja, izyde: i bysť jako mertv, jakože mnozem glagolati, jako umre.
27 Iisus že jem jego za ruku, vozdviže jego: i vosta.
28 I všedšu Jemu v dom, učenicy Jego voprošachu Jego jedinago: jako my ne vozmogochom izgnati jego?
29 I reče im: sej rod ničimže možet izyti, tokmo molitvoju i postom.
30 I ottudu izšedše, iďachu skvoze Galileju: i ne choťjaše, da kto uvesť.
31 Učaše bo učeniki Svoja i glagolaše im, jako Syn Čelovečeskij predan budet v ruce čelovečeste, i ubijut Jego: i ubijen byv, v tretij deň voskresnet.
32 Oni že ne razumevachu glagolgola i bojachusja Jego voprositi.
33 I priide v Kapernaum: i v domu byv, voprošaše ich: čto na puti v sebe pomyšljaste?
34 Oni že molčachu: drug ko drugu bo sťjazašasja na puti, kto (esť) bolij.
35 I sed priglasi obanadesjate i glagola im: ašče kto choščet starej byti, da budet vsech menšij i vsem sluga.
36 I priim otroča, postavi je posrede ich: i objem je, reče im:
37 iže ašče jedino takovych otročat priimet vo ima Moje, Mene prijemlet: i iže Mene prijemlet, ne Mene prijemlet, no Poslavšago Ma.
38 Otvešča Jemu Ioann, glagolja: Učitelju, videchom nekojego imenem Tvoim izgoňašča besy, iže ne chodit po nas: i vozbranichom jemu, jako ne posledujet nam.
39 Iisus že reče: ne branite jemu: niktože bo jesť, iže sotvorit silu o imeni Mojem, i vozmožet vskore zlosloviti Ma.
40 Iže bo nesť na vy, po vas jesť.
41 Iže bo ašče napoit vy čašeju vody vo ima Moje, jako Christovy jeste, amiň glagolju vam, ne pogubit mzdy svojeja.
42 I iže ašče soblaznit jedinago ot malych sich verujuščich v Ma, dobreje jesť jemu pače, ašče obležit kameň žernovnyj o vyi jego, i vveržen budet v more.
43 I ašče soblažňaet ťja ruka tvoja, otsecy ju: dobreje ti jesť bedniku v život vniti, neže obe ruce imušču vniti v gejennu, vo ogň neugasajuščij,
44 ideže červ ich ne umiraet, i ogň ne ugasaet.
45 I ašče noga tvoja soblažňaet ťja, otsecy ju: dobreje ti jesť vniti v život chromu, neže dve noze imušču vverženu byti v gejennu, vo ogň neugasajuščij,
46 ideže červ ich ne umiraet, i ogň ne ugasaet.
47 I ašče oko tvoje soblažňaet ťja, istkni je: dobreje ti jesť so jedinem okom vniti v Carstvije Božije, neže dve oce imušču vverženu byti v gejennu ognennuju,
48 ideže červ ich ne umiraet, i ogň ne ugasaet.
49 Vsjak bo ognem osolitsja, i vsjaka žertva soliju osolitsja.
50 Dobro sol: ašče že sol ne slana budet, čim osolitsja? Imejte sol v sebe, i mir imejte meždu soboju.

