1  2  3  4  5  6  7  8  9  10  11  12  13  14  15  16  17  18  19  20  21  22 

Apokalipsis

Slavjanskij tekst

1

1 Apokalipsis Iisusa Christa, jegože dade Jemu Bog, pokazati rabom Svoim, imže podobaet byti vskore. I skaza, poslav črez Angela Svojego rabu Svojemu Ioannu,
2 iže svidetelstvova slovo Božije i svidetelstvo Iisus Christovo, i jelika vide.
3 Blažen čtyj, i slyšaščii slovesa proročestvija, i sobljudajuščii pisanaja v nem: vrema bo bliz.
4 Ioann sedmim cerkvam, jaže suť vo Asii: blagodať vam i mir ot Suščago, i Iže be, i Grjaduščago, i ot sedmi duchov, iže pred prestolom Jego suť,
5 i ot Iisusa Christa, Iže jesť svidetel vernyj, pervenec iz mertvych i kňaz carej zemnych: ljubjašču ny i omyvšu nas ot grech našich Kroviju Svojeju,
6 i sotvoril jesť nas cari i ijerei Bogu i Otcu Svojemu, Tomu slava i deržava vo veki vekov. Amiň.
7 Se, grjadet so oblaki, i uzrit Jego vsjako oko i iže Jego probodoša, i plač sotvorjat o Nem vsja kolena zemnaja. Jej, amiň.
8 Az jesm Alfa i Omega, načatok i konec, glagolet Gospoď, syj, i Iže be, i grjadyj, Vsederžitel.
9 Az Ioann, iže i brat vaš i obščnik v pečali i vo carstvii i v terpenii Iisus Christove, bych vo ostrove naricaemem Patmos za slovo Božije i za svidetelstvo Iisus Christovo.
10 Bych v duse v deň nedelnyj, i slyšach za soboju glas velij jako truby glagoljuščija: Az jesm Alfa i Omega, Pervyj i Poslednij:
11 i: jaže vidiši, napiši v knigu, i posli cerkvam, jaže suť vo Asii: vo Jefes i v Smirnu, v Pergam i v Fiatir, i v Sardis i v Filadelfiju i v Laodikiju.
12 I obratichsja videti glas, iže glagolaše so mnoju: i obrativsja videch sedm svetilnik zlatych,
13 i posrede sedmi svetilnikov podobna Synu Čeloveču, oblečena v podir i prepojasana pri soscu pojasom zlatym:
14 glava že Jego i vlasi bely aki jarina belaja, jakože sneg: i oči Jego jako plameň ognen:
15 i noze Jego podobne chalkolivanu, jakože v pešči razžženne: i glas Jego jako glas vod mnog:
16 i deržja v ruce Svojej desnej sedm zvezd: i iz ust Jego meč obojudu ostr izostren ischoďaj: i lice Jego jakože solnce sijaet v sile svojej.
17 I jegda videch Jego, padoch k nogama Jego jako mertv. I položi desnicu Svoju na mne, glagolja mi: ne bojsja: Az jesm Pervyj i Poslednij
18 i živyj: i bych mertv, i se, živ jesm vo veki vekov, amiň: i imam ključi ada i smerti.
19 Napiši ubo, jaže videl jesi, i jaže suť, i imže podobaet byti po sem.
20 Tainstvo sedmi zvezd, jaže videl jesi na desnice Mojej, i sedm svetilnik zlatych: sedm zvezd Angeli sedmi cerkvej suť: i sedm svetilnikov, jaže videl jesi, sedm cerkvej suť.

2

1 Angelu Jefesskija cerkve napiši: tako glagolet Deržjaj sedm zvezd v desnice Svojej, Choďaj posrede sedmi svetilnikov zlatych:
2 vem tvoja dela, i trud tvoj, i terpenije tvoje, i jako ne možeši nositi zlych, i iskusil jesi glagoljuščyjasja byti apostoly, i ne suť, i obrel jesi ich ložnych:
3 i ponesl jesi, i terpenije imaši, i za ima Moje trudilsja jesi i ne iznemogl jesi.
4 No imam na ťja, jako ljubov tvoju pervuju ostavil jesi.
5 Pomani ubo, otkudu spal jesi, i pokajsja, i pervaja dela sotvori: ašče že ni, grjadu tebe skoro i dvignu svetilnik tvoj ot mesta svojego, ašče ne pokaešisja.
6 No se imaši, jako nenavidiši del Nikolaitskich, ichže i Az nenaviždu.
7 Imejaj ucho da slyšit, čto Duch glagolet cerkvam: pobeždajuščemu dam jasti ot dreva životnago, ježe jesť posrede raja Božija.
8 I Angelu cerkve Smirnskija napiši: tako glagolet Pervyj i Poslednij, Iže bysť mertv, i (se,) živ jesť:
9 vem tvoja dela i skorb i niščetu, no bogat jesi, i chuly glagoljuščichsja byti Iudej, i ne suť, no sonmišče satanino.
10 Ne bojsja ničesože, jaže imaši postradati. Se, imať diavol vsaždati ot vas v temnicy, da iskusitesja: i imeti budete skorb do desjati dnij. Budi veren daže do smerti, i dam ti venec života.
11 Imejaj ucho slyšati da slyšit, čto Duch glagolet cerkvam: pobeždajaj ne imať vreditisja ot smerti vtoryja.
12 I Angelu Pergamskija cerkve napiši: tako glagolet Imejaj meč obojudu izoščren:
13 vem dela tvoja, i gde živeši, ideže prestol satanin: i deržiši ima Moje, i ne otverglsja jesi very Mojeja i v (Moja) dni, v ňaže Antipas svidetel Moj vernyj, iže ubijen bysť v vas, ideže živet satana.
14 No imam na ťja malo, jako imaši tu deržaščich učenije Valaamovo, iže učaše Valaka položiti soblazn pred synmi Izrailevymi, jasti žertvy idolskija i ljuby tvoriti.
15 Tako imaši i ty deržaščyja učenije Nikolaitsko, jegože nenaviždu.
16 Pokajsja: ašče li ni, priidu tebe skoro i braň sotvorju s nimi mečem ust Moich.
17 Imejaj ucho slyšati da slyšit, čto Duch glagolet cerkvam: pobeždajuščemu dam jasti ot manny sokrovennyja, i dam jemu kameň bel i na kameni ima novo napisano, jegože niktože vesť, tokmo prijemljaj.
18 I Angelu Fiatirskija cerkve napiši: tako glagolet Syn Božij, Imejaj oči svoi jako plameň ognen, i noze Jego podobne chalkolivanu:
19 vem tvoja dela i ljubov, i službu i veru, i terpenije tvoje i dela tvoja, i posledňaja bolša pervych.
20 No imam na ťja malo, jako ostavljaeši žene Ijezaveli, glagoljuščej sebe byti proročicu, učiti i lstiti Moja raby, ljubodejstvovati i snesti žertvu idolskuju.
21 I dach jej vrema, da pokaetsja ot ljubodejstva svojego, i ne pokajasja.
22 Se, Az polagaju ju na odre i ljubodejuščyja s neju v skorb veliju, ašče ne pokajutsja ot del svoich:
23 i čada ich umrut smertiju: i urazumejut vsja cerkvi, jako Az jesm ispytajaj serdca i utroby: i dam vam komuždo po delom vašym.
24 Vam že glagolju i pročym suščym v Fiatire, iže ne imut učenija sego i iže ne razumejut glubin sataninych, jakože glagoljut: ne vozložu na vy ťjagoty inyja:
25 tokmo, ježe imate, deržite, dondeže priidu.
26 I pobeždajuščemu i sobljudajuščemu dela Moja do konca, dam jemu vlasť na jazycech,
27 i upaset ja žezlom železnym, jako sosudy skudelniči sokrušatsja, jakože i Az prijach ot Otca Mojego:
28 i dam jemu zvezdu utrenňuju.
29 Imejaj ucho slyšati da slyšit, čto Duch glagolet cerkvam.