10

1 I ottudu vostav prejde v predely Iudejskija, ob on pol Iordana. I snidošasja paki narodi k Nemu: i jako obyčaj ime, paki učaše ich.
2 I pristuplše fariseje voprosiša Jego: ašče dostoit mužu ženu pustiti? Iskušajušče Jego.
3 On že otveščav reče im: čto vam zapoveda Moisej?
4 Oni že reša: Moisej povele knigu raspustnuju napisati, i pustiti.
5 I otveščav Iisus reče im: po žestoserdiju vašemu napisa vam zapoveď siju:
6 ot načala že sozdanija, muža i ženu sotvoril ja jesť Bog:
7 sego radi ostavit čelovek otca svojego i mater
8 i prilepitsja k žene svojej, i budeta oba v ploť jedinu: temže uže nesta dva, no ploť jedina:
9 ježe ubo Bog sočeta, čelovek da ne razlučaet.
10 I v domu paki učenicy Jego o sem voprosiša Jego.
11 I glagola im: iže ašče pustit ženu svoju i oženitsja inoju, preljuby tvorit na ňu:
12 i ašče žena pustit muža i posjagnet za inogo, preljuby tvorit.
13 I prinošachu k Nemu deti, da kosnetsja ich: učenicy že preščachu prinosjaščym.
14 Videv že Iisus negodova i reče im: ostavite detej prichoditi ko Mne i ne branite im, tacech bo jesť Carstvije Božije:
15 amiň glagolju vam: iže ašče ne priimet Carstvija Božija jako otroča, ne imať vniti v ne.
16 I objem ich, vozlož ruce na nich, blagoslovljaše ich.
17 I ischoďašču Jemu na puť, pritek nekij i pokloňsja na kolenu Jemu, voprošaše Jego: Učitelju blagij, čto sotvorju, da život večnyj nasledstvuju?
18 Iisus že reče jemu: čto Ma glagoleši blaga? Niktože blag, tokmo jedin Bog.
19 Zapovedi vesi: ne preljuby sotvoriši: ne ubij: ne ukradi: ne lžesvidetelstvuj: ne obidi: čti otca tvojego i mater.
20 On že otveščav reče Jemu: Učitelju, sija vsja sochranich ot junosti mojeja.
21 Iisus že vozzrev naň, vozljubi jego i reče jemu: jedinago jesi ne dokončal: idi, jelika imaši, prodažď i dažď niščym, i imeti imaši sokrovišče na nebesi: i priidi (i) chodi vsled Mene, vzem krest.
22 On že drjachl byv o slovesi, otide skorbja: be bo imeja sťjažanija mnoga.
23 I vozzrev Iisus glagola učenikom Svoim: kako neudob imuščii bogatstvo v Carstvije Božije vnidut.
24 Učenicy že užasachusja o slovesech Jego. Iisus že paki otveščav glagola im: čada, kako neudob upovajuščym na bogatstvo v Carstvije Božije vniti:
25 udobeje bo jesť velbudu skvoze igline ušy proiti, neže bogatu v Carstvije Božije vniti.
26 Oni že izlicha divljachusja, glagoljušče k sebe: to kto možet spasen byti?
27 Vozzrev že na nich Iisus glagola: u čelovek nevozmožno, no ne u Boga: vsja bo vozmožna suť u Boga.
28 Načat že Petr glagolati Jemu: se, my ostavichom vsja i vsled Tebe idochom.
29 Otveščav že Iisus reče: amiň glagolju vam: niktože jesť, iže ostavil jesť dom, ili bratiju, ili sestry, ili otca, ili mater, ili ženu, ili čada, ili sela, Mene radi i Jevangelia radi:
30 ašče ne priimet storiceju nyne vo vrema sije, domov, i bratij, i sestr, i otca, i matere, i čad, i sel, vo izgnanii, i v vek grjaduščij život večnyj:
31 mnozi že budut pervii posledni, i poslednii pervi.
32 Bjachu že na puti, voschoďašče vo Ijerusalim: i be varjaja ich Iisus, i užasachusja, i vsled idušče, bojachusja. I pojem paki obanadesjať, načat im glagolati, jaže choťjachu Jemu byti:
33 jako, se, voschodim vo Ijerusalim, i Syn Čelovečeskij predan budet archijereom i knižnikom, i osuďat Jego na smerť, i predaďat Jego jazykom:
34 i porugajutsja Jemu, i ujazvjat Jego, i opljujut Jego, i ubijut Jego: i v tretij deň voskresnet.
35 I pred Nego priidosta Iakov i Ioann, syna Zevedejeva, glagoljušča: Učitelju, choščeva, da, ježe ašče prosiva, sotvoriši nama.
36 On že reče ima: čto choščeta, da sotvorju vama?
37 Ona že resta Jemu: dažď nam, da jedin o desnuju Tebe i jedin o šujuju Tebe sjadeva vo slave Tvojej.
38 Iisus že reče ima: ne vesta, česo prosita: možeta li piti čašu, juže Az piju, i kreščenijem, imže Az kreščajusja, krestitisja?
39 Ona že resta Jemu: moževa. Iisus že reče ima: čašu ubo, juže Az piju, ispijeta, i kreščenijem, imže Az kreščajusja, krestitasja:
40 a ježe sesti o desnuju Mene i o šujuju, nesť Mne dati, no imže ugotovano jesť.
41 I slyšavše desjať, načaša negodovati o Iakove i Ioanne.
42 Iisus že prizvav ich, glagola im: veste, jako mňaščiisja vladeti jazyki, soodolevajut im, i velicyi ich obladajut imi:
43 ne tako že budet v vas: no iže ašče choščet v vas vjaščšij byti, da budet vam sluga:
44 i iže ašče choščet v vas byti starej, da budet vsem rab:
45 ibo Syn Čeloveč ne priide, da poslužat Jemu, no da poslužit i dast dušu Svoju izbavlenije za mnogi.
46 I priidoša vo Ijerichon. I ischoďašču Jemu ot Ijerichona, i učenikom Jego, i narodu mnogu, syn Timeov Vartimej slepyj seďaše pri puti, prosja.
47 I slyšav, jako Iisus Nazorjanin jesť, načat zvati i glagolati: Syne Davidov Iisuse, pomiluj ma.
48 I preščachu jemu mnozi, da umolčit: on že množae pače zvaše: Syne Davidov, pomiluj ma.
49 I stav Iisus, reče jego vozglasiti. I vozglasiša slepca, glagoljušče jemu: derzaj, vostani, zovet ťja.
50 On že otverg rizy svoja, vostav priide ko Iisusovi.
51 I otveščav glagola jemu Iisus: čto choščeši, da sotvorju Tebe? Slepyj že glagola Jemu: Učitelju, da prozrju.
52 Iisus že reče jemu: idi: vera tvoja spase ťja. I abije prozre i po Iisuse ide v puť.

11

1 I jegda približisja vo Ijerusalim, v Vifsfagiju i Vifaniju, k gore Jeleonstej, posla dva ot učenik Svoich
2 i glagola ima: idita v ves, jaže jesť prjamo vama: i abije vchoďašča v ňu, obrjaščeta žrebja privjazano, na neže niktože ot čelovek vsede: otrešša je, privedita:
3 i ašče kto vama rečet: čto tvorita sije? Rcyta, jako Gospoď trebujet je: i abije poslet je semo.
4 Idosta že, i obretosta žrebja privjazano pri dverech vne na rasputii, i otrešista je.
5 I necyi ot stojaščich tu glagolachu ima: čto dejeta otrešajušča žrebja?
6 Ona že resta im, jakože zapoveda ima Iisus: i ostaviša ja.
7 I privedosta žrebja ko Iisusovi: i vozložiša na ne rizy svoja, i vsede na ne.
8 Mnozi že rizy svoja postlaša po puti: druzii že vaia rezachu ot drevija i postilachu po puti.
9 I predchoďaščii i vsled grjaduščii vopijachu, glagoljušče: osanna, blagosloven Grjadyj vo ima Gospodne,
10 blagosloveno grjaduščeje carstvo vo ima Gospoda otca našego Davida: osanna v vyšnich.
11 I vnide vo Ijerusalim Iisus i v cerkov: i sogljadav vsja, pozde uže sušču času, izyde v Vifaniju so obemanadesjate.
12 I nautrije izšedšym im ot Vifanii, vzalka:
13 i videv smokovnicu izdaleča, imušču listvije, priide, ašče ubo čto obrjaščet na nej: i prišed k nej, ničesože obrete, tokmo listvije: ne u bo be vrema smokvam.
14 I otveščav Iisus reče jej: da ne ktomu ot tebe vo veki niktože ploda snesť. I slyšachu učenicy Jego.
15 I priidoša (paki) vo Ijerusalim. I všed Iisus v cerkov, načat izgoniti prodajuščyja i kupujuščyja v cerkvi: i trapezy toržnikom i sedališča prodajuščich golubi isproverže:
16 i ne dajaše, da kto mimoneset sosud skvoze cerkov.
17 I učaše, glagolja im: nesť li pisano, jako chram Moj chram molitvy narečetsja vsem jazykom? Vy že sotvoriste jego vertep razbojnikom.
18 I slyšaša knižnicy i archijereje, i iskachu, kako Jego pogubjat: bojachubosja Jego, jako ves narod divljašesja o učenii Jego.
19 I jako pozde bysť, ischoždaše von iz grada.
20 I utro mimochoďašče, videša smokovnicu izsochšu iz korenija.
21 I vospomanuv Petr glagola Jemu: Ravvi, vižď, smokovnica, juže prokljal jesi, usše.
22 I otveščav Iisus glagola im:
23 imejte veru Božiju: amiň bo glagolju vam, jako, iže ašče rečet gore sej: dvignisja i verzisja v more: i ne razmyslit v serdcy svojem, no veru imet, jako ježe glagolet, byvaet: budet jemu, ježe ašče rečet:
24 sego radi glagolju vam: vsja jelika ašče moljaščesja prosite, verujte, jako prijemlete: i budet vam:
25 i jegda stoite moljaščesja, otpuščajte, ašče čto imate na kogo, da i Otec vaš, Iže jesť na nebesech, otpustit vam sogrešenija vaša:
26 ašče li že vy ne otpuščaete, ni Otec vaš, Iže jesť na nebesech, otpustit vam sogrešenij vašich.
27 I priidoša paki vo Ijerusalim. I v cerkvi choďašču Jemu, priidoša k Nemu archijereje i knižnicy i starcy
28 i glagolaša Jemu: kojeju oblastiju sija tvoriši? I kto Ti oblasť siju dade, da sija tvoriši?
29 Iisus že otveščav reče im: voprošu vy i Az slovese jedinago, i otveščajte Mi: i reku vam, kojeju oblastiju sija tvorju:
30 kreščenije Ioannovo s nebese li be, ili ot čelovek? Otveščajte Mi.
31 I mysljachu v sebe, glagoljušče: ašče rečem, s nebese, rečet: počto ubo ne verovaste jemu?
32 No ašče rečem, ot čelovek: bojachusja ljudij: vsi bo imejachu Ioanna, jako voistinnu prorok be.
33 I otveščavše glagolaša Iisusovi: ne vemy. I otveščav Iisus glagola im: ni Az glagolju vam, kojeju oblastiju sija tvorju.