3

1 I Angelu Sardijskija cerkve napiši: tako glagolet Imejaj sedm duchov Božiich i sedm zvezd: vem tvoja dela, jako ima imaši jako živ, a mertv jesi.
2 Budi bďa i utverždaja pročaja, imže umreti: ne obretoch bo del tvoich skončanych pred Bogom (tvoim).
3 Pominaj ubo, kako prijal jesi i slyšal jesi, i sobljudaj i pokajsja. Ašče ubo ne bdiši, priidu na ťja jako tať, i ne imaši počuti, v kij čas priidu na ťja.
4 No imaši malo imen i v Sardii, iže ne oskverniša riz svoich, i choditi imut so Mnoju v belych, jako dostojni suť.
5 Pobeždajaj, toj oblečetsja v rizy belyja, i ne imam otmyti imene jego ot knig životnych, i ispovem ima jego pred Otcem Moim i pred Angely Jego.
6 Imejaj ucho da slyšit, čto Duch glagolet cerkvam.
7 I Angelu Filadelfijskija cerkve napiši: tako glagolet Svjatyj Istinnyj, imejaj ključ Davidov, otverzajaj, i niktože zatvorit, zatvorjajaj, i niktože otverzet:
8 vem tvoja dela: se, dach pred toboju dveri otversty, i niktože možet zatvoriti ich: jako malu imaši silu, i sobljul jesi Moje slovo, i ne otverglsja jesi imene Mojego.
9 Se, daju ot sonmišča satanina glagoljuščyjasja byti Iudei, i ne suť, no lgut: se, sotvorju ich, da priidut i pokloňatsja pred nogama tvoima, i urazumejut, jako Az vozljubich ťja.
10 Jako sobljul jesi slovo terpenija Mojego, i Az ťja sobljudu ot godiny iskušenija, choťjaščija priiti na vsju vselennuju iskusiti živuščyja na zemli.
11 Se, grjadu skoro: derži, ježe imaši, da niktože priimet venca tvojego.
12 Pobeždajuščago sotvorju stolpa v cerkvi Boga Mojego, i bole ne imať izyti ktomu: i napišu na nem ima Boga Mojego i ima grada Boga Mojego, novago Ijerusalima, schoďaščago s nebes ot Boga Mojego, i ima Moje novoje.
13 Imejaj ucho da slyšit, čto Duch glagolet cerkvam.
14 I Angelu Laodikijskija cerkve napiši: tako glagolet Amiň, svidetel vernyj i istinnyj, načatok sozdanija Božija:
15 vem tvoja dela, jako ni studen jesi ni tepl: ne da studen by byl ni tepl.
16 Tako, jako obumoren jesi, i ni tepl ni studen, izblevati ťja ot ust Moich imam.
17 Zane glagoleši, jako bogat jesm i obogatichsja i ničtože trebuju: i ne vesi, jako ty jesi okajanen i beden, i nišč i slep i nag.
18 Soveščaju tebe kupiti ot Mene zlato razžženo ognem, da obogatišisja, i odejanije belo, da oblečešisja, i da ne javitsja sramota nagoty tvojeja: i kollurijem pomaži oči tvoi, da vidiši.
19 Az, ichže ašče ljublju, obličaju i nakazuju. Revnuj ubo i pokajsja.
20 Se, stoju pri dverech i tolku: ašče kto uslyšit glas Moj i otverzet dveri, vnidu k nemu i večerjaju s nim, i toj so Mnoju.
21 Pobeždajuščemu dam sesti so Mnoju na prestole Mojem, jakože i Az pobedich i sedoch so Otcem Moim na prestole Jego.
22 Imejaj ucho da slyšit, čto Duch glagolet cerkvam.

4

1 Po sich videch: i se, dveri otversty na nebesi, i glas pervyj, jegože slyšach jako trubu glagoljušč so mnoju, glagolja: vzydi semo, i pokažu ti, jemuže podobaet byti po sich.
2 I abije bych v duse: i se, prestol stojaše na nebesi, i na prestole Seďašč:
3 i Seďaj be podoben videnijem kameni iaspisu i sardinovi: i (be) duga okrest prestola podobna videnijem smaragdovi.
4 I okrest prestola prestoli dvadesjať i četyri: i na prestolech videch dvadesjať i četyri starcy seďaščyja, oblečeny v belyja rizy, i imachu vency zlaty na glavach svoich.
5 I ot prestola ischoždachu molnija i gromi i glasi: i sedm sveščnikov ognennych gorjaščich pred prestolom, iže suť sedm duchov Božiich:
6 i pred prestolom more stkljano, podobno kristallu: i posrede prestola i okrest prestola četyri životna ispolnena očes spredi i sozadi.
7 I životno pervoje podobno lvu, i vtoroje životno podobno telcu, i tretije životno imuščeje lice jako čelovek, i četvertoje životno podobno orlu leťjašču.
8 I životna četyri, jedino koježdo ich imejachu po šesť kril okrest, i vnutrudu ispolnena očes: i pokoja ne imut deň i nošč, glagoljušče: svjat, svjat, svjat Gospoď Bog Vsederžitel, Iže be i syj i grjadyj.
9 I jegda daša životnaja slavu i česť i blagodarenije Seďaščemu na prestole, Živuščemu vo veki vekov,
10 padoša dvadesjať i četyri starcy pred Seďaščim na prestole, i poklonišasja Živuščemu vo veki vekov, i položiša vency svoja pred prestolom, glagoljušče:
11 dostoin jesi, Gospodi, prijati slavu i česť i silu, jako Ty jesi sozdal vsjačeskaja, i voleju Tvojeju suť, i sotvorena.

5

1 I videch v desnice Seďaščago na prestole knigu napisanu vnutrudu i vneudu, zapečatanu sedmiju pečatiju.
2 I videch Angela krepka propovedajušča glasom velikim: kto jesť dostoin razgnuti knigu i razrešiti pečati jeja?
3 I niktože možaše ni na nebesi, ni na zemli, niže pod zemleju, razgnuti knigu, niže zreti ju.
4 I az plakachsja mnogo, jako ni jedin obretesja dostoin razgnuti i pročesti knigu, niže zreti ju.
5 I jedin ot starec glagola mi: ne plačisja: se, pobedil jesť lev, iže syj ot kolena Iudova, koreň Davidov, razgnuti knigu i razrešiti sedm pečatej jeja.
6 I videch, i se, posrede prestola i četyrech životnych i posrede starec Agnec stojašč jako zakolen, imušč rogov sedm i očes sedm, ježe jesť sedm duchov Božiich, poslannych vo vsju zemlju.
7 I priide i prijat knigu ot desnicy Seďaščago na prestole.
8 I jegda prijat knigu, četyri životna i dvadesjať i četyri starcy padoša pred Agncem, imušče kijždo gusli i fialy zlaty polny fimiama, iže suť molitvy svjatych:
9 i pojut pesň novu, glagoljušče: dostoin jesi prijati knigu i otverzti pečati jeja, jako zaklalsja i iskupil jesi Bogovi nas Kroviju Svojeju ot vsjakago kolena i jazyka i ljudij i plemen,
10 i sotvoril jesi nas Bogovi našemu cari i ijerei: i vocarimsja na zemli.
11 I videch, i slyšach glas Angelov mnogich okrest prestola i životnych i starec, i be čislo ich tysjašča tysjaščami,
12 glagoljušče glasom velikim: dostoin jesť Agnec zakolennyj prijati silu i bogatstvo, i premudrosť i kreposť, i česť i slavu i blagoslovenije.
13 I vsjako sozdanije, ježe jesť na nebesi i na zemli, i pod zemleju i na mori jaže suť, i suščaja v nich, vsja slyšach glagoljuščyja: Seďaščemu na prestole i Agncu blagoslovenije i česť, i slava i deržava vo veki vekov.
14 I četyri životna glagolachu: amiň. I dvadesjať i četyri starcy padoša i poklonišasja Živuščemu vo veki vekov.