12

1 I načat im v pritčach glagolati: vinograd nasadi čelovek, i ogradi oplotom, i iskopa točilo, i sozda stolp, i predade jego ťjažatelem, i otide.
2 I posla k ťjažatelem vo vrema raba, da ot ťjažatel priimet ot ploda vinograda:
3 oni že jemše jego biša i otoslaša tšča.
4 I paki posla k nim drugago raba: i togo kamenijem bivše, probiša glavu jemu i poslaša bezčestna.
5 I paki inogo posla: i togo ubiša: i mnogi iny, ovy ubo bijušče, ovy že ubivajušče.
6 Ješče ubo jedinago syna ime vozljublennago svojego, posla i togo k nim posledi, glagolja, jako usramatsja syna mojego.
7 Oni že ťjažatele reša k sebe, jako sej jesť naslednik: priidite, ubijem jego, i naše budet nasledstvije.
8 I jemše jego ubiša i izvergoša jego von iz vinograda.
9 Čto ubo sotvorit gospoď vinograda? Priidet i pogubit ťjažateli i dast vinograd inem.
10 Ni Pisanija li sego čli jeste: kameň, jegože ne v rjadu sotvoriša zižduščii, sej bysť vo glavu ugla:
11 ot Gospoda bysť sije, i jesť divno vo očiju našeju?
12 I iskachu Jego jati, i ubojašasja naroda: razumeša bo, jako k nim pritču reče: i ostavlše Jego otidoša.
13 I poslaša k Nemu nekija ot farisej i irodian, da Jego obolsťjat slovom.
14 Oni že prišedše glagolaša Jemu: Učitelju, vemy, jako istinen jesi i ne radiši ni o komže: ne zriši bo na lice čelovekov, no voistinnu puti Božiju učiši: dostoit li kinson kesarevi dati, ili ni? Damy li, ili ne damy?
15 On že vedyj ich licemerije, reče im: čto Ma iskušaete? Prinesite Mi peňaz, da vižu.
16 Oni že prinesoša. I glagola im: čij obraz sij i napisanije? Oni že reša Jemu: kesarev.
17 I otveščav Iisus reče im: vozdadite kesareva kesarevi i Božija Bogovi. I čudišasja o Nem.
18 I priidoša saddukeje k Nemu, iže glagoljut voskreseniju ne byti: i voprosiša Jego, glagoljušče:
19 Učitelju, Moisej napisa nam, jako ašče komu brat umret i ostavit ženu, a čad ne ostavit: da pojmet brat jego ženu jego i voskresit sema bratu svojemu.
20 Sedm bratij be: i pervyj pojat ženu i umiraja ne ostavi semene:
21 i vtoryj pojat ju i umre, i ni toj ostavi semene: i tretij takožde:
22 i pojaša ju sedm i ne ostaviša semene: posledi že vsech umre i žena.
23 V voskresenije ubo, jegda voskresnut, kotoromu ich budet žena: sedm bo imeša ju ženu.
24 I otveščav Iisus reče im: ne sego li radi prelščaetesja, ne vedušče Pisanija, ni sily Božija?
25 Jegda bo iz mertvych voskresnut, ni žeňatsja, ni posjagajut, no suť jako Angeli na nebesech:
26 o mertvych že, jako vostajut, neste li čli v knigach Moiseovych, pri kupine jako reče jemu Bog, glagolja: Az Bog Avraamov i Bog Isaakov i Bog Iakovl?
27 Nesť Bog mertvych, no Bog živych: vy ubo mnogo prelščaetesja.
28 I pristupl jedin ot knižnik, slyšav ich sťjazajuščichsja i videv, jako dobre otvešča im, voprosi Jego: kaja jesť pervaja vsech zapovedij?
29 Iisus že otvešča jemu: jako pervejši vsech zapovedij: slyši, Izrailju, Gospoď Bog vaš Gospoď jedin jesť:
30 i vozljubiši Gospoda Boga tvojego vsem serdcem tvoim, i vseju dušeju tvojeju, i vsem umom tvoim, i vseju krepostiju tvojeju: sija jesť pervaja zapoveď.
31 I vtoraja podobna jej: vozljubiši bližňago svojego jako sam sebe. Bolšaja seju ina zapoveď nesť.
32 I reče Jemu knižnik: dobre, Učitelju, voistinnu rekl jesi, jako jedin jesť Bog, i nesť in razve Jego:
33 i ježe ljubiti Jego vsem serdcem, i vsem razumom, i vseju dušeju, i vseju krepostiju: i ježe ljubiti bližňago jako sebe, bole jesť vsech vsesožženij i žertv.
34 Iisus že videv, jako smyslenno otvešča, reče jemu: ne daleče jesi ot Carstvija Božija. I niktože smejaše ktomu Jego voprositi.
35 I otveščav Iisus glagolaše, učja v cerkvi: kako glagoljut knižnicy, jako Christos Syn jesť Davidov?
36 Toj bo David reče Duchom Svjatym: glagola Gospoď Gospodevi mojemu: sedi o desnuju Mene, dondeže položu vragi Tvoja podnožije nogama Tvoima.
37 Sam ubo David glagolet Jego Gospoda: i otkudu Syn jemu jesť? I mnog narod poslušaše Jego v sladosť.
38 I glagolaše im vo učenii Svojem: bljuditesja ot knižnik, choťjaščich vo odejaniich choditi, i celovanija na toržiščich,
39 i preždesedanija na sonmiščich, i pervovozležanija na večerjach:
40 pojadajušče domy vdovic i nepščevanijem nadolze moljaščesja, sii priimut liššeje osuždenije.
41 I sed Iisus prjamo sokroviščnomu chranilišču, zrjaše, kako narod meščet meď v sokroviščnoje chranilišče. I mnozi bogatii vmetachu mnoga.
42 I prišedši jedina vdovica uboga, vverže lepte dve, ježe jesť kodrant.
43 I prizvav učeniki Svoja, reče im: amiň glagolju vam, jako vdovica sija ubogaja množae vsech vverže vmetajuščich v sokroviščnoje chranilišče:
44 vsi bo ot izbytka svojego vvergoša: sija že ot lišenija svojego vsja, jelika imejaše, vverže, vse žitije svoje.

13

1 I ischoďašču Jemu ot cerkve, glagola Jemu jedin ot učenik Jego: Učitelju, vižď, kakovo kamenije i kakova zdanija.
2 I otveščav Iisus reče jemu: vidiši li sija velikaja zdanija? Ne imať ostati zde kameň na kameni, iže ne razoritsja.
3 I seďašču Jemu na gore Jeleonstej prjamo cerkve, voprošachu Jego jedinago Petr i Iakov, i Ioann i Andrej:
4 rcy nam, kogda sija budut? I koje (budet) znamenije, jegda imut vsja sija skončatisja?
5 Iisus že otveščav im, načat glagolati: bljuditesja, da ne kto vas prelstit.
6 Mnozi bo priidut vo ima Moje, glagoljušče, jako Az jesm: i mnogi prelsťjat.
7 Jegda že uslyšite brani i slyšanija branem, ne užasajtesja: podobaet bo byti: no ne u končina.
8 Vostanet bo jazyk na jazyk, i carstvo na carstvo: i budut trusi po mestom, i budut gladi i mateži. Načalo boleznem sija.
9 Bljuditesja že vy sami: predaďat bo vy v sonmišča, i na soboriščich bijeni budete: i pred vojevody i cari vedeni budete Mene radi, vo svidetelstvo im.
10 I vo vsech jazycech podobaet prežde propovedatisja Jevangeliju.
11 Jegda že povedut vy predajušče, ne prežde pecytesja, čto vozglagolete, ni poučajtesja: no ježe ašče dastsja vam v toj čas, se glagolite: ne vy bo budete glagoljuščii, no Duch Svjatyj.
12 Predast že brat brata na smerť, i otec čado: i vostanut čada na roditeli i ubijut ich.
13 I budete nenavidimi vsemi imene Mojego radi: preterpevyj že do konca, toj spasen budet.
14 Jegda že uzrite merzosť zapustenija, rečennuju Daniilom prorokom, stojašču, ideže ne podobaet: čtyj da razumejet: togda suščii vo Iudei da bežat na gory:
15 i iže na krove, da ne slazit v dom, ni da vnidet vzjati česo ot domu svojego:
16 i iže na sele syj, da ne vozvratitsja vspjať vzjati rizu svoju.
17 Gore že neprazdnym i dojaščym v tyja dni.
18 Molitesja že, da ne budet begstvo vaše v zime.
19 Budut bo dnije tii skorb, jakova ne bysť takova ot načala sozdanija, ježe sozda Bog, donyne, i ne budet.
20 I ašče ne by Gospoď prekratil dnij, ne by ubo spaslasja vsjaka ploť: no izbrannych radi, ichže izbra, prekratit dni.
21 Togda ašče kto rečet vam: se, zde Christos, ili: se, onde: ne imite very.
22 Vostanut bo lžechristi i lžeprorocy i daďat znamenija i čudesa, ježe prelstiti, ašče vozmožno, i izbrannyja.
23 Vy že bljuditesja: se, prežde rech vam vsja.
24 No v tyja dni, po skorbi toj, solnce pomerknet, i luna ne dast sveta svojego,
25 i zvezdy budut s nebese spadajuščja, i sily, jaže na nebesech, podvižutsja.
26 I togda uzrjat Syna Čelovečeskago grjadušča na oblacech s siloju i slavoju mnogoju.
27 I togda poslet Angely Svoja i soberet izbrannyja Svoja ot četyrech vetr, ot konca zemli do konca neba.
28 Ot smokovnicy že naučitesja pritči: jegda uže vetvije jeja budet mlado i izraščaet listvije, vedite, jako bliz jesť žatva:
29 tako i vy, jegda sija vidite byvajušča, vedite, jako bliz jesť, pri dverech.
30 Amiň glagolju vam, jako ne imať prejti rod sej, dondeže vsja sija budut.
31 Nebo i zemlja prejdut, slovesa že Moja ne prejdut.
32 O dni že tom ili o čase niktože vesť, ni Angeli, iže suť na nebesech, ni Syn, tokmo Otec.
33 Bljudite, bdite i molitesja: ne veste bo, kogda vrema budet.
34 Jakože čelovek otchoďa ostavl dom svoj, i dav rabom svoim vlasť, i komuždo delo svoje, i vratarju povele, da bdit.
35 Bdite ubo: ne veste bo, kogda gospoď domu priidet, večer, ili polunošči, ili v petloglašenije, ili utro:
36 da ne prišed vnezapu, obrjaščet vy spjaščja.
37 A jaže vam glagolju, vsem glagolju: bdite.