6

1 I videch, jegda otverze Agnec jedinu ot sedmi pečatej, i slyšach jedinago ot četyrech životnych glagoljušča jakože glas gromnyj: grjadi i vižď.
2 I videch, i se, koň bel, i seďaj na nem imejaše luk, i dan bysť jemu venec: i izyde pobeždajaj, i da pobedit.
3 I jegda otverze pečať vtoruju, slyšach vtoroje životno glagoljuščeje: grjadi i vižď.
4 I izyde drugij koň ryž: i seďaščemu na nem dano bysť vzjati mir ot zemli, i da ubijut drug druga: i dan bysť jemu meč velikij.
5 I jegda otverze tretiju pečať, slyšach tretije životno glagoljuščeje: grjadi i vižď. I videch, i se, koň voron, i seďaj na nem imejaše merilo v ruce svojej.
6 I slyšach glas posrede četyrech životnych glagoljuščij: mera pšenicy za dinar i tri mery jačmeňa za dinar: i jelea i vina ne vredi.
7 I jegda otverze četvertuju pečať, slyšach glas četvertago životna glagoljuščij: grjadi i vižď.
8 I videch, i se, koň bled, i seďaj na nem, ima jemu smerť: i ad iďaše vsled jego: i dana bysť jemu oblasť na četvertej časti zemli ubiti oružijem i gladom, i smertiju i zvermi zemnymi.
9 I jegda otverze pjatuju pečať, videch pod oltarem dušy izbijennych za slovo Božije i za svidetelstvo, ježe imejachu.
10 I vozopiša glasom velikim, glagoljušče: dokole, Vladyko Svjatyj i Istinnyj, ne sudiši i ne mstiši krove našeja ot živuščich na zemli?
11 I dany byša kojemuždo ich rizy bely, i rečeno bysť im, da počijut ješče vrema malo, dondeže skončajutsja i klevreti ich i bratija ich, imuščii izbijeni byti, jakože i tii.
12 I videch, jegda otverze šestuju pečať, i se, bysť trus velij, i solnce mračno bysť jako vretišče vlasjano, i luna bysť jako krov:
13 i zvezdy nebesnyja padoša na zemlju, jakože smokovnica otmetaet pupy svoja, ot vetra velika dvižima:
14 i nebo otlučisja jako svitok svivaemo, i vsjaka gora i ostrov ot mest svoich dvignušasja:
15 i carije zemstii i velmoži, i bogatii i tysjaščnicy i silnii, i vsjak rab i vsjak svoboď skryšasja v peščerach i kamenii gorstem,
16 i glagolaša goram i kameniju: padite na ny i pokryjte ny ot lica Seďaščago na prestole i ot gneva Agnča:
17 jako priide deň velikij gneva Jego, i kto možet stati?

7

1 I po sem videch četyri Angely stojaščyja na četyrech uglech zemli, deržaščyja četyri vetry zemskija, da ne dyšet vetr na zemlju, ni na more, ni na vsjako drevo.
2 I videch inago Angela voschoďašča ot voschoda solnca, imušča pečať Boga živago. I vozopi glasom veliim k četyrem Angelom, imže dano bysť vrediti zemlju i more, glagolja:
3 ne vredite ni zemli, ni morja, ni dreves, dondeže zapečatlejem raby Boga našego na čelech ich.
4 I slyšach čislo zapečatlennych: sto četyredesjať četyri tysjašči zapečatlennych ot vsjakago kolena synov Izrailevych.
5 Ot kolena Iudova dvanadesjať tysjašč zapečatlennych: ot kolena Ruvimova dvanadesjať tysjašč zapečatlennych: ot kolena Gadova dvanadesjať tysjašč zapečatlennych:
6 ot kolena Asirova dvanadesjať tysjašč zapečatlennych: ot kolena Neffalimlja dvanadesjať tysjašč zapečatlennych: ot kolena Manassiina dvanadesjať tysjašč zapečatlennych:
7 ot kolena Simeonova dvanadesjať tysjašč zapečatlennych: ot kolena Leviina dvanadesjať tysjašč zapečatlennych: ot kolena Issacharova dvanadesjať tysjašč zapečatlennych:
8 ot kolena Zavuloňa dvanadesjať tysjašč zapečatlennych: ot kolena Iosifova dvanadesjať tysjašč zapečatlennych: ot kolena Veniaminova dvanadesjať tysjašč zapečatlennych.
9 Po sich videch, i se, narod mnog, jegože izčesti niktože možet, ot vsjakago jazyka i kolena, i ljudij i plemen, stojašče pred prestolom i pred Agncem, oblečeny v rizy bely, i finicy v rukach ich.
10 I vozopiša glasom veliim, glagoljušče: spasenije seďaščemu na prestole Bogu našemu i Agncu.
11 I vsi Angeli stojachu okrest prestola i starec i četyrech životnych: i padoša na licy pred prestolom i poklonišasja Bogu,
12 glagoljušče: amiň: blagoslovenije i slava, i premudrosť i chvala, i česť i sila i kreposť Bogu našemu vo veki vekov. Amiň.
13 I otvešča jedin ot starec, glagolja mi: sii oblečennii v rizy belyja kto suť i otkudu priidoša?
14 I rech jemu: gospodi, ty vesi. I reče mi: sii suť, iže priidoša ot skorbi velikija, i ispraša rizy svoja, i ubeliša rizy svoja v Krovi Agnči:
15 sego radi suť pred prestolom Božiim i služat Jemu deň i nošč v cerkvi Jego, i Seďaj na prestole vselitsja v nich:
16 ne vzalčut ktomu, niže vžaždut, ne imať že pasti na nich solnce, niže vsjak znoj:
17 jako Agnec, Iže posrede prestola, upaset ja i nastavit ich na životnyja istočniki vod, i otimet Bog vsjaku slezu ot očiju ich.

8

1 I jegda otverze sedmuju pečať, bysť bezmolvije na nebesi jako pol časa.
2 I videch sedm Angelov, iže pred Bogom stojachu: i dano bysť im sedm trub.
3 I drugij Angel priide i sta pred oltarem, imejaj kadilnicu zlatu: i dany byša jemu fimiami mnozi, da dast molitvam svjatych vsech na oltar zlatyj suščij pred prestolom.
4 I izyde dym kadilnyj molitvami svjatych ot ruki Angela pred Boga.
5 I vzjat Angel kadilnicu, i napolni ju ot ogňa suščago na oltari, i položi na zemli: i byša glasi i gromi i blistanija i trus.
6 I sedm Angel, iže imejachu sedm trub, ugotovašasja, da vostrubjat.
7 I pervomu Angelu vostrubivšu, bysť grad i ogň, smešeny s kroviju, i padoša na zemlju: i tretija časť dreva pogore, i vsjaka trava zlačnaja pogore.
8 I vtoryj Angel vostrubi, i jako gora velika ognem žegoma vveržena bysť v more: i bysť tretija časť morja krov,
9 i umre tretija časť sozdanij suščich v mori, imuščich dušy, i tretija časť korablej pogibe.
10 I tretij angel vostrubi, i pade s nebese zvezda velika, gorjašči jako svešča, i pade na tretiju časť rek i na istočniki vodnyja:
11 i ima zvezde glagoletsja apsinfos: i bysť tretija časť vod jako pelyň, i mnozi ot čelovek umroša ot vod, jako gorki beša.
12 I četvertyj Angel vostrubi, i ujazvena bysť tretija časť solnca i tretija časť luny i tretija časť zvezd, da zatmitsja tretija časť ich, i dne tretija časť da ne svetit, i nošč takožde.
13 I videch i slyšach jedinago Angela parjašča posrede nebese, glagoljušča glasom velikim: gore, gore, gore živuščym na zemli ot pročich glasov trubnych trijech Angel choťjaščich trubiti.