14

1 Be že Pascha i opresnocy po dvoju dniju: i iskachu archijereje i knižnicy, kako Jego lestiju jemše ubijut:
2 glagolachu že: (no) ne v prazdnik, jeda kako molva budet ljudska.
3 I sušču Jemu v Vifanii, v domu Simona prokažennago, vozležašču Jemu, priide žena, imušči alavastr mira nardnago pistikia mnogocenna: i sokrušši alavastr, vozlivaše Jemu na glavu.
4 Bjachu že necyi negodujušče v sebe i glagoljušče: počto gibel sija mirnaja bysť?
5 Možaše bo sije prodano byti vjaščše trijech sot peňaz i datisja niščym. I preščachu jej.
6 Iisus že reče: ostavite ju: čto jej trudy daete? Dobro delo sodela o Mne.
7 Vsegda bo niščyja imate s soboju, i jegda choščete, možete im dobro tvoriti: Mene že ne vsegda imate.
8 Ježe ime sija, sotvori: predvari pomazati Moje telo na pogrebenije.
9 Amiň glagolju vam: ideže ašče propovestsja Jevangelije sije vo vsem mire, i ježe sotvori sija, glagolano budet v pamať jeja.
10 I Iuda Iskariotskij, jedin ot obojunadesjate, ide ko archijerejem, da predast Jego im.
11 Oni že slyšavše vozradovašasja i obeščaša jemu srebreniki dati. I iskaše, kako Jego v udobno vrema predast.
12 I v pervyj deň opresnok, jegda paschu žrjachu, glagolaša Jemu učenicy Jego: gde choščeši, šedše ugotovaem, da jasi paschu?
13 I posla dva ot učenik Svoich i glagola ima: idita vo grad: i srjaščet vas čelovek v skudelnice vodu nosja: po nem idita,
14 i ideže ašče vnidet, rcyta gospodinu domu, jako Učitel glagolet: gde jesť vitalnica, ideže paschu so učeniki Moimi snem?
15 I toj vama pokažet gornicu veliju, postlanu, gotovu: tu ugotovajta nam.
16 I izydosta učenika Jego, i priidosta vo grad, i obretosta, jakože reče ima: i ugotovasta paschu.
17 I večeru byvšu priide so obemanadesjate.
18 I vozležaščym im i jaduščym, reče Iisus: amiň glagolju vam, jako jedin ot vas predast Ma, jadyj so Mnoju.
19 Oni že načaša skorbeti i glagolati Jemu jedin po jedinomu: jeda az? I drugij: jeda az?
20 On že otveščav reče im: jedin ot obojunadesjate, omočivyj so Mnoju v solilo.
21 Syn ubo Čelovečeskij idet, jakože jesť pisano o Nem: gore že čeloveku tomu, imže Syn Čelovečeskij predastsja: dobreje bylo by jemu, ašče ne by rodilsja čelovek toj.
22 I jaduščym im, prijem Iisus chleb, (i) blagosloviv, prelomi i dade im, i reče: priimite, jadite: sije jesť Telo Moje.
23 I priim čašu, chvalu vozdav, dade im: i piša ot neja vsi.
24 I reče im: sija jesť Krov Moja Novago Zaveta, za mnogi izlivaema:
25 amiň glagolju vam, jako ktomu ne imam piti ot ploda loznago do dne togo, jegda je piju novo vo Carstvii Božii.
26 I vospevše izydoša v goru Jeleonskuju.
27 I glagola im Iisus, jako vsi soblaznitesja o Mne v nošč siju: pisano bo jesť: poražu pastyrja, i razydutsja ovcy.
28 No potom, jegda voskresnu, varjaju vy v Galilei.
29 Petr že reče Jemu: ašče i vsi soblazňatsja, no ne az.
30 I glagola jemu Iisus: amiň glagolju tebe, jako ty dnes v nošč siju, prežde daže vtoriceju petel ne vozglasit, trikraty otveržešisja Mene.
31 On že množae glagolaše pače: ašče (že) mi jesť s Toboju i umreti, ne otvergusja Tebe. Takožde i vsi glagolachu.
32 I priidoša v ves, jejže ima Gefsimania: i glagola učenikom Svoim: sedite zde, dondeže šed pomoljusja.
33 I pojat Petra i Iakova i Ioanna s Soboju: i načat užasatisja i tužiti.
34 I glagola im: priskorbna jesť duša Moja do smerti: budite zde i bdite.
35 I prešed malo, pade na zemli i moljašesja, da, ašče vozmožno jesť, mimo idet ot Nego čas:
36 i glagolaše: Avva Otče, vsja vozmožna Tebe: mimo nesi ot Mene čašu siju: no ne ježe Az chošču, no ježe Ty.
37 I priide, i obrete ich spjaščich, i glagola Petrovi: Simone, spiši li? Ne vozmogl jesi jedinago časa pobdeti?
38 Bdite i molitesja, da ne vnidete v napasť: duch ubo bodr, ploť že nemoščna.
39 I paki šed pomolisja, tožde slovo rek.
40 I vozvraščsja obrete ja paki spjaščja: bjachu bo očesa im ťjagotna: i ne veďachu, čto byša Jemu otveščali.
41 I priide treticeju i glagola im: spite pročeje i počivajte: prispe konec, priide čas: se, predaetsja Syn Čelovečeskij v ruki grešnikom:
42 vostanite, idem: se, predajaj Ma približisja.
43 I abije, ješče Jemu glagoljušču, priide Iuda, jedin syj ot obojunadesjate, i s nim narod mnog so oružijem i drekolmi, ot archijerej i knižnik i starec.
44 Dade že predajaj Jego znamenije im, glagolja: Jegože ašče lobžu, Toj jesť: imite Jego i vedite (Ego) sochranno.
45 I prišed, abije pristupl k Nemu, glagola (Emu): Ravvi, Ravvi. I oblobyza Jego.
46 Oni že vozložiša ruce Svoi na nego i jaša Jego.
47 Jedin že nekto ot stojaščich izvlek nož, udari raba archijereova i ureza jemu ucho.
48 I otveščav Iisus reče im: jako na razbojnika li izydoste so oružijem i drekolmi jati Ma?
49 Po vsja dni bech pri vas v cerkvi učja, i ne jaste Mene: no da sbudetsja Pisanije.
50 I ostavlše Jego, vsi bežaša.
51 I jedin nekto junoša ide po Nem, odejan v plaščanicu po nagu: i jaša togo junošu.
52 On že ostavl plaščanicu, nag beža ot nich.
53 I vedoša Iisusa ko archijereju: i snidošasja k nemu vsi archijereje i knižnicy i starcy.
54 I Petr izdaleča vsled Jego ide do vnutr vo dvor archijereov: i be seďa so slugami i grejasja pri svešči.
55 Archijereje že i ves sonm iskachu na Iisusa svidetelstva, da umertvjat Jego: i ne obretachu.
56 Mnozi bo lžesvidetelstvovachu na Nego, i ravna svidetelstva ne bjachu.
57 I necyi vostavše lžesvidetelstvovachu na Nego, glagoljušče:
58 jako my slyšachom Jego glagoljušča, jako Az razorju cerkov siju rukotvorenuju i tremi denmi inu nerukotvorenu soziždu.
59 I ni tako ravno be svidetelstvo ich.
60 I vostav archijerej posrede, voprosi Iisusa, glagolja: ne otveščavaeši li ničesože? Čto sii na Ťja svidetelstvujut?
61 On že molčaše i ničtože otveščavaše. Paki archijerej voprosi Jego i glagola Jemu: Ty li jesi Christos, Syn Blagoslovennago?
62 Iisus že reče: Az jesm: i uzrite Syna Čelovečeskago o desnuju seďašča sily i grjadušča so oblaki nebesnymi.
63 Archijerej že rasterzav rizy svoja, glagola: čto ješče trebujem svidetelej?
64 Slyšaste chulu: čto vam mnitsja? Oni že vsi osudiša Jego byti povinna smerti.
65 I načaša necyi pljuvati Naň, i prikryvati lice Jego, i mučiti Jego, i glagolati Jemu: prorcy. I slugi po lanitoma Jego bijachu.
66 I sušču Petrovi vo dvore nizu, priide jedina ot rabyň archijereovych,
67 i videvši Petra grejuščasja, vozzrevši na nego, glagola: i ty s Nazarjaninom Iisusom byl jesi.
68 On že otveržesja, glagolja: ne vem, niže znaju, čto ty glagoleši. I izyde von na preddvorije: i alektor vozglasi.
69 I rabyňa videvši jego paki, načat glagolati predstojaščym, jako sej ot nich jesť.
70 On že paki otmetašesja. I pomale paki predstojaščii glagolachu Petrovi: voistinnu ot nich jesi: ibo Galileanin jesi, i beseda tvoja podobitsja.
71 On že nača rotitisja i kljatisja, jako ne vem Čeloveka Sego, Jegože vy glagolete.
72 I vtoroje alektor vozglasi. I pomanu Petr glagolgol, jegože reče jemu Iisus, jako prežde daže petel ne vozglasit dvakraty, otveržešisja Mene trikraty. I načen plakašesja.