9

1 I pjatyj Angel vostrubi, i videch zvezdu s nebese spadšu na zemlju: i dan bysť jej ključ studenca bezdny:
2 i otverze studenca bezdny, i vzyde dym ot studenca jako dym pešči veliki, i omerče solnce i vozduch ot dyma studeničnago.
3 I ot dyma izydoša pruzi na zemlju, i dana bysť im oblasť, jakože imut oblasť skorpii zemnyja.
4 I rečeno bysť im, da ne vreďat travy zemnyja, ni vsjakago zlaka, ni vsjakago dreva, no čeloveki točiju, iže ne imut pečati Božija na čelech svoich.
5 I dano bysť im, da ne ubijut ich, no da muku priimut pjať mesjacej: i mučenije ich jako mučenije skorpijevo, jegda useknet čeloveka.
6 I v tyja dni vzyščut čelovecy smerti, i ne obrjaščut jeja: i voždelejut umreti, i ubežit ot nich smerť.
7 I upodoblenija prugov podobna konem ugotovlenym na braň: i na glavach ich jako vency upodobleni zlatu, i lica ich jako lica čelovečeska:
8 i imejachu vlasy, jako vlasy ženskija, i zuby ich, jako lvov beša:
9 i imejachu broňa, jako broňa železny, i glas kril ich, jako glas kolesnic, jegda koni mnozi tekut na braň:
10 i imejachu ošiby podobny skorpiinym, i žala bjachu vo ošibech ich: i dana be oblasť im vrediti čeloveki pjať mesjac.
11 I imeli nad soboju carja aggela bezdny, jemuže ima jevrejski Avaddon, a jellinski Apollion.
12 Gore jedino otide: se, grjadut ješče dva gorja po sich.
13 I šestyj Angel vostrubi, i slyšach glas jedin ot četyrech rogov oltarja zlatago suščago pred Bogom,
14 glagoljuščij šestomu Angelu imejušču trubu: razreši četyri Angely svjazany pri rece velicej Jevfrat.
15 I razrešeni byša četyri Angeli ugotovani na čas i deň, i mesjac i leto, da izbijut tretiju časť čelovek.
16 I čislo voinov konnych dve tme tem: i slyšach čislo ich.
17 I tako videch v videnii koni, i seďaščyja na nich imuščyja broňa ognenny i iakinfovy i župelny: i glavy konem (ich) jako glavy lvom, i iz ust ich ischoždaše ogň i dym i župel.
18 I ot trijech jazv sich pogibe tretija časť čelovekov, ot ogňa i ot dyma i ot župela, ischoďaščich iz ust ich:
19 oblasť bo konej vo ustech ich be, i ošibi ich podobni zmijem, imušče glavy i temi pakosti dejušče.
20 I pročii ot čelovek, iže ne vreždeni byša jazvami simi, niže pokajašasja ot del ruk svoich, da ne pokloňatsja demonom, ni idolom zlatym i srebrjanym, i meďanym i kamennym i drevjanym, iže ni videti mogut, ni slyšati, ni choditi:
21 i ne pokajašasja ot ubijstv svoich, ni ot volchvovanij svoich, niže ot bluda svojego, niže ot taťb svoich.

10

1 I videch inago Angela krepka schoďašča s nebese, obolčena vo oblak, i duga nad glavoju (ego), i lice jego jako solnce, i noze jego jako stolpi ogneni,
2 i imejaše v ruce svojej knigu razgibenu: i postavi nogu svoju desnuju na mori, a šujuju na zemli,
3 i vozopi glasom velikim, jako lev rykaja: i jegda vozglasi, glagolaša sedm gromov glasy svoja.
4 I jegda vozglasiša sedm gromov glasy svoja, chotech pisati: i slyšach glas s nebese glagoljušč mi: zapečatlej, jaže glagolaša sedm gromov, i sego ne piši.
5 I Angel, jegože videch stojašča na mori i na zemli, vozdviže ruku svoju na nebo
6 i kljatsja Živuščim vo veki vekov, Iže sozda nebo i jaže na nem, i zemlju i jaže na nej, i more i jaže v nem, jako leta uže ne budet:
7 no vo dni glasa sedmago Angela, jegda imať vostrubiti, togda skončaetsja tajna Božija, jakože blagovesti Svoimi raby proroki.
8 I glas jego slyšach s nebese paki glagoljušč so mnoju, i glagola: idi i priimi knižicu razgnutuju v ruce Angela stojaščago na mori i na zemli.
9 I idoch ko Angelu, glagolja jemu: dažď mi knižicu. I reče mi: priimi i snežď ju: i gorka budet vo čreve tvojem, no vo ustech ti sladka budet jako med.
10 I prijach knigu ot ruki Angela i snedoch ju: i be vo ustech moich jako med sladka: i jegda snedoch ju, gorka bjaše vo čreve mojem.
11 I reče mi: podobaet ti paki proročestvovati v ljudech i vo plemenech, i vo jazycech i v carech mnozech.

11

1 I dana mi bysť trosť podobna žezlu, glagolja: vostani i izmeri cerkov Božiju i oltar, i klaňajuščyjasja v nej:
2 a dvor suščij vnutr cerkve iznesi vneudu, niže izmeri jego, zane dan bysť jazykom: i grad svjatyj poperut četyredesjať i dva mesjacy.
3 I dam obema svidetelema Moima, i proricati budut dnij tysjašču dveste i šesťdesjat, obolčena vo vretišče.
4 Sii suť dve maslicy i dva sveščnika pred Bogom zemli stojašča.
5 I iže im nepravdu sotvorit, ogň ischodit iz ust ich i pojast vragi ich: i iže voschoščet obideti ich, semu podobaet ubijenu byti.
6 I sii imut oblasť zatvoriti nebo, da ne snidet dožď (na zemlju) vo dni proricanija ich, i oblasť imut na vodach, obraščati ja v krov i poraziti zemlju vsjakoju jazvoju, jeliždy ašče voschoščut.
7 I jegda skončajut svidetelstvo svoje, zver, iže ischodit ot bezdny, sotvorit s nimi braň i pobedit ich i ubijet ja,
8 i trupy ich ostavit na stognach grada velikago, iže naricaetsja duchovne Sodom i Jegipet, ideže i Gospoď naš raspjat bysť.
9 I zreti imut ot ljudij i plemen, i ot jazyk i kolen, telesa ich dni tri i pol, i trupy ich ne ostavjat položiti vo grobech.
10 I živuščii na zemli vozradujutsja i vozveseljatsja o nich, i dary posljut drug ko drugu, jako oba sija proroka mučista živuščyja na zemli.
11 I po trijech dnech i pol, duch životen vnidet v ňa ot Boga, i stanut (oba) na nogach svoich: i strach velij napadet na zrjaščich ich.
12 I uslyšat glas velij s nebese, glagoljušč im: vzydita semo. I vzydosta na nebo na oblacech, i videša ja vrazi ich.
13 I v čas toj trus bysť velij, i desjataja časť grada pade, i pogibe trusom imen čelovečeskich sedm tysjašč: i pročii pristrašni byša i daša slavu Bogu nebesnomu.
14 Gore vtoroje otide: se, gore tretije grjadet skoro.
15 I sedmyj Angel vostrubi, i byša glasi velicy na nebesech, glagoljušče: bysť carstvo mira Gospoda našego i Christa Jego, i vocaritsja vo veki vekov.
16 I dvadesjať i četyri starcy, pred Bogom seďaščii na prestolech svoich, padoša na lica svoja i poklonišasja Bogu,
17 glagoljušče: chvalim Ťja, Gospodi Bože Vsederžitelju, Iže syj i be i grjadyj, jako prijal jesi silu Tvoju velikuju i vocarilsja jesi:
18 i jazycy prognevašasja: i priide gnev Tvoj, i vrema mertvym sud prijati, i dati mzdu rabom Tvoim prorokom i svjatym i bojaščymsja imene Tvojego, malym i velikim, i rastliti posmraždšyja zemlju.
19 I otverzesja chram Božij na nebesi, i javisja kivot zaveta Jego v chrame Jego: i byša blistanija i glasi, i gromi i trus, i grad velik.

12

1 I znamenije velije javisja na nebesi: žena oblečena v solnce, i luna pod nogama jeja, i na glave jeja venec ot zvezd dvojunadesjate:
2 i vo čreve imušči, vopijet boljašči i straždušči roditi.
3 I javisja ino znamenije na nebesi: i se, zmij velik čermen, imeja glav sedm i rogov desjať, i na glavach jego sedm venec:
4 i chobot jego ottorže tretiju časť zvezd nebesnych i položi ja v zemlju. I zmij stojaše pred ženoju choťjaščeju roditi, da, jegda rodit, snesť čado jeja.
5 I rodi syna mužeska, iže imať upasti vsja jazyki žezlom železnym: i voschiščeno bysť čado jeja k Bogu i prestolu Jego.
6 A žena beža v pustyňu, ideže ime mesto ugotovano ot Boga, da tamo pitaetsja dnij tysjašču dveste šesťdesjat.
7 I bysť braň na nebesi: Michail i Angeli jego braň sotvoriša so zmijem, i zmij brasja i aggeli jego,
8 i ne vozmogoša, i mesta ne obretesja im ktomu na nebesi.
9 I vložen bysť zmij velikij, zmij drevnij, naricaemyj diavol i satana, lsťjaj vselennuju vsju, i vložen bysť na zemlju, i aggeli jego s nim nizverženi byša.
10 I slyšach glas velij na nebesi, glagoljušč: nyne bysť spasenije i sila i carstvo Boga našego i oblasť Christa Jego, jako nizložen bysť klevetnik bratii našeja, okleveščaja ich pred Bogom našim deň i nošč.
11 I tii pobediša jego kroviju Agnčeju i slovom svidetelstva svojego, i ne vozljubiša duš svoich daže do smerti.
12 Sego radi veselitesja, nebesa i živuščii na nich. Gore živuščym na zemli i mori, jako snide diavol k vam, imeja jarosť velikuju, vedyj, jako vrema malo imať.
13 I jegda vide zmij, jako nizložen bysť na zemlju, goňaše ženu, jaže rodi mužeska.
14 I dana byša žene dva krila orla velikago, da parit v pustyňu v mesto svoje, ideže prepitana bjaše tu vrema i vremen i pol vremene, ot lica zmiina.
15 I ispusti zmij za ženoju iz ust svoich vodu jako reku, da ju v rece potopit.
16 I pomože zemlja žene, i otverze zemlja usta svoja, i požre reku, juže izvede zmij ot ust svoich.
17 I razgnevasja zmij na ženu i ide sotvoriti braň so ostavšim semenem jeja, iže sobljudajut zapovedi Božija i imejut svidetelstvo Iisus Christovo.

13

1 I stach na pesce morstem: i videch iz morja zverja ischoďašča, imušča glav sedm i rogov desjať, i na rozech jego venec desjať, a na glavach jego imena chulna.
2 Zver, jegože videch, be podoben rysi, i noze jemu jako medvedi, i usta jego jako usta lvova: i dade jemu zmij silu svoju i prestol svoj i oblasť velikuju.
3 I videch jedinu ot glav jego jako zakolenu v smerť, i jazva smerti jego izcele. I čudisja vsja zemlja vsled zverja, i poklonišasja zmiju, iže dade oblasť zverju,
4 i poklonišasja zverju, glagoljušče: kto podoben zverju i kto možet ratovatisja s nim?
5 I dana byša jemu usta glagoljušča velika i chulna, i dana bysť jemu oblasť tvoriti mesjac četyredesjať dva.
6 I otverze usta svoja v chulenije k Bogu, chuliti ima Jego i selenije Jego i živuščyja na nebesi.
7 I dano bysť jemu braň tvoriti so svjatymi i pobediti ja: i dana bysť jemu oblasť na vsjacem kolene (ljudij) i na jazycech i plemenech.
8 I pokloňatsja jemu vsi živuščii na zemli, imže ne napisana suť imena v knigach životnych Agnca zakolenago ot složenija mira.
9 Ašče kto imať ucho, da slyšit.
10 Iže ašče v plenenije vedet, v plenenije pojdet: ašče kto oružijem ubijet, podobaet jemu oružijem ubijenu byti. Zde jesť terpenije i vera svjatych.
11 I videch inago zverja voschoďaščago ot zemli, i imejaše roga dva, podobna agnčym, i glagolaše jako zmij.
12 I vlasť pervago zverja vsju tvorjaše pred nim: i tvorjaše zemlju i vsja živuščyja na nej poklonitisja pervomu zverju, jemuže izcelena bysť jazva smertnaja:
13 i sotvori čudesa velika, da i ogň sotvorit schoditi s nebese na zemlju pred čeloveki.
14 I lstit živuščyja na zemli, radi znamenij, jaže dana byša jemu pred zverem tvoriti, glagolja živuščym na zemli, sotvoriti obraz zverju, iže imať jazvu oružnuju i živ bysť.
15 I dano bysť jemu dati duch obrazu zverinu, da proglagolet ikona zverina i sotvorit, da iže ašče ne pokloňatsja obrazu zverinomu, ubijeni budut.
16 I sotvorit vsja malyja i velikija, bogatyja i ubogija, svobodnyja i rabotnyja, da dast im načertanije na desnej ruce ich ili na čelech ich,
17 da niktože vozmožet ni kupiti, ni prodati, tokmo kto imať načertanije, ili ima zverja, ili čislo imene jego.
18 Zde mudrosť jesť. Iže imať um, da počtet čislo zverino: čislo bo čelovečesko jesť, i čislo jego šesť sot šesťdesjat šesť.

14

1 I videch, i se, Agnec stojaše na gore Sionstej, i s Nim sto i četyredesjať i četyri tysjaščy, imušče ima Otca Jego napisano na čelech svoich.
2 I slyšach glas s nebese, jako glas vod mnogich i jako glas groma velika: i glas slyšach gudec guduščich v gusli svoja
3 i pojuščich jako pesň novu pred prestolom i pred četyri životnymi i starcy: i niktože možaše navyknuti pesni, tokmo sii sto i četyredesjať i četyri tysjaščy iskupleni ot zemli.
4 Sii suť, iže s ženami ne oskvernišasja, zane devstvennicy suť: sii posledujut Agncu, amože ašče pojdet. Sii suť kupleni ot ljudij pervency Bogu i Agncu,
5 i vo ustech ich ne obretesja lesť: bez poroka bo suť pred prestolom Božiim.
6 I videch inago Angela parjašča posrede nebese, imuščago Jevangelije večno blagovestiti živuščym na zemli i vsjakomu plemeni i jazyku, i kolenu i ljudem,
7 glagoljušča glasom velikim: ubojtesja Boga i dadite Jemu slavu, jako priide čas suda Jego, i poklonitesja Sotvoršemu nebo i zemlju, i more i istočniki vodnyja.
8 I in Angel vsled ide, glagolja: pade, pade Vavilon grad velikij, zane ot vina jarosti ljubodejanija svojego napoi vsja jazyki.
9 I tretij Angel vsled jego ide, glagolja glasom velikim: iže ašče kto poklaňaetsja zverju i ikone jego i prijemlet načertanije na čele svojem ili na ruce svojej,
10 i toj imať piti ot vina jarosti Božija, vina nerastvorena v čaši gneva Jego, i budet mučen ognem i župelom pred Angely svjatymi i pred Agncem:
11 i dym mučenija ich vo veki vekov voschodit, i ne imut pokoja deň i nošč poklaňajuščiisja zverju i obrazu jego i prijemljuščii načertanije imene jego.
12 Zde jesť terpenije svjatych, iže sobljudajut zapovedi Božija i veru Iisusovu.
13 I slyšach glas s nebese, glagoljušč mi: napiši: blaženi mertvii, umirajuščii o Gospode otnyne. Jej, glagolet Duch, da počijut ot trudov svoich: dela bo ich choďat vsled s nimi.
14 I videch, i se, oblak svetel, i na oblace seďaj podoben Synu Čelovečeskomu, imeja na glave svojej venec zlat, i v ruce jego serp ostr.
15 I in Angel izyde iz chrama, vopija veliim glasom seďaščemu na oblace: posli serp tvoj i žni, jako priide čas požati, zane izsše trava zemnaja.
16 I položi seďaj na oblace serp svoj na zemlju, i požata bysť zemlja.
17 I in Angel izyde iz cerkve suščija na nebesi, imyj i toj serp ostr.
18 I in Angel izyde ot oltarja, imyj oblasť na ogni, i vozopi kličem velikim ko imuščemu serp ostryj, glagolja: posli serp tvoj ostryj i objemli grozdy vinograda zemnago, jako sozreša uže grozdije jeja.
19 I položi Angel serp svoj na zemli, i obere vinograd zemskij i vloži v točilo velikija jarosti Božija.
20 I isprano bysť točilo vne grada, i izyde krov ot točila daže do uzd konskich, ot stadij tysjašča i šesť sot.