15

1 I abije nautrije sovet sotvoriša archijereje so starcy i knižniki, i ves sonm, svjazavše Iisusa vedoša i predaša (Ego) Pilatu.
2 I voprosi Jego Pilat: Ty li jesi Car Iudejskij? On že otveščav reče jemu: ty glagoleši.
3 I glagolachu na Nego archijereje mnogo.
4 Pilat že paki voprosi Jego, glagolja: ne otveščavaeši li ničtože? Vižď, kolika na Ťja svidetelstvujut.
5 Iisus že ktomu ničtože otvešča, jako divitisja Pilatu.
6 Na (vsjak) že prazdnik otpuščaše im jedinago svjazňa, jegože prošachu.
7 Be že naricaemyj Varavva so skovniki svoimi svjazan, iže v kove ubijstvo sotvoriša.
8 I vozopiv narod nača prositi, jakože vsegda tvorjaše im.
9 Pilat že otvešča im, glagolja: choščete li, pušču vam Carja Iudejska?
10 Veďaše bo, jako zavisti radi predaša Jego archijereje.
11 Archijereje že pomanuša narodu, da pače Varavvu pustit im.
12 Pilat že otveščav paki reče im: čto ubo choščete sotvorju, Jegože glagolete Carja Iudejska?
13 Oni že paki vozopiša (glagoljušče): propni Jego.
14 Pilat že glagolaše im: čto bo zlo sotvori? Oni že izlicha vopijachu: propni Jego.
15 Pilat že choťja narodu chotenije sotvoriti, pusti im Varavvu: i predade Iisusa, biv, da propnut Jego.
16 Voini že vedoša Jego vnutr dvora, ježe jesť pretor: i sozvaša vsju spiru,
17 i oblekoša Jego v preprjadu, i vozložiša na Nego spletše ternov venec,
18 i načaša celovati Jego (i glagolati): radujsja, Carju Iudejskij.
19 I bijachu Jego po glave trostiju, i pljuvachu na Nego, i pregibajušče kolena poklaňachusja Jemu.
20 I jegda porugašasja Jemu, sovlekoša s Nego preprjadu i oblekoša Jego v rizy Svoja: i izvedoša Jego, da propnut Jego.
21 I zadeša mimochoďašču nekojemu Simonu Kirineju, grjadušču s sela, otcu Aleksandrovu i Rufovu, da vozmet krest Jego.
22 I privedoša Jego na Golgofu mesto, ježe jesť skazaemo Lobnoje mesto.
23 I dajachu Jemu piti jesmirnismeno vino: On že ne prijat.
24 I raspenšii Jego razdeliša rizy Jego, metajušče žrebij o nich, kto čto vozmet.
25 Be že čas tretij, i raspjaša Jego.
26 I be napisanije viny Jego napisano: Car Iudejsk.
27 I s Nim raspjaša dva razbojnika, jedinago o desnuju i jedinago o šujuju Jego.
28 I sbystsja Pisanije, ježe glagolet: i so bezzakonnymi vmenisja.
29 I mimochoďaščii chuljachu Jego, pokivajušče glavami svoimi i glagoljušče: ua, razorjajaj cerkov i tremi denmi sozidajaj,
30 spasisja Sam i snidi so kresta.
31 Takožde i archijereje rugajuščesja, drug ko drugu s knižniki glagolachu: iny spase, Sebe li ne možet spasti?
32 Christos, Car Izrailev, da snidet nyne so kresta, da vidim i veru imem Jemu. I raspjataja s Nim ponošasta Jemu.
33 Byvšu že času šestomu, tma bysť po vsej zemli do časa devjatago.
34 I v čas devjatyj vozopi Iisus glasom veliim, glagolja: Jeloi, Jeloi, lama savachfani? Ježe jesť skazaemo: Bože Moj, Bože Moj, počto Ma ostavil jesi?
35 I necyi ot predstojaščich slyšavše, glagolachu: se, Iliju glasit.
36 Tek že jedin, i napolniv gubu octa, i vozlož na trosť, napajaše Jego, glagolja: ostavite, da vidim, ašče priidet Ilia sňati Jego.
37 Iisus že pušč glas velij, izdše.
38 I zavesa cerkovnaja razdrasja na dvoje, svyše do nizu.
39 Videv že sotnik stojaj prjamo Jemu, jako tako vozopiv izdše, reče: voistinnu Čelovek Sej Syn be Božij.
40 Bjachu že i ženy izdaleča zrjaščja, v nichže be Maria Magdalina, i Maria Iakova malago i Iosii mati, i Salomia,
41 jaže, i jegda be v Galilei, choždachu po Nem i služachu Jemu: i iny mnogija, jaže vzydoša s Nim vo Ijerusalim.
42 I uže pozde byvšu, poneže be pjatok, ježe jesť k subbote,
43 priide Iosif, iže ot Arimafea, blagoobrazen sovetnik, iže i toj be čaja Carstvija Božija, derznuv vnide k Pilatu, i prosi telese Iisusova.
44 Pilat že divisja, ašče uže umre: i prizvav sotnika, voprosi jego: ašče uže umre?
45 I uvedev ot sotnika, dade telo Iosifovi.
46 I kupiv plaščanicu i snem Jego, obvit plaščaniceju: i položi Jego vo grob, iže be izsečen ot kamene: i privali kameň nad dveri groba.
47 Maria že Magdalina i Maria Iosijeva zrjaste, gde Jego polagachu.

16

1 I minuvšej subbote, Maria Magdalina i Maria Iakovlja i Salomia kupiša aromaty, da prišedšja pomažut Iisusa.
2 I zelo zautra vo jedinu ot subbot priidoša na grob, vozsijavšu solncu,
3 i glagolachu k sebe: kto otvalit nam kameň ot dverij groba?
4 I vozzrevšja videša, jako otvalen be kameň: be bo velij zelo.
5 I všedšja vo grob, videša junošu seďašča v desnych, odejana vo odeždu belu: i užasošasja.
6 On že glagola im: ne užasajtesja: Iisusa iščete Nazarjanina raspjatago: vosta, nesť zde: se, mesto, ideže položiša Jego:
7 no idite, rcyte učenikom Jego i Petrovi, jako varjaet vy v Galilei: tamo Jego vidite, jakože reče vam.
8 I izšedšja bežaša ot groba: imaše že ich trepet i užas: i ni komuže ničtože reša: bojachubosja.
9 Voskres že (Iisus) zautra v pervuju subbotu, javisja prežde Marii Magdalini, iz nejaže izgna sedm besov.
10 Ona (že) šedši vozvesti s Nim byvšym, plačuščymsja i rydajuščym:
11 i oni slyšavše, jako živ jesť i viden bysť ot neja, ne jaša very.
12 Po sich že dvema ot nich grjaduščema javisja inem obrazom, iduščema na selo.
13 I ta šedša vozvestista pročym: i ni tema very jaša.
14 Posledi (že) vozležaščym im jedinomunadesjate javisja, i ponosi neverstviju ich i žestoserdiju, jako videvšym Jego vostavša ne jaša very.
15 I reče im: šedše v mir ves, propovedite Jevangelije vsej tvari.
16 Iže veru imet i krestitsja, spasen budet: a iže ne imet very, osužden budet.
17 Znamenija že verovavšym sija posledujut: imenem Moim besy iždenut: jazyki vozglagoljut novy:
18 zmija vozmut: ašče i čto smertno ispijut, ne vredit ich: na nedužnyja ruki vozložat, i zdravi budut.
19 Gospoď že ubo, po glagolgolanii (Ego) k nim, voznesesja na nebo i sede o desnuju Boga.
20 Oni že izšedše propovedaša vsjudu, Gospodu pospešstvujušču i slovo utverždajušču posledstvujuščimi znameňmi. Amiň.

{pokazať odnu glavu na stranice}