15

1 I videch ino znamenije na nebesi velije i čudno, sedm Angel imuščich sedm jazv poslednich, zane v tech skončaetsja jarosť Božija.
2 I videch jako more stkljano smešeno so ognem, i pobedivšyja zverja i obraz jego, i načertanije jego i čislo imene jego, stojaščyja na mori stkljanem, imuščyja gusli Božija:
3 i pojachu pesň Moisea raba Božija i pesň Agnču, glagoljušče: velija i divna dela Tvoja, Gospodi Bože Vsederžitelju: pravedni i istinni putije Tvoi, Carju svjatych:
4 kto ne uboitsja Tebe, Gospodi, i proslavit ima Tvoje? Jako jedin prepodoben jesi, jako vsi jazycy priidut i pokloňatsja pred Toboju: jako opravdanija Tvoja javišasja.
5 I po sich videch, i se, otverzesja chram skinii svidenija na nebesi:
6 i izydoša sedm Angel iz chrama, iže imejachu sedm jazv, oblečeni v rizy lňany čisty i svetly, i prepojasani na persech pojasy zlatymi.
7 I jedino ot četyrech životnych dade sedmim Angelom sedm fial zlatych, ispolnenych jarosti Boga živuščago vo veki vekov.
8 I napolnisja chram dyma ot slavy Božija i ot sily Jego, i niktože možaše vniti vo chram, dondeže skončajutsja sedm jazv sedmich Angel.

16

1 I slyšach glas velij ot chrama glagoljušč sedmim Angelom: idite i izlijte sedm fial jarosti Božija na zemlju.
2 I ide pervyj Angel i izlija fial svoj na zemlju: i bysť gnoj zol i ljut na čelovecech imuščich načertanije zverino i klaňajuščichsja ikone jego.
3 I vtoryj Angel izlija fial svoj v more: i bysť krov jako mertveca, i vsjaka duša živa umre v mori.
4 I tretij Angel izlija fial svoj na reki i na istočniki vodnyja: i bysť krov.
5 I slyšach Angela vodnago glagoljušča: praveden jesi, Gospodi, syj i Iže be, i prepodobn, jako sija sudil jesi:
6 zane krov svjatych i prorok izlijaša, i krov im dal jesi piti: dostojni bo suť.
7 I slyšach drugago ot oltarja glagoljušča: jej, Gospodi Bože Vsederžitelju, istinni i pravi sudi Tvoi.
8 I četvertyj Angel izlija fial svoj na solnce: i dano bysť jemu opaljati čeloveki ognem.
9 I opališasja čelovecy znojem velikim, i chuliša ima Božije, iže imať oblasť na jazvach sich, i ne pokajašasja dati Jemu slavy.
10 I pjatyj Angel izlija fial svoj na prestol zverin: i bysť carstvo jego omračeno, i žvachu jazyki svoja ot bolezni,
11 i chuliša Boga nebesnago ot bolezni i ot jazv svoich, i ne pokajašasja ot del svoich.
12 I šestyj Angel izlija fial svoj na reku veliku Jevfrat: i izsjače voda jeja, da ugotovitsja puť carem suščym ot vostok solnečnych.
13 I videch iz ust zmija i iz ust zverja i iz ust lžago proroka duchi tri nečistyja, jako žaby ischoďaščyja:
14 suť bo dusi demonstii tvorjašče znamenija, iže ischoďat k carem vseja vselennyja, sobrati ja na braň v deň toj velikij Boga Vsederžitelja.
15 Se, grjadu jako tať: blažen bďaj i bljudyj rizy svoja, da ne nag chodit i uzrjat sramotu jego.
16 I sobra ich na mesto naricaemoje jevrejski Armageddon.
17 I sedmyj Angel izlija fial svoj na vozduch: i izyde glas velij ot chrama nebese ot prestola, glagolja: bysť.
18 I byša blistanija i gromi i glasi, i bysť trus velik, jakov nikoliže bysť, otneleže byša čelovecy na zemli, tolik trus, tako velij.
19 I bysť grad velik v tri časti, i gradi jazyčestii padoša, i Vavilon velikij pomanoven bysť pred Bogom, dati jemu čašu vina jarosti gneva Svojego.
20 I vsjak ostrov beža, i gory ne obretošasja:
21 i grad velik, jako talantes, snide s nebese na čeloveki: i chuliša čelovecy Boga ot jazvy gradnyja, jako velija jesť jazva jego zelo.

17

1 I priide jedin ot sedmi Angel imuščich sedm fial, i glagola so mnoju, glagolja mi: priidi, da pokažu ti sud ljubodejcy velikija, seďaščija na vodach mnogich:
2 s nejuže ljubodejaša carije zemstii, i upišasja živuščii na zemli ot vina ljubodejanija jeja.
3 I vede ma v pusto mesto duchom: i videch ženu seďašču na zveri červlene, ispolnenem imen chulnych, iže imejaše glav sedm i rogov desjať.
4 I žena be oblečena v porfiru i červlenicu, i pozlaščena zlatom i kamenijem dragim i biserom, imušči čašu zlatu v ruce svojej polnu merzosti i skvern ljubodejanija jeja:
5 i na čele jeja napisano ima: tajna, Vavilon velikij, mati ljubodejcam i merzostem zemskim.
6 I videch ženu pijanu krovmi svjatych i krovmi svidetelej Iisusovych, i divichsja, videv ju, divom velikim.
7 I reče mi Angel: čto divišisja? Az ti reku tajnu ženy (seja) i zverja nosjaščago ju, sedm glav imušča i rogov desjať.
8 Zver, jegože videl jesi, be, i nesť, i imať vzyti ot bezdny, i v pagubu pojdet: i udivjatsja živuščii na zemli, imže imena ne napisana suť v knigu životnuju ot složenija mira, viďašče, jako zver be, i nesť, i presta.
9 Zde um, iže imať mudrosť. Sedm glav gory suť sedm, ideže žena sedit na nich,
10 i carije sedm suť: pjať ich palo, i jedin jesť, (a) drugij ješče ne priide: i jegda priidet, malo jemu jesť prebyti.
11 I zver, iže be i nesť, i toj osmyj jesť, i ot sedmich jesť, i v pagubu idet.
12 I desjať rogov, jaže videl jesi, desjať carej suť, iže carstva ješče ne prijaša, no oblasť jako carije na jedin čas priimut so zverem.
13 Sii jedinu volju imut, i silu i oblasť svoju zverju dadut:
14 sii so Agncem braň sotvorjat, i Agnec pobedit ja, jako Gospoď gospodem jesť i Car carem: i suščii s Nim zvannii i izbrannii i verni.
15 I glagola mi: vody, jaže jesi videl, ideže ljubodejca sedit, ljudije i narodi suť, i plemena i jazycy.
16 I desjať rogov, jaže videl jesi na zveri, sii ljubodejcu voznenaviďat, i zapustevšu sotvorjat ju i nagu, i ploť jeja sneďat, i sožgut ju ognem:
17 Bog bo dal jesť v serdca ich, sotvoriti volju Jego, i sotvoriti jedinu volju, i dati carstvo svoje zverju, dondeže skončajutsja glagolgoly Božii.
18 I žena, juže videl jesi, grad jesť velikij, iže imať carstvo nad cari zemnymi.

18

1 I po sich videch ina Angela schoďašča s nebese, imušča oblasť veliju: i zemlja prosvetisja ot slavy jego.
2 I vozopi v kreposti, glasom veliim glagolja: pade, pade Vavilon velikij, i bysť žilišče besom i chranitel vsjakomu duchu nečistu, i chranilišče vsech ptic nečistych i nenavidimych: jako ot vina jarosti ljubodejanija svojego napoi vsja jazyki,
3 i carije zemstii s neju ljuby dejaša, i kupcy zemstii ot sily pišči jeja razbogateša.
4 I slyšach glas in s nebese, glagoljušč: izydite iz neja, ljudije Moi, da ne pričastitesja grechom jeja i ot jazv jeja da ne vreditesja:
5 jako prilepišasja gresi jeja daže do nebese, i pomanu Bog nepravdy jeja.
6 Vozdadite jej, jako i ta vozdade vam, i usugubite jej sugubo po delom jeja: čašeju, jejuže čerpa (vam), čerplite jej sugubo.
7 Jeliko proslavisja i razsvirepe, toliko dadite jej muk i rydanij: jako v serdcy svojem glagolet, (jako) sežu cariceju, i vdova nesm, i rydanija ne imam videti.
8 Sego radi vo jedin deň priidut jazvy jej, smerť i plač i glad, i ognem sožžena budet, jako krepok Gospoď Bog suďaj jej.
9 I vozrydajut i vosplačutsja jeja carije zemstii, ljuby dejavšii s neju i razsvirepevšii, jegda uzrjat dym zapalenija jeja,
10 izdaleča stojašče za strach muk jeja, glagoljušče: gore, gore, grad velikij Vavilon, grad krepkij, jako vo jedin čas priide sud tvoj.
11 I kupcy zemstii vozrydajut i vosplačutsja o nem, jako bremen ich niktože kupujet ktomu,
12 bremen zlata i srebra, i kamenija dragago i bisera, i vissa i porfiry, i šelka i červeni, i vsjakago dreva fiinna, i vsjakago sosuda iz kosti slonovyja, i vsjakago sosuda ot dreva čestnago, i meďana i železna i mramorna,
13 i koricy i fimiama, i mira i livana, i vina i jelea, i semidala i pšenicy, i skota i ovec, i konej i kolesnic, i teles i duš čelovečeskich.
14 I ovošči pochotej duši tvojeja otidoša ot tebe, i vsja tučnaja i svetlaja otidoša ot tebe, i ktomu ne imaši obresti ich.
15 Kupcy simi obogaščšesja ot neja, izdaleča stanut za strach mučenija jeja, rydajušče i plačuščesja,
16 i glagoljušče: gore, gore, grad velikij, oblečennyj vissom i porfiroju i červleniceju, i pozlaščenyj zlatom i kamenijem dragim i biserom
17 jako vo jedin čas pogibe toliko bogatstvo. I vsjak kormčij, i vsjak plavajaj v korablech, i vsjak jelik v mori delajaj, izdaleča staša,
18 i vopijachu, viďašče dym raždeženija jego, glagoljušče: kij podoben gradu velikomu?
19 I položiša persť na glavach svoich, i vozopiša plačuščesja i rydajušče, glagoljušče: gore, gore, grad velikij, v nemže obogatišasja vsi imuščii korabli v mori, ot česti jego: jako jedinem časom zapuste.
20 Veselisja o sem, nebo, i svjatii Apostoli i prorocy, jako sudi Bog sud vaš ot nego.
21 I vzjat jedin Angel krepok kameň velik jako žernov i verže v more, glagolja: tako stremlenijem vveržen budet Vavilon grad velikij, i ne imať obrestisja ktomu:
22 i glas gudec i musikij, i piskatelej i trub ne imať slyšatisja ktomu v tebe: i vsjak chitrec vsjakija chitrosti ne obrjaščetsja ktomu v tebe, i šum žernovnyj ne budet slyšan v tebe:
23 i svet svetilnika ne imať svetiti v tebe ktomu, i glas ženicha i nevesty ne imať slyšan byti v tebe ktomu: jako kupcy tvoi beša velmoži zemstii, jako volchvovanii tvoimi prelščeni byša vsi jazycy.
24 I v nem krov proročeska i svjatych obretesja i vsech izbijennych na zemli.

19

1 I po sich slyšach glas velij naroda mnoga na nebesi, glagoljuščago: alliluia: spasenije i slava, i česť i sila Gospodu našemu,
2 jako istinni i pravi sudi Jego: jako sudil jesť ljubodejcu veliku, jaže posmradi zemlju ljubodejanijem svoim, i otmstil krov rabov Svoich ot ruki jeja.
3 I vtoroje reša: alliluia. I dym jeja voschoždaše vo veki vekov.
4 I padoša dvadesjať i četyri starcy i četyri životna i poklonišasja Bogovi seďaščemu na prestole, glagoljušče: amiň, alliluia.
5 I glas izyde ot prestola glagoljušč: pojte Bogu našemu, vsi rabi Jego i bojaščiisja Jego, i malii i velicyi.
6 I slyšach jako glas naroda mnoga, i jako glas vod mnogich, i jako glas gromov krepkich, glagoljuščich: alliluia, jako vocarisja Gospoď Bog Vsederžitel:
7 raduimsja i veselimsja, i dadim slavu Jemu: jako priide brak Agnčij, i žena Jego ugotovila jesť sebe.
8 I dano bysť jej obleščisja v visson čist i svetel: visson bo opravdanija svjatych jesť.
9 I glagola mi: napiši: blaženi zvannii na večerju braka Agnča. I glagola mi: sija slovesa istinna Božija suť.
10 I pad pred nogama jego, poklonichsja jemu: i glagola mi: vižď, ni: klevret ti jesm i bratij tvoich imuščich svidetelstvo Iisusovo: Bogu poklonisja: svidetelstvo bo Iisusovo jesť duch proročestvija.
11 I videch nebo otversto, i se, koň bel, i seďaj na nem Veren i Istinen, i Pravosudnyj i Voinstvennyj:
12 oči že Jemu (esta) jako plameň ognen, i na glave Jego vency mnozi: imyj ima napisano, ježe niktože vesť, tokmo On Sam:
13 i oblečen v rizu červlenu kroviju. I naricaetsja ima Jego Slovo Božije.
14 I voinstva nebesnaja iďachu vsled Jego na konech belych, oblečeni v visson bel i čist.
15 I iz ust Jego izyde oružije ostro, da tem izbijet jazyki: i Toj upaset ja žezlom železnym, i Toj peret točilo vina jarosti i gneva Božija Vsederžiteleva.
16 I imať na rize i na stegne Svojem ima napisano: Car carem i Gospoď gospodem.
17 I videch jedinago Angela stojašča na solnce: i vozopi glasom veliim, glagolja vsem pticam parjaščym posrede nebese: priidite i soberitesja na večerju velikuju Božiju,
18 da sneste ploti carej i ploti krepkich i ploti tysjaščnikov, i ploti konej i seďaščich na nich, i ploti vsech svobodnych i rabov, i malych i velikich.
19 I videch zverja i cari zemnyja i voi ich sobrany sotvoriti braň s Seďaščim na koni i s voinstvy Jego.
20 I jat bysť zver i s nim lživyj prorok, sotvorivyj znamenija pred nim, imiže prelsti prijemšyja načertanije zverino i poklaňajuščyjasja ikone jego: živa vveržena bysta oba v jezero ognennoje gorjaščeje župelom:
21 a pročii ubijeni byša oružijem Seďaščago na koni, izšedšim iz ust Jego: i vsja pticy nasytišasja ot plotej ich.

20

1 I videch Angela schoďašča s nebese, imejušča ključ bezdny i uže veliko v ruce svojej:
2 i jat zmija, zmija drevňago, iže jesť diavol i satana, i svjaza i na tysjašču let,
3 i v bezdnu zatvori jego, i zaključi jego, i zapečatle nad nim, da ne prelstit ktomu jazyki, dondeže skončaetsja tysjašča let: i po sich podobaet jemu otrešenu byti na malo vrema.
4 I videch prestoly i seďaščyja na nich, i sud dan bysť im: i dušy rastesanych za svidetelstvo Iisusovo i za slovo Božije, iže ne poklonišasja zverju, ni ikone jego, i ne prijaša načertanija na čelech svoich i na ruce svojej. I ožiša i vocarišasja so Christom tysjašču let:
5 pročii že mertvecy ne ožiša, dondeže skončaetsja tysjašča let. Se voskresenije pervoje.
6 Blažen i svjat, iže imať časť v voskresenii pervem: na nichže smerť vtoraja ne imať oblasti, no budut ijereje Bogu i Christu i vocarjatsja s Nim tysjašču let.
7 I jegda skončaetsja tysjašča let, razrešen budet satana ot temnicy svojeja i izydet prelstiti jazyki suščyja na četyrech uglech zemli, Goga i Magoga, sobrati ich na braň, ichže čislo jako pesok morskij.
8 I vzydoša na širotu zemli i obydoša svjatych stan i grad vozljublennyj.
9 I snide ogň ot Boga s nebese i pojade ja:
10 i diavol lsťjaj ich vveržen budet v jezero ognenno i župelno, ideže zver i lživyj prorok: i mučeni budut deň i nošč vo veki vekov.
11 I videch prestol velik bel i Seďaščago na nem, Jegože ot lica beža nebo i zemlja, i mesto ne obretesja im.
12 I videch mertvecy malyja i velikija stojaščja pred Bogom, i knigi razgnušasja: i ina kniga otverzesja, jaže jesť životnaja: i sud prijaša mertvecy ot napisanych v knigach, po delom ich.
13 I dade more mertvecy svoja, i smerť i ad dasta svoja mertvecy: i sud prijaša po delom svoim,
14 i smerť i ad vveržena bysta v jezero ognennoje. I se jesť vtoraja smerť.
15 I iže ne obretesja v knize životnej napisan, vveržen budet v jezero ognennoje.

21

1 I videch nebo novo i zemlju novu: pervoje bo nebo i zemlja pervaja preidosta, i morja nesť ktomu.
2 I az Ioann videch grad svjatyj, Ijerusalim nov schoďašč ot Boga s nebese, prigotovan jako nevestu ukrašenu mužu svojemu.
3 I slyšach glas velij s nebese, glagoljušč: se, skinija Božija s čeloveki, i vselitsja s nimi: i tii ljudije Jego budut, i Sam Bog budet s nimi Bog ich:
4 i otimet Bog vsjaku slezu ot očiju ich, i smerti ne budet ktomu: ni plača, ni voplja, ni bolezni ne budet ktomu, jako pervaja mimoidoša.
5 I reče Seďaj na prestole: se, nova vsja tvorju. I glagola mi: napiši, jako sija slovesa istinna i verna suť.
6 I reče mi: soveršišasja. Az jesm Alfa i Omega, načatok i konec: az žažduščemu dam ot istočnika vody životnyja tune.
7 Pobeždajaj nasledit vsja, i budu jemu Bog, i toj budet Mne v syna.
8 Strašlivym že i nevernym, i skvernym i ubijcam, i blud tvorjaščym i čary tvorjaščym, idoložercem i vsem lživym, časť im v jezere gorjaščem ognem i župelom, ježe jesť smerť vtoraja.
9 I priide ko mne jedin ot sedmi Angel, imuščich sedm fial ispolnenych sedmich jazv poslednich, i reče ko mne, glagolja: grjadi, pokažu ti nevestu Agnču ženu.
10 I vede ma duchom na goru veliku i vysoku i pokaza mi grad velikij, svjatyj Ijerusalim nizchoďašč s nebese ot Boga,
11 imušč slavu Božiju: i svetilo jego podobno kameni dragomu, jako kameni iaspisu kristalovidnu:
12 imušč stenu veliku i vysoku, imušč vrat dvanadesjať, i na vratech Angelov dvanadesjať i imena napisana, jaže suť imena dvanadesjatim kolenom synov Izrailevych:
13 ot vostoka vrata troja i ot severa vrata troja, ot juga vrata troja i ot zapada vrata troja.
14 I stena grada imejaše osnovanij dvanadesjať, i na nich imen dvanadesjať Apostolov Agnčich.
15 I glagoljaj so mnoju imejaše trosť zlatu, da izmerit grad i vrata jego i steny jego.
16 I grad na četyri ugly stoit, i dolgota jego tolika jesť, jelika že i širota. I izmeri grad trostiju na stadij dvanadesjať tysjašč: dolgota i širota i vysota jego ravna suť.
17 I razmeri stenu jego vo sto i četyridesjať i četyri lakti, v meru čelovečesku, jaže jesť Angela.
18 I be sozdanije steny jego iaspis: i grad zlato čisto, podoben stklu čistu.
19 I osnovanija steny grada vsjakim dragim kamenijem ukrašena bjachu: osnovanije pervoje iaspis, vtoroje sapfir, tretije chalkidon, četvertoje smaragd,
20 pjatoje sardoniks, šestoje sardij, sedmoje chrisolif, osmoje virill, devjatoje topazij, desjatoje chrisopras, pervojenadesjať iakinf, vtorojenadesjať amefist.
21 I dvanadesjať vrat dvanadesjať biserov: jedina kajaždo vrata beša ot jedinago bisera. I stogny grada zlato čisto, jako stklo presvetlo.
22 I chrama ne videch v nem: Gospoď bo Bog Vsederžitel chram jemu jesť, i Agnec.
23 I grad ne trebuja solnca i luny, da sveťjat v nem, slava bo Božija prosveti jego, i svetilnik jego Agnec.
24 I jazycy spaseni vo svete jego pojdut, i carije zemstii prinesut slavu i česť svoju v nego.
25 I vrata jego ne imut zatvoritisja vo dni: nošči bo ne budet tu.
26 I prinesut slavu i česť jazykov v nego:
27 i ne imať v nego vniti vsjako skverno, i tvorjaj merzosť i lžu, no tokmo napisanyja v knigach životnych Agnca.

22

1 I pokaza mi čistu reku vody životnyja, svetlu jako kristall, ischoďašču ot prestola Božija i Agnča.
2 Posrede stogny jego i po obapoly reki drevo životnoje, ježe tvorit plodov dvanadesjate, na kijždo mesjac vozdaja plod svoj: i listvije dreva vo izcelenije jazykom.
3 I vsjaka anafema ne budet ktomu: i prestol Božij i Agneč budet v nem, i rabi Jego poslužat Jemu,
4 i uzrjat lice Jego, i ima Jego na čelech ich.
5 I nošči ne budet tamo, i ne potrebujut sveta ot svetilnika, ni sveta solnečnago, jako Gospoď Bog prosveščaet ja: i vocarjatsja vo veki vekov.
6 I reče mi: sija slovesa verna i istinna: i Gospoď Bog svjatych prorok posla Angela Svojego pokazati rabom Svoim, imže podobaet byti vskore.
7 Se, grjadu skoro: blažen sobljudajaj slovesa proročestva knigi seja.
8 I az Ioann videch sija i slyšach. I jegda slyšach i videch, padoch poklonitisja na nogu Angela pokazujuščago mi sije:
9 i glagola mi: vižď, ni: klevret bo tvoj jesm i bratii tvojeja prorokov i sobljudajuščich slovesa knigi seja: Bogu poklonisja.
10 I glagola mi: ne zapečatlej sloves proročestvija knigi seja: jako vrema bliz jesť.
11 Obiďaj da obidit ješče, i skvernyj da oskvernitsja ješče: i pravednyj pravdu da tvorit ješče: i svjatyj da svjatitsja ješče.
12 I se, grjadu skoro, i mzda Moja so Mnoju, vozdati kojemuždo po delom jego.
13 Az jesm Alfa i Omega, načatok i konec, Pervyj i Poslednij.
14 Blaženi tvorjaščii zapovedi Jego, da budet oblasť im na drevo životnoje, i vraty vnidut vo grad.
15 Vne že psi i čarodeje, i ljubodeje i ubijcy, i idoloslužitele i vsjak ljubjaj i tvorjaj lžu.
16 Az Iisus poslach Angela Mojego zasvidetelstvovati vam sija v cerkvach. Az jesm koreň i rod Davidov, i zvezda utrenňaja i dennica.
17 I Duch i nevesta glagoljut: priidi, i slyšjaj da glagolet: priidi. I žažďaj da priidet, i choťjaj da priimet vodu životnuju tune.
18 Sosvidetelstvuju bo vsjakomu slyšaščemu slovesa proročestva knigi seja: ašče kto priložit k sim, naložit Bog na nego jazv napisannych v knize sej:
19 i ašče kto otimet ot sloves knigi proročestvija sego, otimet Bog časť jego ot knigi životnyja, i ot grada svjatago, i napisannych v knize sej.
20 Glagolet svidetelstvujaj sija: jej, grjadu skoro: amiň. Jej, grjadi Gospodi Iisuse.
21 Blagodať Gospoda našego Iisusa Christa so vsemi vami. Amiň.

{pokazať odnu glavu na stranice}